JEDNA doslovna gromada od momka koju je samo srce junaka moglo pobijediti i na kraju se to dogodilo, pobijedilo ga je vlastito. Nije kasno ušao u glumu, s 28, ali jest već sve prošao prije nje, uključujući standardno i neiznenađujuće bavljenje košarkom, posao izbacivača i, zanimljivo, tjelohranitelja poznatim facama kao što su Jamie Foxx, L.L. Cool J, Martin Lawrence i Notorious B.I.G.

Kada je posljednje spomenuti ubijen, tada je "Big Man" shvatio da nije nasilje za njega i rekao je sebi "da će se odsad samo praviti opasnim". Bio je to trenutak kad se rodio novi filmski kolos - Michael Clarke Duncan.

Imao je nekoliko uloga prije Armageddona, bio par puta potpisan kao Michael "Big Mike" Duncan, ali je u Bayevoj svemirskoj/naftnobušačkoj avanturi ipak prvi put ozbiljno primijećen. Tada je bio dio Willisove ekipe i omiljeni kompanjon svakom njenom članu pa je krenuo put uspona i godine kada mu se slava mogla mjeriti s gabaritom. Nema sumnje da je centralna uloga ona u "The Green Mile" Franka Darabonta, divovsku dobroćudnost je njegov John Coffey prenio na neki sasvim novi nivo i pokupio ne samo svaki gram simpatije gledatelja već i prilične lovorike kritike, uključujući nekoliko prestižnih nominacija, među njima za Oskara.

Ostao je Mike po strani i narednih godina, nije baš bilo potrebe da staje u prvi plan, naročito zato što se od njega ne bi vidjeli ostali glumci, ali i te sporedne uloge su bile više nego privlačne i kao što se asteroid približavao Zemlji u Armageddonu, tako je i on bio sve bliži i bliži srcu publike. Tu su redom padali Planet of the Apes, Sin City, Scorpion King, Daredevil, Redemption Road, glas u Kung Fu Pandi i još mnogo toga, a možda je posebno zanimljiva komedija Whole Nine Yards kada se u ulozi Frankieja Figueroe (re)ujedinio s Bruceom Willisom i kada su se čistom kemijom na filmskom polju približili onome što su Karl Malone i John Stockton bili u košarci - savršen tandem.

Sve je to bilo divno, imao je u međuvremenu i milijun pojavljivanja na televiziji, u videoigricama također, ali je došlo kobno ljeto 2012. godine i 13. srpnja kada je srčani udar pogodio Mikea i naravno da ga nije odmah dokrajčio, čvrsta je to sila, borba trajaše skoro dva mjeseca, međutim 3. rujna borba je došla do svog kraja i Mike je predao meč boljem od sebe. Imao je svega 54 u to vrijeme. 

"I'm tired, boss" rečenica je iz "Green Mile" koja mu je sigurno odzvanjala u posljednjim danima, ali i poslije njega će odzvanjati i dalje kod publike, jer ta pojava, širok osmijeh i široka ramena Michaela Clarkea Duncana su tu istu publiku kupila za sva vremena. Koliko god ta ljubav bila potencirana u ovom tekstu, nije previše.