PREDIZBORNE ankete predviđale su neizvjestan rezultat i zadavale britanskim konzervativcima, na čelu s premijerom Borisom Johnsonom, glavobolju.

Međutim, nakon što su izašle izlazne ankete, tu tjeskobu sinoć je zamijenila euforija. Neslužbeni rezultati donijeli su potvrdu: Johnson i njegova Konzervativna stranka do nogu su potukli laburiste Jeremyja Corbyna i dobili većinu od 364 mjesta u parlamentu.

>> UŽIVO Johnson u slavljeničkom govoru: Više nema možda, napuštamo EU

To je čak 47 mjesta više nego što su dosad imali i sada imaju više nego komotnu većinu od 39 mjesta u parlamentu od 650 mjesta. U Engleskoj imat će većinu od čak 78 mjesta.

Gubici laburista još su i veći - osvojili su čak 51 mjesto manje nego na izborima 2017., prvima na kojima je laburiste predvodio Corbyn. 

Johnson dobio više nego što se i sam nadao

Tako je Johnson koji je ove izbore nazvao "povijesnom pobjedom" dobio i više nego što se nadao, nakon što je povukao riskantni potez i raspisao prijevremene izbore da bi dobio većinu uz koju može bez oporbenog blokiranja "obaviti Brexit" do kraja, kako je obećavao.

Hazarderstvo, naravno, nije strano Johnsonu koji je već stavio budućnost zemlje na kocku kad je pokušao iskoristiti mogućnost neurednog Brexita bez dogovora, što mu je bilo sredstvo ucjene u pregovorima s Bruxellesom. No ovog puta mu se kockanje isplatilo. Oporba mu više neće stajati na putu.

Konzervativci odnosno torijevci, kako ih kolokvijalno zovu, sad će imati najveću većinu u Donjem domu britanskog parlamenta od pobjede čuvene premijerke Margaret Thatcher na izborima 1987. Za laburiste je ovo najgori izborni rezultat još od 1935., što će zapečatiti Corbynovu političku sudbinu.

Što stoji iza ove impresivne Johnsonove pobjede? 

Kao što piše Andrew Grice za Independent, Johnsonova pobjeda u isto vrijeme je i pobjeda populizma nad politikama, koliko god to zabrinjavajuće bilo. Njegova parola "Obavimo Brexit" varljiva je, ali učinkovita. A druga parola koju je koristio u kampanji, "Oslobodimo britanski potencijal"; nimalo slučajno podsjeća na "učinimo Ameriku ponovo velikom" uz koju je Donald Trump pobijedio 2016. - iste godine kad su se Britanci tijesnom većinom odlučili za Brexit.

Johnson se, naravno, u mnogočemu razlikuje od Trumpa, ali o njegovom trumpovskom populizmu najbolje svjedoči njegova kampanja u kojoj je, među ostalim, glumio scenu iz filma "Zapravo ljubav", pekao pite, vukao sanduke ribe i bagerom razbijao zidove koji simboliziraju zastoj na putu za Brexit.

Ključna varijabla: Podrška Brexitu

Sir John Curtice, profesor politologije na Sveučilištu Strathclyde, piše za BBC da je ključna varijabla bila upravo podrška Brexitu. U izbornim jedinicama u kojima je više od 60% glasača na referendumu 2016. podržalo Brexit, konzervativci su u prosjeku dobili 6% glasova više.

U onim izbornim jedinicama u kojima je više od 55% glasača na referendumu biralo ostanak u Europskoj uniji, konzervativci su u prosjeku izgubili 3% glasova. 

Tako su im glasovi, primjerice, porasli u engleskim pokrajinama Midlands, Yorkshire i Sjeveroistok, dok su lagano pali u Londonu i na Jugoistoku.

Laburisti su izgubili čak 11% glasova u prosjeku u "pro-Brexit" izbornim jedinicama, dok su u "anti-Brexit" jedinicama izgubili u prosjeku 5% glasova. Laburisti su izgubili čak 12 do 13% glasova na Sjeveroistoku i u Yorkshireu. Doživjeli su teške poraze u svojim tradicionalnim utvrdama, bivšim industrijskim središtima. U dijelovima zemlje gdje najviše glasača dolazi iz radničke klase, izgubili su 11% glasova u prosjeku. 

Zanimljivo je da je manje od polovice glasača biralo konzervativce ili Stranku za Brexit. Sve ostale stranke su ili izričito protiv Brexita ili su neopredijeljene, ali traže drugi referendum, kao laburisti. 

Škotska nacionalna stranka (SNP) također je ostvarila vrlo dobar rezultat, s čak 48 od 59 mjesta u Škotskoj. To će zasigurno ohrabriti njihovu lidericu Nicolu Sturgeon u traženju novog referenduma o neovisnosti jer Škoti žele ostati u EU.

>> Britanci danas biraju između dva glavna kandidata. Ne zna se koji je omraženiji

Glasači odbacili socijalista Corbyna i njegov "radikalni manifest"

Što se laburista tiče, jasno je da su glasači odbacili Corbynov "radikalni manifest", kako ga je nazvao, koji je bio pun obećanja o besplatnom studiranju, besplatnoj skrbi za starije, besplatnom internetu, ulaganju u zdravstvo, kraćem radnom tjednu i zelenoj industrijskoj revoluciji. Zalagao se i za veće poreze za korporacije i najbogatije koji su na to mogli odgovoriti odljevom kapitala, a dogodilo bi se i drastično povećanje uloge države u svim sektorima ekonomije. 

Glasači su očito kaznili Corbyna i zbog njegova proračunato neutralnog stava o Brexitu, za koji kritičari tvrde da je prikrivao njegovu podršku Brexitu, što podupire njegova dugogodišnja retorika protiv EU-a (i NATO-a) kad je bio marginalni zastupnik s krajnje lijevog krila Laburističke stranke. 

Kaznili su ga i zbog toga što je, tvrde kritičari, predugo zatvarao oči, ako ne i prešutno odobravao rast lijevog antisemitizma u njegovoj stranci, povezanog uz palestinsko pitanje, ali i teorije zavjera o židovskim "bankarskim lobijima". Glasači su mu zamjerili i njegovo dugogodišnje koketiranje s IRA-om, Hamasom, Hezbolahom i drugim militantnim organizacijama te implicitno stajanje na stranu sirijskog, iranskog i ruskog režima u presudnim trenucima, poput trovanja bivšeg ruskog špijuna sovjetskim bojnim otrovom novičokom usred Engleske.

Njegov predizborni rejting, najgori za nekog vođu oporbe od osamdesetih, pokazao se kao dobar za predviđanje izbornog rezultata. Iako je i Johnson poprilično omražen, njemu je ovo očito bila dobitna kombinacija: s jedne strane, njegovo populističko blefiranje i obećanja o Brexitu i prosperitetu koji će uslijediti, što su Britanci, umorni od beskrajne sage s Brexitom, prihvatili; s druge strane, povijesna nepopularnost Laburističke stranke koja je zapala u potpuni razdor pod socijalistom Corbynom.