CIBONA je katastrofalno ušla u sezonu: prve tri utakmice u ABA ligi donijele su tri poraza. U Zagrebu su slavili Mornar i FMP, u Ljubljani Cedevita, a onda je stigao derbi u Zadru. Bez obzira na trenutačni roster ekipa, derbiji te dvije momčadi uvijek su bili više od same igre. Vječno rivalstvo je uvijek bilo dodatan impuls igračima da iz sebe izvuku čak i ono što možda objektivno nemaju.

Utakmica se odigrala u krcatom Višnjiku 25. listopada prošle godine, a Cibona je pobijedila 82:78. Zadrani su cijelu utakmicu bili u prednosti i činilo se da kontroliraju utakmicu. Vodio ih je nadahnuti Allen koji je u prvih 30 minuta igre natrpao gostujući koš s 25 poena. A onda je uslijedio preokret. Zadar je stao, Cibona je počela igrati i u finišu je uspjela šokirati domaćina. Premda nije imao naslovnu rolu, jedan od junaka pobjede bio je Roko Prkačin.

Prije manje od četiri mjeseca bio je jedan od junaka pobjede u Zadru, a trener Cibone se zaklinjao u mladost

Kad se lomila utakmica, dragulj hrvatske košarke pokazao je neviđenu zrelost i motiv. Odradio je svoju ulogu fantastično i svojim je talentom natjerao čak i Zadrane da mu aplaudiraju.

''Naravno, postoje neke stvari koje se ne mogu vrednovati novcem, a to su dragocjene minute za Vucića, Bundovića, a posebno za Prkačina. Upravo je to ono što mene drži tu gdje jesam i svim srcem upirem da ti momci dobiju priliku unatoč svoj važnosti utakmice'', nakon trijumfa u Zadru govorio je trener Vukova Ivan Velić.

U finalu Kupa najveći talent hrvatske košarke nije dobio ni minute protiv momčadi koja je vjerojatno ispala iz ABA lige 

Ni četiri mjeseca kasnije, u finalu Kupa, u istoj toj dvorani u Višnjiku, susreli su se isti rivali – Zadar i Cibona. Zadar je nakon nevjerojatnog preokreta u trećoj četvrtini uvjerljivo pobijedio, a u oko je upala činjenica da Roko Prkačin u finalnoj utakmici nije dobio ni minute. Dečko koji je programiran da bude lider, netko tko će posrnulu hrvatsku košarku pokušati vratiti tamo gdje je nekad bila, nije dobio ni minute u utakmici za trofej u bez ikakve konkurencije najgoroj Ciboni u povijesti kojoj opasno visi ispadanje iz ABA lige. Premda se Ivan Velić samo četiri mjeseca ranije zaklinjao u njega i njegovu mladost.

U Novom Sadu zadivio svijet

Roko Prkačin privukao je pažnju javnosti nakon što je u ljeto 2018. sa svega 16 godina odveo Hrvatsku do kadetskog zlata u Novom Sadu. Užitak je bio gledati tog dječaka kako igra, kako vodi momčad, kako racionalno i zrelo razmišlja i kako razumije košarku. Finalna utakmica i dramatična završnica protiv Španjolske ušla je u anale hrvatske košarke. Dvadesetak sekundi prije kraja, kod rezultata 67:67, brutalnim NBA zakucavanjem doveo je Hrvatsku na korak do zlata. Španjolci su imali napad i tricom s osam metara poveli su 70:69. Do kraja su ostale samo dvije sekunde. Premalo vremena? Možda, ali ne i za Prkačina. Španjolci su znali na koga će ići lopta, ali nisu mu mogli ništa.

"Kada je došla zadnja minuta, samo sam razmišljao: 'Čovječe, stvarno ovo moramo riješiti.' To je jedina misao koju sam imao u glavi. U posljednjem napadu, koji nam je donio pobjedu, rekao sam izborniku da nešto nacrta za mene", rekao je Prkačin neposredno nakon utakmice. Da, bile su to riječi dječaka od 16 godina.

Dvojica igrača obilježila su to prvenstvo: Roko Prkačin i Španjolac Usman Garuba. Prkačin je ispred Španjolca uzeo i zlato i titulu MVP-ja turnira.

Dok Prkačin statira u najgoroj Ciboni ikad, Garuba ima ozbiljnu rolu u ekipi koja ide po naslov prvaka Europe

Neposredno nakon turnira u Novom Sadu trener prve momčadi Reala Pablo Laso 16-godišnjeg je Garubu gurnuo u prvu momčad, dao mu je minute i pravu šansu. Pri tome govorimo o klubu koji je pretprošle sezone bio prvak Europe, a i ove je prvi favorit za naslov. Garuba ove sezone za prvu momčad Reala u ACB ligi igra prosječno 17 minuta, a u Euroligi devet. Roko Prkačin u najgoroj Ciboni od njenog osnutka finale Kupa protiv momčadi koja je vjerojatno ispala iz ABA lige gleda s klupe.

Nakon zlata, neposredno nakon finalne utakmice, Dino Rađa nam je rekao kako je Prkačin veći talent i potencijal nego što je bio Toni Kukoč u njegovim godinama. Tada smo mislili da je Rađa, još onako vruć i pod dojmom, bubnuo glupost. Međutim, član košarkaške Kuće slavnih će to potvrditi i danas.

''Roko ne smije biti skretničar, on mora biti vođa. U hrvatskom prvenstvu mora igrati 30, 35 minuta, u ABA ligi najmanje 25. I to onda kad se utakmica lomi'', kazao nam je Rađa.

I bio je u pravu. Kad je Krešo Ćosić 1987. na EP u Atenu pozvao juniore Rađu, Kukoča, Divca i Đorđevića, cijela Jugoslavija mu se smijala. Bivša država je na tom turniru u Ateni osvojila broncu, a Ćosić je ''neuspjeh'' platio glavom. Ćosić je riskirao, a dvojica od gore navedenih danas su članovi košarkaške Kuće slavnih. Kukoč će to tek postati.

Naravno da u igri Roka Prkačina ima nedostataka na kojima se mora raditi - u prvom redu su to šut i obrana i obvezno mora naučiti braniti pick igru - ali igrač se ne postaje u utakmicama protiv trećerazrednih momčadi i u rezultatski nevažnim susretima, već kad je voda u ušima. Zamislimo samo koliko bi za njegovo iskustvo značilo da je dobio rolu u finalu protiv Zadra, u paklenoj atmosferi koju je napravio Tornado, i to u trenucima kad je Zadar okrenuo utakmicu. Roko Prkačin trebao je biti igrač oko kojeg će se graditi igra Cibone, a ne statist koji se mora zadovoljavati mrvicama.

Reprezentacija bivše države je u polufinalu SP-a u Madridu 1986. prokockala +9 46 sekundi prije kraja. Vlade Divac, kojeg je cijela bivša država držala krivcem za taj nesretni poraz od Sovjeta, jer je desetak sekundi prije kraja napravio korake, nakon kojih je Valters u zadnjoj sekundi zabio nemoguću tricu za produžetak, nakon kraja karijere je priznao:

 ''Više je taj poraz značio za moju karijeru nego sve pobjede."

S tim se očito ne slaže trener Cibone Ivan Velić.

Mršiću nije jasno što se događa s Prkačinom

Veljko Mršić, novi izbornik Hrvatske, s dvije je pobjede otvorio kvalifikacijski ciklus za Eurobasket iduće godine. U rosteru mu je bio Roko Prkačin. Mršić nam kaže da ni njemu nije jasno što se događa s Prkačinom.

''Ne znam što bih rekao, zaista mi je žao što ne igra, odnosno, što ne igra koliko bi morao igrati. Zvao sam ga u reprezentaciju baš da svima dokažem koliki je Roko talent i da pokažem da na njega računam. Njegov atleticizam je nevjerojatan, Roko je u tom segmentu već sad na nivou NBA igrača. Po tom pitanju 50 posto je jači od prvog sljedećeg u reprezentaciji. E sad, zašto ga ne stavlja, ne znam. Čujem svašta, svakakve priče, ali u to neću ulaziti. Čuo sam se s Velićem i rekao mi je da će na Roka računati u nastavku sezone. Vidjet ćemo, zaista se nadam da će to biti tako'', kazao nam je Mršić, a onda nam je otkrio detalj iz vremena kad je vodio Cedevitu.

''Izgubili smo finale i to sam platio glavom, ali bez obzira na sve, davao sam šansu tada 16-godišnjem Džananu Musi, koji je bh. reprezentativac. Ne hrvatski. Svaku utakmicu mi je igrao minimalno 20 minuta i bio sam ga spreman istrpjeti. Protiv Partizana je bio igrač odluke. Stvarno se nadam da će situacija oko Roka promijeniti'', kaže nam Mršić.

Potencijalni odlazak Roka Prkačina bio bi velika šteta, najviše za Cibonu, koja očito nije svjesna kakav potencijal ima u tom mladiću. Međutim, možda to ne bi bila ni loša odluka. Da ode nekamo gdje postoje ljudi koji znaju kako raditi s mladim igračima jer su hrvatski košarkaški meštri u zadnjih dvadesetak godina više nego uspješno dokazali da su majstori u uništavanju neuništivog.

Nemojmo dopustiti da nam se dogodi novi Dubravko Zemljić.