Hrvatska je imala jedan od manjih padova zaposlenosti u Europskoj uniji. Što dalje?
2020. GODINA se bliži kraju, a nazire se i početak kraja koronakrize, primarno zahvaljujući razvoju, kako tvrde farmaceutske kompanije, visoko učinkovitog cjepiva. Uslijed dobrih najava i burze reagiraju pozitivno te tako rastom indeksa signaliziraju optimizam u vezi s gospodarskim oporavkom u budućnosti. No trebat će još neko vrijeme dok se cjepivo proizvede i distribuira. Kraj ove gospodarske krize, koja za razliku od standardnih ekonomskih kriza nije nastala zbog same prirode ekonomskih ciklusa ili ekonomskih neravnoteža, nego zbog neekonomskih faktora i odluka država u vezi s borbom protiv virusa, na vidiku je te je vrijeme da se krenu zbrajati sve štete.
Najdirektniji utjecaj svake ekonomske krize na većinu ljudi je gubitak posla. U krizama slabi gospodarska aktivnost, kompanije bankrotiraju i režu troškove, a prvo se rješavaju viška radnika. Naravno, to dovodi do rasta nezaposlenosti. Iako ova kriza nije bila uzrokovana prirodnim ekonomskim kretanjima, nego političkim odlukama u službi borbe protiv širenja virusa, efekt na zaposlenost/nezaposlenost je isti. Kako su krizu podnijele Hrvatska i Europska unija?
Još nemamo podatke za cijelu godinu, ali ako je suditi po prvom dijelu godine, onda je Europska unija po pitanju zaposlenosti prošla dosta dobro, a Hrvatska još i bolje. Dapače, Hrvatska je imala jedan od manjih padova zaposlenosti u Uniji. Zaposlenost u Hrvatskoj u posljednjem kvartalu 2019. je iznosila 67,4%, što je povijesno rekordna razina. U drugom kvartalu 2020. tj. u jeku najstrožih mjera, zaposlenost je iznosila 66,8%, što je pad od samo 0,6 postotnih bodova i što Hrvatsku svrstava u skupinu zemalja na čiju je zaposlenost koronakriza imala najmanji utjecaj. Od Hrvatske su po pitanju zaposlenosti bolje prošle samo Malta, Njemačka, Latvija, Poljska, Francuska i Nizozemska. U prosjeku je zaposlenost na razini Europske unije u promatranom razdoblju smanjena za 1,1 postotni bod, iako su neke države iskusile relativno radikalan pad za toliko kratko razdoblje, od 2 postotna boda i više.
Promjena zaposlenosti u Europskoj uniji (u postotnim bodovima), Izvor: Eurostat
Isto pokazuju podaci o kretanju nezaposlenosti Državnog zavoda za statistiku. Nezaposlenost u Hrvatskoj je na početku 2020. iznosila 8,4% pa se u šestom mjesecu povećala na 9%, što je odličan rezultat s obzirom na okolnosti oko mjera za sprječavanje širenja zaraze. Na toj razini se zadržala čak u 7. i 8. mjesecu, kada se očekivao skok nezaposlenosti zbog loše sezone. No ako usporedimo podatke s prošlim godinama, ipak je po pitanju stope nezaposlenosti Hrvatska izgubila dvogodišnji napredak pa se stopa nezaposlenosti u 2020. kreće na razini između 2017. i 2018. Ne očekuju se velike promjene do kraja godine, posebno zbog pronalaska cjepiva.
Očito je da su se mjere za očuvanje radnih mjesta tijekom krize radi pandemije covida-19 koje je vlada donijela 20. ožujka, a već su 23. ožujka stupile na snagu, imale ključan utjecaj na takve rezultate. Potpore subvencioniranja skraćenog radnog vremena, kojima se omogućilo radnicima da rade i samo pola radnog vremena te im je država plaćala razliku u plaći i do 4000 kuna, bile su, čini se, dostatne i, što je najvažnije, prema dosadašnjim pokazateljima, donesene su na vrijeme. Mjere su produljene do kraja godine pa se veliki skok nezaposlenosti ne očekuje ni barem do 1.siječnja 2021.
Kretanje nezaposlenosti u RH (%), Izvor: DZS
Za razliku od drugih mjera subvencioniranja, poticaja i jamstava, ove mjere su bile nužne i nisu poremetile gospodarsku ravnotežu u zemlji. Točnije rečeno, gospodarska ravnoteža je bila već poremećena, a mjere su pomogle gospodarstvu da prebrodi neizvjesno razdoblje. Nije se radilo o standardnoj gospodarskoj krizi i prirodnom silaznom dijelu gospodarskog ciklusa, kada su mjere kao što su subvencioniranje kontraproduktivne jer održavaju nagomilane ekonomske neefikasnosti, nego o netržišnom vanjskom šoku tj. prirodnoj katastrofi.
Može se sporiti oko toga koliko je ta katastrofa bila zaista "prirodna", a koliko umjetno izazvana reakcijama država svijeta na covid-19, ali činjenica je kako je ova kriza bila atipična. Nije bila uzrokovana ekonomskim fundamentima i nagomilanim tržišnim ravnotežama pa se tržište nije čistilo prirodnim putem, nego je uzrokovano političkim odlukama država svijeta koje su stopirale svoja gospodarstva. Nije se odvijala kreativna destrukcija, proces u kojem neefikasne kompanije odumiru da bi ih zamijenile nove, nego politička destrukcija. A u takvoj destrukciji ne nastaju nove kompanije da bi zamijenile stare, što pokazuju i podaci o registraciji novih kompanija u Hrvatskoj i Uniji za vrijeme trajanja koronakrize.
Relaksiranje mjera lockdowna prije početka turističke sezone dobra odluka
Ekonomski mudra odluka je bilo i relaksiranje mjera lockdowna prije početka turističke sezone, rezultat čega su puno bolji turistički pokazatelji nego što se očekivalo. S obzirom na situaciju u svijetu, razina od otprilike 55% noćenja u odnosu na prošlu sezonu je fantastična vijest. To je pridonijelo tome da nezaposlenost ostane relativno niska u ljetnim mjesecima, kada je u Hrvatskoj i inače najniža, zbog turizma.
Ova godina će ipak odstupati od svih prijašnjih godina kada je krivulja kretanja nezaposlenosti bila oblika slova U, što znači da se nezaposlenost smanjivala u ljetnim mjesecima pa se pred kraj godine opet podigla, i po tome se vidi da je u ovoj turističkoj sezoni bilo zaposleno puno manje ljudi nego prijašnjih godina. Da je ovo bila normalna godina s normalnom sezonom, nezaposlenost tijekom 7. i 8. mjeseca bi pala ispod 6%. Ali ipak treba biti zadovoljan i s ovogodišnjih 9% nezaposlenosti u tim mjesecima jer je moglo biti puno gore.
Češka i Slovačka su imale veći pad od Hrvatske jer im je industrija bazirana na proizvodnji automobila
Hrvatska je imala i jednu sreću u nesreći. Naime, dominantna industrijska grana u Hrvatskoj je prehrambeno-prerađivačka, koja je uz to još i orijentirana primarno na unutrašnje tržište Hrvatske, a ne izvozno. U normalnim vremenima je to signal relativno zatvorene, neproduktivne i slabo kapitalno intenzivne ekonomije. Zbog toga su stope gospodarskog rasta male u odnosu na zemlje u kojima dominiraju kapitalno intenzivne industrije poput automobilske. Ali u krizama ljudi prvo smanjuju kapitalne izdatke na dugotrajna dobra kao što su automobili dok je pad u potrošnji kratkotrajnih dobara kao što je hrana puno manji. Primjerice, Češka i Slovačka su imale veći pad industrijske proizvodnje u drugom kvartalu 2020. od Hrvatske jer im je industrija bazirana na proizvodnji automobila, za kojima je potražnja drastično pala. Ali taj efekt je bio kratkotrajan te će se do kraja godine industrijska proizvodnja oporaviti, tako da je ovo tek kratkotrajna "pobjeda" Hrvatske.
Pravi odgovor na pitanje zašto su radnici u Hrvatskoj relativno dobro prošli u koronakrizi se vjerojatno krije u kombinaciji nekoliko faktora od kojih su navedeni najznačajniji. Gledajući vremenski trend može se zaključiti da je nezaposlenost rasla sve do četvrtog mjeseca, od kada stagnira i blago pada. Rast nezaposlenosti su vjerojatno zaustavile vladine gospodarske mjere borbe protiv koronakrize, a kasniji blagi pad je rezultat prirodnog cikličkog kretanja nezaposlenosti u Hrvatskoj, tj. turističke sezone. Kako sezona nije bila sasvim nepostojeća tako je njen efekt na sezonsko smanjivanje nezaposlenosti ipak postojao, iako je intenzitet bio puno manji nego u normalnim godinama.
Činjenica da su druge zemlje ljetnog turizma poput Španjolske, Grčke, Portugala i Italije imale puno veći pad nezaposlenosti se može objasniti time da je ova sezona u Hrvatskoj bila relativno puno bolja nego u tim zemljama.
Sve u svemu, radnici u Hrvatskoj za sada mogu biti zadovoljni jer ih je u usporedbi s većinom drugih država Europske unije kriza manje pogodila. To ne znači da velik broj radnika nije izgubio posao, posebno turistički i ugostiteljski radnici, ali bez pravovremenih državnih mjera i opuštanja lockdowna pred sezonu bi stanje bilo puno gore.
Prilično velik rast javnog duga
Kada cijela situacija završi, po mogućnosti što prije, zbrojit će se svi troškovi. Najdirektniji i najvidljiviji će biti troškovi države u vidu rasta javnog duga. Procjena je da će javni dug na kraju 2020. iznositi 86% BDP-a. To je poprilično velik rast s obzirom na to da je na kraju 2019. iznosio 74,3% BDP-a. Hrvatska je prijašnjih godina održavala relativno stabilan javni dug u apsolutnom iznosu, tj. nije se dodatno zaduživala. Pad udjela javnog duga u BDP-u je bio primarno rezultat rasta samog BDP-a, a ne smanjenja ukupnog duga. Ipak, i s tim treba biti zadovoljan jer da se udio javnog duga u BDP-u nije smanjio prijašnjih godina, onda bi Hrvatska kraj 2020. dočekala s dugom iznad 100% BDP-a.
Hrvatska je i prethodnu krizu pokušala prebroditi velikim zaduživanjem. No tadašnje zaduživanje je za cilj imalo isključivo održavanje plaća, privilegija i broja zaposlenih u javnom sektoru. Državne investicije su čak pale, ali nisu pali broj zaposlenih i troškovi plaća zaposlenih u javnom sektoru. Ne samo da je privatni sektor prepušten sam sebi nego ga se još i opteretilo dodatnim porezima (rast PDV-a, "krizni" porez, porez na dividendu, porez na kamate na štednju itd.).
Krajnji rezultat je bio astronomski rast javnog duga s 40% BDP-a na više od 80% BDP-a uz istodobni krah gospodarstva, masovne otkaze u privatnom sektoru te bijeg investicija iz Hrvatske. Svi novi dugovi iz tog perioda, a bilo ih je puno, bili su uludo bačen novac.
Ovogodišnje zaduženje je pametnije iskorišteno. Ali to je dovoljno samo za to da gospodarstvo jedva drži glavu iznad vode.
Treba zaista oživjeti gospodarstvo
Za stvarno oživljavanje gospodarstva će trebati napraviti puno više od navodnih poreznih reformi iza kojih porezno opterećenje gospodarstva bude još više, subvencija koje umjetno podižu cijene nekretnina i neefikasnih poticaja.
Bit će potreban potpuni odmak od politika subvencioniranja gubitaša, relativno visokih poreza za stupanj gospodarskog razvoja, korumpiranog pravosuđa, održavanja lošeg javnog sektora, izbjegavanja stranih investicija, politizacije obrazovanja, političke trgovine i kupnje političke poslušnosti javnim novcima.
Sve to sprječava razvoj države i rast standarda. I za to dokazati nisu potrebna nikakva istraživanja jer su prošlost i sadašnjost Hrvatske dovoljni dokazi. A ako se nastavi s istim praksama, onda će to biti i budućnost.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati