RIJEŠIMO odmah na početku sljedeće: Treba li negdje u Zagrebu biti naslikan mural u čast Blagi Zadri? Da.

Riječ je o heroju obrane Vukovara, čovjeku za kojim se ne vuku nikakvi repovi, za razliku od npr. Tomislava Merčepa, čovjeku koji je dao svoj život u najtežim okolnostima.

No treba li taj mural nastati tako što će se mimo dogovora s nadležnima uništiti postojeći mural te onda na njegovo mjesto naslikati nešto što se najdobrohotnije može opisati kao kičasti nacionalistički socrealizam? Ne i ne.

Poznata tankoćutnost i uronjenost u art tematiku navijačkih skupina

Nažalost, baš to se dogodilo u Zagrebu u režiji i izvedbi lokalnih nogometnih navijača, inače ekipe poznate po tankoćutnosti i uronjenosti u art tematiku.

Bad Blue Boys iz Dubrave su od mjesnog odbora dobili odobrenje da u podvožnjaku naslikaju mural, uz uvjet da ne diraju postojeće grafite, odnosno omiljenog Malog princa. 

Što su onda ti domoljubi učinili? Pa naravno, izigrali su dogovor i Malog princa prefarbali sivom bojom! Nakon toga su na istoj lokaciji nacrtali tenkove, puške i rat, pokušavajući izvesti rekreaciju fotografije Blage Zadre u akciji 1991., koju je snimio Mišo Lišanin. 

>> Mural Malog princa u Zagrebu su prefarbali Bad Blue Boysi

>> Na mjestu gdje je bio mural Malog princa osvanuo grafit s temom Domovinskog rata

Šarenilo su zamijenili sivilo i rat

Pritom su šareni kolorit i svemirska prostranstva Malog princa zamijenili manje-više monokromatskim muralom, dodavši tako još sivila ionako sivom pothodniku. Povrh svega, novi mural je i uvreda Blagi Zadri, posve u skladu s domoljubnom kulturnom politikom da svojim herojima posvećuju umjetnička djela bez trunke talenta, često toliko loše izvedena da ne uspijevaju biti ni kič, nego su ništa doli najgori trash. Franjo Tuđman s time ima mnogo iskustva, a sada je na red došao i Zadro. Jadan Gotovina kad ga se dohvate!

Cijeli događaj je bremenit simbolikom, doduše posve nehotično, jer teško je povjerovati da je u propuhu glava BBB-ovaca koji su odgovorni za grozan mural u Dubravi bilo misli o tome što njihov potez sve može značiti. 

BBB-ovci su Blagu Zadru učinili dekontekstualiziranim anonimcem

Mali princ, naslovni lik svjetski slavnog romana Antoinea de Saint-Exupéryja, predstavljao je dašak univerzalnosti i kozmopolitizma u Dubravi, prozor ne samo u ostatak svijeta nego i u zvjezdano nebo iznad nas. Bio je tu da očara, da razveseli, da uljepša urbano sivilo, da potakne djecu na sanjarenje, da "vide srcem dobro". Zato je i bio odiozan navijačima koji svijet gledaju kroz neprijateljske naočale, kao seriju tučnjava po europskim gradovima. Mali princ je bio dašak svijeta u Dubravi, čime je bio i prijetnja provincijalnom, autarkičnom umu, čiji horizonti samo u rijetkim prilikama izlaze izvan kvarta ili domovine.

Simbolika tu ne prestaje. Mali princ je zamijenjen - prizorom rata. Ratom koji najvjerojatnije nitko od tih navijačkih balavaca nije vidio ni iskusio pa sada eksploatiraju tuđu žrtvu, slavu i iskustvo da vizualno teroriziraju ostatak građana, utvarajući si kako su oni sada na nekakvom braniku domovine. Koja tragikomedija, koja uvreda pravim braniteljima...

Onda je tu i ta nepodnošljiva doslovnost, dakle precrtavanje jedne fotografije na zid, izvedbeno manjkavo, posve dekontekstualizirano, tako da rijetko kome može biti jasno kakav je to tenk, kakvi su to silosi u pozadini i tko je taj čovjek s puškom koji trči. Od Blage Zadre su zapravo načinili anonimca, a njemu kao odaju počast.

Vizualni napad na građane ideologijom "hrvatskog nacionalnog bića"

Ništa manje ne iritira to zapišavanje javnog prostora jeftinom nacionalističkom simbolikom, koja kroz uništenje Malog princa još sugerira da se univerzalnost (usput i jedna od ključnih karakteristika kršćanstva) i Domovinski rat međusobno potpuno isključuju. To pak znači da ostatku svijeta nikad neće biti moguće približiti tragediju Vukovara ako je se svodi isključivo na takav provincijalni nivo. Autori murala zapravo poručuju da Mali princ i Blago Zadro ne mogu ići zajedno, čime sve hrvatske građane žele isključiti iz čovječanstva i svesti na "hrvatsko nacionalno biće", nekakvog domoljubnog insekta koji nije evoluirao do vlastite pojedinačne svijesti.

Svatko kome je doista stalo do, kako to domoljubi obožavaju formulirati, digniteta Domovinskog rata trebao bi čupati kosu zbog murala u Dubravi jer on predstavlja samo još jedan podsjetnik da domoljubni antitalent već četvrt stoljeća vrijeđa Domovinski rat svojim uracima na tu temu. Pa snimaju filmove poput Generala i Sedlarovih havarija, objavljuju grozne romane, dižu spomenike koje ni pas s maslom ne bi progutao i crtaju trash murale, vrijeđajući dignitet Domovinskog rata kao nitko drugi. 

U normalnim demokracijama navijačke skupine su folklor, a ne politički faktor

Naravno, i činjenica da je jedna navijačka skupina nekakav relevantan faktor (aka čimbenik) dosta govori o stanju hrvatskog društva u godini 2020.

U normalnim demokracijama navijanje je folklor, samo je u državama poput Hrvatske i Srbije to pridruženi dio političke scene pa je onda i moguće da se tamo neki mjesni odbor plaši skupine navijača i dopušta im da rade što hoće, da provode destrukciju po svom nahođenju.

Cijeli Zagreb je već pokriven odvratnim slikama buldoga i raznim drugim navijačkim muralima bez ikakve estetske vrijednosti, koji grad nagrđuju umjesto da ga osvježavaju. Još malo tako prefarbanih trafostanica pa će Zagreb izgledati kao - Split!

Stoga nema velike dvojbe što bi sada treba učiniti - ukloniti domoljubno ruglo i vratiti sanjarsko šarenilo svjetskog zamaha Malog princa. Jer od ovoga što sad nagrđuje Dubravu bolje zaslužuju i Mali princ i Blago Zadro i, najvažnije, Zagrepčani. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.