Prvi Hrvat u reprezentaciji BiH: Alija mi je na oproštaj doveo Baggija i oca Antu
VLATKO GLAVAŠ bio je prvi Hrvat koji je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kojoj je u drugoj polovici 90-ih bio i kapetan. Zbog toga su on i članovi njegove obitelji dobivali teške prijetnje, jer su ga pojedini BiH Hrvati smatrali izdajnikom koji igra za "muslimansku reprezentaciju" u vrijeme dok su još bile svježe rane brutalnog rata Hrvata i Bošnjaka.
Zato ovaj Bugojanac, koji je najdublji trag ostavio u Fortuni iz Düsseldorfa, a karijeru završio u Osijeku, zauvijek ostaje obožavan kod navijača Bosne i Hercegovine. Od reprezentacije se oprostio prije 20 godina kada je na Koševu gostovala reprezentacija svijeta, a prihod od ulaznica uplaćen je za SOS dječje selo. Kasnije je Glavaš u reprezentaciji BiH bio pomoćnik izbornika Blaža Sliškovića.
U intervjuu za Life.ba Glavaš se prisjetio detalja s kraja karijere
"To se ne zaboravlja. Osim mene, od reprezentacije su se tada oprostili Baždarević, Omerović i Smajić. Takvu počast na prostorima bivše Jugoslavije imali su možda još Džajić, Šurjak i Zajec. Sjećam se da mi je prije toga tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović rekao: 'Vlatko, ti ćeš se oprostiti protiv reprezentacije svijeta.' Iskreno, tada to nisam ni shvatio ozbiljno. No, kada me pozvao predsjednik zajedno s Jusufom Pušinom, jasno mi je bilo da će oproštaj biti protiv velikih imena. Te noći igrao sam protiv Baggija, Dunge, Hadjija, Lame, Mahdavikie... koje su s klupe vodili slavni Carlos Alberto Perreira i Carlos Queiroz."
Zanimljivo je kako je na tu utakmici došao njegov pokojni otac:
"On je pratio svaku moju utakmicu dok sam nastupao za reprezentaciju, ali je rekao da neće biti na ovom meču. Došao sam u Bugojno i rekao mu da ide na Koševo. On je izjavio kako ne može jer će mu to biti izuzetno teško. Kada sam odlazio, rekao je kako je bolje da sve to gleda na TV-u. Međutim, stvarnost je bila drugačija. Kada sam na utakmici izlazio iz igre uz velike ovacije, spiker je govorio kako sam u teškim trenucima igrao za BiH i da je moja obitelj zbog toga imala problema. Navijači su u tim momentima skandirali ime. Pamtim da sam se okrenuo prema Baždareviću i rekao mu: 'Dobro je da moj otac Ante nije tu, njegovo srce ovo ne bi izdržalo.' Onda mi je netko rekao da u loži sjedi s Alijom Izetbegovićem. Bilo mi je drago da je tu. Tada je predsjednik poslao automobil po njega u Bugojno kako bi došao na ovaj spektakl. Kada neko iz manjeg grada doživi da igra u Bundesligi, da igra za reprezentaciju, da bude kapetan reprezentacije svoje zemlje i da se od nje ovako oprosti, onda mora biti ponosan."
O igranju za BiH kada pripadniku njegovog naroda to nije bilo baš "pametno", Glavaš kaže:
"Za mene tu nikada nije bilo dileme. Pozivom sam bio iznenađen, a pamtim da je to bilo 1994. godine. Nastupao sam u Bundesligi i nije mi trebala nikakva promocija. Želio sam nastupati za BiH i promovirati svoju državu. Kada je stigao taj poziv, rekao sam predsjedniku da ja nemam rezervne domovine i da Bugojno nije u Kini. Nakon svega što se dešavalo meni, mojoj obitelji i djeci, bilo mi je neugodno jer je bilo problema. Ipak, moji roditelji su na bolji svijet otišli ponosni na mene jer sam napravio nešto dobro za BiH. Kada bi se vratilo vrijeme, opet bih sve uradio isto. Ne bih ništa mijenjao. Sve prođe, ali pamte se te lijepe stvari. Kasnije su Zmajevi igrali na SP-u, a moja generacija je imala bar mali dio tih zasluga jer je krčila put za ono što će se dogoditi 2014. godine."
Glavaš je jedan od najomiljenijih igrača u povijesti BiH.
"Svakom normalnom čovjeku to godi. Ja sam tako odgojen i volim stati s ljudima i popričati, a raju ne možeš lagati i folirati. Gdje god se pojavim, cijeni se moja zasluga za državnu momčad. Za navijače sam i danas kapetan i tako će biti dok sam živ. Recimo, za vrijeme pandemije sam šetao s maskom, ali ljudi me prepoznaju i žele popričati sa mnom i slikati se. Tako je širom BiH i u dijaspori. Lijep je to osjećaj, to ne možete kupiti. Ili te vole ili ne."
Na pitanje koja utakmica za BiH mu je najvažnija, Glavaš otkriva:
"Odmah se sjetim okršaja s Italijom na Koševu. Dođu ljudi da nam pomognu, a mi ih pobijedimo. To je bio prvi meč nakon rata u BiH. Prilikom povratka u Italiju smijenili su Arriga Sacchija. Oni su bili tada viceprvaci svijeta, a stadion Koševo bio je krcat. Pravi spektakl. Također, pamtim sudar s Brazilom na njihovom terenu, jedva su nas nadigrali 1:0 golom Ronalda. Rado se sjećam utakmice u Düsseldorfu, gdje sam igrao jedno poluvrijeme za BiH, drugo za Fortunu."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati