"GDJE su nestali polivalentni igrači, nogometne Katice za sve?" pita se ugledni nogometni magazin FourFourTwo jer "trenutno bi najtraženiji trebali biti igrači koji kvalitetno mogu odigrati više uloga, ali oni jedva da postoje".

Gdje su nestale Katice za sve?

FFT je na ovu temu nadahnulo to što će nogometne momčadi nakon koronavirusa morati biti učinkovitije s ograničenim i smanjenim resursima, pa je pravo vrijeme zapitati se "što se dogodilo s igračima koji pokrivaju par mjesta u momčadi?" Ili konkretno: "Gdje su u 2020. Gary Doherty, Dion Dublin and Ian Pearce?", tipični predstavnici igrača koji kvalitetno može popuniti bilo koju rupu što se otvori u ekipi. 

Lineker ne bi nikada mogao raditi ono što može Firmino

"U modernom nogometu golmani i stoperi moraju imati prvi dodir i pas kakvi su se u stara vremena tražili od kvalitetnog veznjaka. Napadači više ne mogu imati luksuz da samo vrebaju u kaznenom prostoru i da ne pridonose ostalim fazama igre i linijama momčadi. Konkretno, Gary Lineker je mogao biti samo devetka, ali danas Roberto Firmino osim napadača može igrati i organizatora igre na centru, kao i opasnu desetku.

Fini i uglađeni VDV zamijenio je mesare

Danas više nisu toliko bitne razlike u fizikalijama među igračima. Sada su na cijeni pokretljivost i brzina, te tehnika i vještina, kojima se fizički nedostaci nadomještaju ili čine potpuno neprimjetnima. U ranijoj nogometnoj eri ideal stopera bili su "ubojice" Steve Bruce, Colin Hendry ili Terry Butcher, danas je to fini, uglađeni i tehnički potkovani, ali istovremeno i iznimno učinkoviti te neprelazni Virgil van Dijk."

Na dijelu terena gdje danas caruje Modrić prije su bili izubijani ratnici

Four Four Two za primjer evolucije veznjaka koji igraju daleko od gola daje još jedan primjer kako je nogomet evoluirao: "Veznjak na centru također više ne mora biti ono što je bio - prekaljeni, izmrcvareni i izrešetani ratnik koji se nadavao i naprimao udaraca. Danas je tamo poželjno igrati i izgledati kao Luka Modrić, a ne kao David Batty ili Carlton Palmer".

Engleskoj je slabost postala snaga

Bliže golu također je došlo do velikih promjena: "Engleski izbornik Gareth Southgate ima barem pet krila među kojima bira igrače za prvu momčad i usprkos tome što nijedan od njih nije ljevak, to je najjači dio engleske momčadi. Njoj je slabost postala snaga, gotovo isključivo zbog toga što su se parametri prihvatljivosti proširili. Nema više potrebe prihvaćati uski krug ideja kojima se treneri ili nogometaši moraju prilagoditi."

Zašto nema igrača koji bi u ovom vremenu trebali biti na najvećoj cijeni?

Zato, završava FFT, "uzimajući u obzir da su sve te zapreke pomaknute, zašto više nema igrača koji može igrati u sve tri linije? Pri tome ne mislimo na fenomene poput Ruuda Gullita i Luisa Enriquea, nego na one koji za život zarađuju tako što su po kvaliteti 7/10 i koji igraju u klubovima kojima je posjedovanje specijalista za sve pozicije luksuz. Gdje su svi oni nestali i zašto ih nema u vremenu kada bi trebali biti najviše na cijeni?"