JEDNOM kada buduće generacije budu analizirale vox populi nakon potresa na Baniji, vjerojatno će koji sociolog napisati rad o epizodi koja je danima punila društvene mreže i medije – tko bolje kuha, vrhunski privatni kuhari ili menza Pletera, državne firme.

Stvar je bizarna – kako se uopće može uspoređivati kuhanje vrhunskih privatnih kuhara (makar radili u prikolicama i bez naknade) s kuhanjem nečega što je jednostavno – hrana za menzu, tvorničku, studentsku, pa čak i saborsku. Ne kuhaju svi isto. Nemaju svi ni istog znanja, ni povoda, ni talenta, a ni organizacije i drugog. Nisu svi ni isto plaćeni, prosjek plaća u Pleteru je nizak. Razlika u kuhanju između vrhunskih privatnih kuhara i državne menze je upravo razlika između kapitalizma i socijalizma. To je razlika između borbe na surovom restoranskom tržištu i hladovine državne firme koja dobiva poslove bez natječaja i gdje se uz pokojeg zanesenog entuzijasta uglavnom radi da se odradi posao.

Ne može istovremeno i državno i kvalitetno

Mentalitet Hrvata kao naroda je nevjerojatan. Kada je država htjela privatizirati pomoćne službe u javnom sektoru, narod skupi stotine tisuća potpisa protiv privatizacije upravo tih službi. Onda se isti narod žali kako državne kuhinje slabo kuhaju i služe uhljebljivanju kadrova. I uvijek se ponavlja ista mantra – to državno bi bilo dobro da dođu "neki drugi", neki koji će to efikasno voditi. Prolaze godine, desetljeća, biti će evo i stoljeće, prolaze generacije, ratovi, revolucije, političke i informatičke, a zagovornici "državno a efikasno" i dalje čekaju te eto "neke nove", još samo malo pa će državne tvornice, restorani, proizvodnja juhica procvjetati, raditi će se malo i sretno, godišnji će biti dugački, a ako budete dobri dobijete i 10 dana u radničkom odmaralištu.

Ministra nije briga što će biti s vama za par godina

Stvar je obratna. Država grozno upravlja privredom. Ako imate državnu firmu, neminovno će nadzorni odbor i upravu imenovati politika (pri čemu će pametnija vlast ipak staviti ponekog tko zna struku jer nešto treba i raditi). Neminovno će uprave takvih firmi morati biti zahvalne politici, pa zaposliti kojeg rođaka stranačkih kolega, a za kojeg nema baš potrebe. Ako je previše radnika – umjesto da daju ljudima otpremnine, radije će potonuti, jer je eto izborna godina.

Ako i najpoštenije radite, dogoditi će se kriza pa će vam politika uzeti dobit koju ste planirali za novi investicijski ciklus, jer ministra nije briga što ćete kroz nekoliko godina. Da država dobro upravlja privredom, onda ne bi Zapadna Njemačka proizvodila Mercedese i Golfove, a Istočna Trabante i Wartburge. Netko je primijetio – ako državno upravljanje privredom nije uspjelo Nijemcima, neće nikome.

Političari ne mogu riješiti kvalitetan ručak ni u svojoj menzi

Što se tiče o Pleteru priča, bilo je komentara da bi političari u Saboru trebali jesti kako kuha državna menza za Petrinju. Onako iz prve ruke, saborski restoran je standardna menza, potpuno usporediva s bilo kojom studentskom menzom, u kvaliteti i okusu hrane. Dakle, ako zaista želite jesti kao saborski zastupnik odete u prvi studentski restoran u Zagrebu i platite komercijalnu cijenu menija za 22,60 kn (ručak s juhom, glavnim jelom, prilogom i salatom ili voćem). Potom se možete se slikati za Fejs i prijateljima hvaliti da jedete kao zastupnici. Ponegdje čak i bolje.

Dakle, ni političari ne mogu vlastitu kuhinju posložiti da bude kvalitetna unutar državnog sustava – pa kako onda itko može pretpostavljati da mogu vama? Razlika između "kvalitetnog" i "odrađenog", između onoga što radi privatni i javni sektor, dakle privatni restoran i državna menza (bilo kao dio državne službe ili državna firma svejedno) upravo se najlakše vidi kod kuhanja koje spada u zanatska zanimanja – privatni sektor bez kvalitete i guranja najboljih ne može preživjeti. Ako ne kuhate dobro, možete zatvoriti restoran. Državni može godinama i desetljećima raditi u stilu da imate nešto za pojesti, ali bez gušta, bez finih okusa, bez svega što ide uz kvalitetno restoransko kuhanje.

Država se, osim u par iznimaka, ne treba baviti privredom

Država, što većina Hrvata nikako ne žele prihvatiti, nije efikasna u privredi. Dugoročno uspješna državna firma vam je teški izuzetak. I zato se država ne treba baviti privredom, uz izuzetak prometne infrastrukture i par sličnih djelatnosti, jer to ispadne kao državna menza – da pojesti ćete dovoljno kalorija, ali od toga ništa što će vam se baš svidjeti.

Tri su temeljne funkcije države – vanjska sigurnost (vojska), unutarnja sigurnost (policija, vatrogasci, pa i civilna zaštita i slične službe) i sigurnost imovine (neovisno pravosuđe). Sve ostalo je kako se dogovori. Naravno da moderna država ima puno više funkcija, ali privredna djelatnosti (nedavno smo gledali i otvaranje državne maloprodajne trgovine za sir i ulje) – ne spadaju u njen posao. Pa čak i hrpu javnih usluga, od šišanja trave do zimske službe – država uredno može naći na tržištu.

Jedino je bitno da natječaji budu jasni. Pa onda neka se tisuće firmi bore za svoj dio kolača. U takvim firmama će napredovati oni koji stvarno rade i mogu. A u službama tipa zdravstva i školstva treba omogućiti vaučerizaciju i konkurenciju javnog i privatnog. Pri tome to ne znači manje usluge – već mogućnost izbora za vaš novac koji vam država za te usluge ionako uzima.

Modelom gdje država upravlja svime samo dajete moć političarima

Ogromnim javnim sektorom i državnim firmama samo dajete neizmjernu moć političarima. Političari umjesto da stvaraju uvjete za poduzetništvo gdje će cvati tisuće firmi, od malih servisa za čišćenje škola do brodogradilišta (ali bez državnih jamstava), bave se vođenjem cijele države i njene privrede, praktično izravno određujući ljudske sudbine. Uz priču "neka bude sve državno" dali ste političarima u ruke vlastitu sudbinu i sudbinu svoje djece.

Imate dva puta. Jedan je privatizirati sve što se može (ne naravno kao 90-tih, već transparentno na burzi ili zašto ne podijeliti dionice radnicima) a u dijelu javnog sektora uvesti mogućnosti privatne konkurencije (zdravstvo i školstvo, jednaki uvjeti za javno financiranje svima). Posao političara u takvom sustavu je biti servis građanima i gospodarstvu.

Ono najbolje radi privatni sektor

Drugo je nastaviti živjeti u ovakvoj Hrvatskoj koja se ne bavi svojim osnovnim poslovima kao što je sustav civilne zaštite, već serviranjem juhice za vojnike ili studente. U tom slučaju – cijela država će vam postati, ako već nije postala, jedan ručak iz menze. Država nikada neće posložiti firmu koja će privući vrhunske kuhare ili inženjere i davat vrhunske usluge ili proizvode. U svemir danas ljude šalje produkt privatnih kompanija. Najbolja cjepiva protiv korone plod su privatnih kompanija. I najbolje automobile rade privatne kompanije.

Ako ćete državno sve, kao što imamo, onda ćete ručak iz menze biti simbol kvalitete cijele države, svih njenih javnih usluga. Naravno, vrhuška će i dalje uredno jesti jastoge u privatnom restoranu. I uživati u moći koju ste im dali.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala