U UTORAK, 10. prosinca, obilježava se 20 godina od smrti Franje Tuđmana.

Ipak, 20 godina nakon njegove smrti, Franjo Tuđman je u hrvatskoj politici sveprisutan, prisutniji nego u godinama neposredno nakon što je umro.

Što god mislili o tome, činjenica je da je Franjo Tuđman jedna od glavnih tema i ove predsjedničke kampanje.

Tako je Plenković i ovog vikenda tražio riječi da nahvali Tuđmana.

"Moram to reći ovom prigodom, Tuđman je pravi, istinski, jedini hrvatski suverenist -  za razliku od mnogih koji o tome danas, 30 godina kasnije, pričaju. On je tu zadaću ispunio tada kad je trebalo", poručio je Plenković i prozvao Škoru koji, pak, tvrdi da je HDZ napustio Tuđmanov put.

Da je Tuđman argument za napasti one druge, pokazao je i Milanović koji je ovoga vikenda otkrio da je Plenković u prošlosti imao negativno mišljenje o Tuđmanu.

U svakom slučaju, oko Tuđmanove ostavštine, ma što ona točno predstavljala, i danas se u Hrvatskoj lome koplja.

Tuđman odgovarao na ideološka pitanja, Račan odbio sudjelovati

A što je o nekim bitnim ideološkim temama koje su i danas aktualne mislio Tuđman, pokazuje jedan članak iz Starta objavljen 6.1.1990. godine, dakle prije skoro 30 godina.

Članak nosi naslov "Pet lakih pitanja o hrvatskoj demokraciji", a u njima su tadašnje istaknute osobe javnog i političkog života odgovarale što misle o pobačaju, drogi, homoseksualcima, pornografiji i smrtnoj presudi. Zanimljivo, Ivica Račan, što je jasno iz uvoda, odbio je sudjelovati.

Razgovor, odnosno svojevrsnu anketu među liderima političkih stranaka, proveli su Davor Butković i Dubravko Grakalić.

U nastavku prenosimo članak u originalnoj verziji.

Siječanj 1990: Pet naoko ekscentričnih i marginalnih pitanja, tj. o pornografiji, drogi, pobačaju, homoseksualnosti i o smrtnoj kazni, "Start" je postavio trenutnim prvacima političkih stranaka i pokreta u Hrvatskoj. Izjašnjavanje o tim živim i, često, bolnim pitanjima bolje od ičega može neki stranački program svrstati na ljevicu ili desnicu, obilježiti ga kao liberalan ili dogmatičan. Neki su odgovori očekivani, neki zbunjuju, a poneki i zabrinjavaju. Zanimljivo je da vođa komunista nije o tome imao što reći...

Najčešći prigovor političkim programima hrvatske opozicije glasi da oni uopće nisu pravi stranački programi, nego skup zahtjeva za minimalna demokratska pravila igre koji se međusobno ponekad razlikuju tek umijećem stilizacije. Taj je prigovor - apstrahiramo li različite stavove oko "hrvatskog pitanja" - na prvi pogled, tj. za veliku većinu onih kojima je djelatnost opozicije poznata samo iz šturih novinskih vijesti, sasvim točan.

Stoga je već krajnje vrijeme da se čelnici hrvatskih opozicijskih stranaka izjasne o posve konkretnim pitanjima. Budući da će Hrvatska u travnju ipak imati kakve-takve slobodne izbore (izborni zakon, doduše, gotovo da garantira kako njegovi donosioci te izbore neće izgubiti), u ovu smo anketu, zajedno s predstavnicima opozicije, uvrstili i lidere dviju "državnih" političkih organizacija: SKH i SSRNH.

Zanimljivo je da predsjednik komunističke partije nije imao vremena za razgovor jer, kako nam je rekla njegova tajnica, "sve redakcije od njega nešto traže, a kad se već ne može odazvati svima, ne može ni 'Startu'".

Moramo ovdje ipak izraziti svoje, u najmanju ruku, čuđenje što je predsjednik CK SKH Ivica Račan, neraspoložen da razgovara o važnim temama kao što su smrtna kazna ili pobačaj, našao vremena da spremno izvijesti redakciju i čitaoce TOP-a gdje će i kako dočekati novu godinu.

Sama anketa o smrtnoj kazni, pobačaju, pornografiji, upotrebi narkotika i pravima homoseksualaca doima se, možda, ekscentrično ili deplasirano u danima kada svi govore o slobodi s velikim S, demokraciji s velikim D, naciji s velikim N; u danima kad se popuštanje dugogodišnje stege pretvara u pomalo neozbiljnu, ali razumljivu euforičnost.

Ali, teme o kojima je u ovom tekstu riječ spadaju među ključna tzv. diskriminativna politička pitanja u svim zemljama razvijene demokracije. S obzirom na situaciju u nas (mnogo pobačaja, sve više narkomana i status zemlje kao jednog od glavnih putova droge te za sada još na snazi izrazito nehumano zakonodavstvo kad je u pitanju smrtna kazna te mogućnost zakonskog gonjenja homoseksualaca), sigurni smo da će se, dođe li do ozbiljne političke konkurencije, glasači itekako senzibilizirati i oko ove socijalno-etičke grupe pitanja.

Toga su, uostalom, svjesni i predstavnici opozicijskih stranaka, kao i Tomislav Jantol, predsjednik Socijalističkog saveza Zagreba, koji su razgovor o smrtnoj kazni i pobačaju shvatili jednako ozbiljno kao i pomalo notorne diskusije o već spomenutim "velikim" temama.

Anketu smo proveli među sljedećim istaknutim osobama hrvatske političke scene: Vito Česmadžiski, sekretar zagrebačkog ogranka Transnacionalne radikalne stranke (TRS); Tomislav Jantol, predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (SSRNH) - uskoro Socijalističke stranke; Božo Kovačević, potpredsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog socijalno liberalnog saveza; Dragan Lalić, predsjednik Hrvatskog kršćansko-demokratskog saveza (HKDS); Dragutin Palašek, budući predsjednik zagrebačke podružnice Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI); Franjo Tuđman, lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ); Vlado Veselica, predsjednik Hrvatskog demokratskog saveza (HDS); Antun Vujić, predsjednik Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDSH) i Katarina Vidović, feministkinja, inicijatorica i volonterka zagrebačke ženske grupe Trešnjevka koja je osnovala čuveni SOS-telefon. Iako tu nije riječ o političkoj stranci, mišljenje Katarine Vidović objavljujemo zato što su upravo ženske grupe u svijetu, teme o kojima je u ovoj anketi riječ, tretirale kao dio svog političkog imagea.

Možda i suprotno našim očekivanjima, anketirani su iskazali začudno suglasje u mnogim pitanjima, prije svega a propos smrtne kazne koja bi, čini se, dođe li opozicija (ili Socijalistički savez/stranka) na vlast, bila vrlo brzo ukinuta. Zapravo, značajne su se razlike pokazale tek kad je riječ o pravu na pobačaj, pri čemu hrvatski/zagrebački politički mikrokozmos neobično vjerno oslikava podjele oko tog pitanja u nekim zapadnim zemljama.

U jednom od sljedećih brojeva "Starta" objavit ćemo rezultate ankete koju naši istraživači upravo vode među članstvom pojedinih partija o istim ovim pitanjima.

SMRTNA KAZNA

Vito Česmadžiski, TRS

"U preambuli našeg Statuta stoji da je jedan od imperativa ljudskog ponašanja - ne ubijati. Radikalna stranka tom stavu pridaje apsolutni i historijski značaj, bez izuzetka, čak i kad je riječ o samoobrani. Pravo na život apsolutno je i neotuđivo."

Tomislav Jantol, SSRNH

"Zalažem se za ukidanje unatoč činjenici da i u nas ima krajnje bestijalnih zločina i unatoč čestom recidivizmu. Smrtnu kaznu valja ukinuti i nasuprot njoj poduzeti sve druge mjere, prije svega mjere za zaštitu potencijalnih žrtava. Smrtna kazna, u krajnjoj liniji, čini gotovo isto što i zločinac protiv kojeg se primjenjuje. Oduzima život i eventualne sudske greške čini nepopravljivima. Osim toga, na primjeru jednog istraživanja u Velikoj Britaniji može se ustvrditi da stopa kriminala raste usprkos ponovnom uvođenju smrtne kazne."

Božo Kovačević, HSLS

"Uvažavajući rezultate psiholoških i socioloških istraživanja, trendove u suvremenom zapadnoeuropskom zakonodavstvu, kao i načelo da kad god je to moguće treba izbjeći mogućnost da ijedna državna ili društvena instancija odlučuje o životu i smrti pojedinca, HSLS se zalaže za ukidanje smrtne kazne."

Dragan Lalić, HKDS

"U načelu sam protiv smrtne kazne i smatram da je treba svesti na minimum. Možda bi je trebalo primjenjivati u slučaju masovnih ubojstava. To se, naravno, ne odnosi na psihopate, koje bi trebalo izolirati. Pitanje je treba li postojati smrtna kazna za veleizdaju domovine. Tu se postavlja i pitanje motiva i umišljaja. No, u svakom slučaju, ja sam za minimiziranje smrtne kazne."

Dragutin Palašek, UJDI

"Protiv smrtne kazne."

Franjo Tuđman, HDZ

"Apsolutno sam za ukidanje smrtne kazne u svim slučajevima. U većini demokratskih zemalja to je općeprihvaćeno načelo."

Vlado Veselica, HDS

"Vrlo složeno pitanje. Osobno sam za ukinuće, no bitno je osigurati prevenciju, vezanu za ljude sklone teškim kriminalnim djelima, jer po izlasku kriminalca iz zatvora često se javlja problem recidivizma. Znači, dolazimo na područje tretmana učinitelja zločina, što zahtijeva polivalentan, interdisciplinaran pristup. Ono što je važno jest pitanje resocijalizacije kažnjenika. Protiv smrtne kazne sam i zato što se načelo osvete nije pokazalo produktivnim, što je ljudski život najvredniji, a sanacije ionako nema."

Antun Vujić, SDSH

"Apsolutno protiv. Nitko nema pravo na tuđi život, ni čovjek niti institucija."

Katarina Vidović, feministkinja

"Treba je, apsolutno, ukinuti, ali nisam za ukidanje maksimalne zatvorske kazne od 20 godina koja se izriče za brutalne zločine. Smrtnu kaznu je ukinula svaka civilizirana zemlja."

POBAČAJ

Vito Česmadžiski, TRS

"Radikalna stranka sedamdesetih je godina u Italiji stekla veliku popularnost i pridobila javno mnijenje raspisivanjem referenduma za legalizaciju abortusa, nakon čega je on u Italiji legaliziran, iako ne u tako široku opsegu kao u nas. Pravo na abortus jest civilizacijska tekovina i sasvim se sigurno ne može anulirati zabranama jer bi to samo kriminaliziralo žene. No, činjenica je i to da su se u novije vrijeme promijenila znanja u prenatalnoj medicini kao i metode otkrivanja rane trudnoće. Time je snižena gornja granica trajanja trudnoće pri kojoj je abortus prihvatljiv način kontrole rađanja. Visok broj abortusa u Hrvatskoj samo je jedan od pokazatelja naše socijalne patologije i neodgovornosti u kojima se druga, poželjnija, sredstva prevencije nedovoljno koriste. No, mi smo takvi u svemu, čak i u ekonomiji pa ne čudi da smo takvi i kad je riječ o kontracepciji."

Tomislav Jantol, SSRNH

"Riječ je o izuzetno složenom problemu socijalno-psihološkog i etičkog značaja. S jedne strane, sa stanovišta opravdanja osnovnih etičkih načela, misli se da pobačaj valja zabraniti čuvajući ljudski život kao svetinju. S druge strane, analizom konkretnih prilika - socijalno-psiholoških okolnosti u kojima se treba odlučiti na pobačaj - dolazimo do zaključka da ga treba omogućiti. Postoje različiti slučajevi u kojima bi odustajanje od pobačaja izazvalo teške posljedice. Na kraju, valja se pitati i o slobodi odlučivanja i majki i očeva. Stoga mislim da u sadašnjem zakonskom reguliranju pobačaja ne treba ništa mijenjati, jer je to jedan od najliberalnijih zakona u nas."

Božo Kovačević, HSLS

"Zabraniti abortus značilo bi, među ostalim, bitno ograničiti prava i slobode žene u raspolaganju vlastitim tijelom i čitavim životom. Zakonska zabrana abortusa izravno bi rezultirala porastom ilegalnog obavljanja takvih operacija s nizom nepovoljnih posljedica za život žene, njen položaj u društvu i zakonitosti. Stoga zastupam gledište da valja uznastojati na uspostavljanju takvoga stupnja društvenog blagostanja i takve liberalizacije međuljudskih odnosa da odluka o rođenju djeteta ne povlači dugotrajna traumatična iskustva kakva nerijetko povlači u postojećem stanju stvari. Uza sve zakonske olakšice za samohrane majke, treba i dalje raditi na masovnoj popularizaciji kontracepcijskih sredstava za muškarce i žene te unaprjeđivati spolno prosvjećivanje, čime će se smanjiti učestalost prilika u kojima se ljudi odlučuju za abortus kao najprikladniji način izbjegavanja društvenih i ekonomskih nedaća."

Dragan Lalić, HKDS

"Činjenica je da HKDS opravdava stav da se poštuje i štiti začeće. No, mi taj problem povezujemo i s krajem života. Govorimo o smišljenoj eutanaziji koja nikad nije formalno dopuštena, ali znam da se prakticira. Drugim riječima, pobačaj i gerijatrija su za nas slični problemi. Oba života, i onaj koji tek nastaje i onaj koji je pri kraju, zavisno od sredine. Pobačaji, i to bez medicinskog i bez ekonomskog razloga, nažalost, masovna su pojava i mi tu pojavu, poštujući individualnost majke, smatramo štetnom. Međutim, o svrhovitosti represije treba dobro razmisliti. Protiv pobačaja treba se boriti edukacijom, a bitan je činilac i ekonomska stabilnost. Ipak, načelno govoreći, mi jesmo za zabranu pobačaja. O tom pitanju, zapravo, dijelimo stavove crkve, kojima se znanstveno teško suprotstaviti."

Dragutin Palašek, UJDI

"Pravo na pobačaj."

Franjo Tuđman, HDZ

"Problem pobačaja delikatno je pitanje, a na našem hrvatskom tlu ima dodatnu važnost i težinu. Naime, natalitet je hrvatskog pučanstva vrlo mali tako da je već uvriježena činjenica, nažalost, da imamo više lijesova nego kolijevki. S tog stajališta trebalo bi učiniti sve da natalitet u Hrvatskoj poraste, i to ne samo zbog nacionalnih potreba nego i stoga što su masovni pobačaji štetni za žene. S humanističkog stajališta, dakle, treba biti protiv pobačaja. Drugo je što u suvremenom svijetu ni jedan razuman čovjek ne može reći da u svakom slučaju treba zabraniti pobačaj. U nekom slučaju, to može biti opravdano iako u cjelini gledano, s humanističkog i društvenog stajališta, treba učiniti sve da pobačaja bude što manje. Mora se stvoriti klima da ljudi mogu odgajati i rađati djecu."

Vlado Veselica, HDS

"Osobno sam protiv pobačaja ako nema medicinskih malformacija. Zalažem se za aktivnu populacijsku politiku, što uključuje i kontrolu rađanja. Jer, pobačaj je ipak nasilan prekid života. Osim toga, u nas pobačaj predstavlja i problem društvene reprodukcije budući da u Hrvatskoj ima više pobačaja nego novorođenih. Mi se zalažemo za pravo na život začetih. Protiv pobačaja treba se boriti pažljivijim planiranjem, edukacijom, jer sama zabrana sigurno neće dovesti do željenog učinka. Kada se govori o pravu žene na pobačaj, mislim da o tome ne mogu odlučivati samo žene, jer bi u tom slučaju živjeli u hegemoniji žena. Osim toga, materinstvo je vrhunska moralna kategorija."

Antun Vujić, SDSH

"Konačnu odluku uvijek donosi žena. Nažalost, ona je često sama u toj odluci i njezin je položaj tragičan. Uz više društvene solidarnosti, bilo bi svakako manje pobačaja."

Katarina Vidović, feministkinja

"U našoj se javnosti sve češće susreću glasovi da je pobačaj umorstvo. S time se ne slažem i ukinuće prava na pobačaj bila bi teška regresija našega društva. Smatram da je pobačaj isključivo pravo žene, i to jedno od njezinih neotuđivih prava. 'Reakcija' bi htjela ukinuti pobačaj iako mislim da im ta kampanja neće uspjeti. Doduše, bit će liječnika koji to više neće htjeti raditi, no treba reći i to da neke naše klinike financijski dobro prolaze vršeći pobačaje, istodobno zanemarujući kontracepcijsko obrazovanje. Ne bih razmatrala je li pobačaj umorstvo ili ne; samo želim naglasiti da on postoji oduvijek, ali ga žene danas mogu obaviti na higijenski i siguran način. Ukine li se pravo na pobačaj, mnoge će žene zacijelo stradati od loše urađenih, ilegalnih liječničkih intervencija. Uostalom, ustanovljeno je da žene rijetko rade pobačaje iz ekonomskih pobuda kako se to katkad tvrdi, nego češće zbog toga jer to zahtijevaju muškarci ili iz nekih drugih razloga (premlade su, već imaju dovoljno djece, itd)."

DROGA

Vito Česmadžiski, TRS

"Antiprohibicionizam, odnosno stav protiv zabrane korištenja droge, jedan je od važnijih političkih stajališta Radikalne stranke. Iskustvo pokazuje da je svaka zabrana upravo proporcionalna porastu kriminala i fantastičnih zarada narkomafije u svijetu. No, antiprohibicionizam je tek jedan korak u tretmanu uživalaca droge. U većini se država u svijetu uzimanje droge tretira kao kriminalno djelo umjesto kao bolest i u Jugoslaviji bi se lako moglo dokazati da je veći broj narkomana zbog uzgajanja ili korištenja droge u zatvorima umjesto na liječenju.

Zbog takva odnosa države i njenih institucija potpuno je izostala šira društvena briga za osnivanje specijaliziranih bolnica i drugih ustanova za liječenje i resocijalizaciju ovisnika. Također nam se čini važnim istaknuti razliku između 'lakih' i 'teških' droga koja u zakonu ne postoji, a svako bi istraživanje, vjerojatno, pokazalo da nema mlađeg čovjeka koji nije pokušao pušiti marihuanu.

I kad smo već kod legalizacije droga, napomenimo da ima država u kojima je korištenje onih lakših, hašiša i marihuane, dopušteno, što je znatno smanjilo postotak kriminalnih radnji vezanih za dobavu i preprodaju i istodobno olakšalo državnim organima kontrolu tržišta. Stoga predlažemo da se i kod nas, za početak, legalizira barem marihuana koja se u nekim krajevima, npr. u Dalmaciji, ionako uvelike uzgaja. Poznato je, naime, da uzimanje lakih droga uopće ne mora biti štetno za organizam, a opasnost za uživaoca proizlazi iz posebnog stila ponašanja što ga nameće kriminalizacija. U Španjolskoj je, navodno, nakon liberalizacije uživanja marihuane došlo i do procvata zimskog turizma."

Tomislav Jantol, SSRNH

"Zalažem se za opću zakonsku zabranu svih djelatnosti koje omogućuju uživanje droge kao i za organizirano društveno djelovanje radi pomoći narkomanima. Međutim, narkomaniju ne smatram krivičnim djelom nego bolešću, zbog čega kažnjavanje niti je primjenjivo niti postiže svrhu. Narkomani su bolesnici. Svojedobno se govorilo o suzbijanju droge edukacijom, ali u tome se očito ne uspijeva. Naše je društvo u situaciji u kojoj su i druga suvremena društva, što znači da se protiv droge mora boriti zakonskim sredstvima, socijalnim službama i medicinskim tretmanom ovisnika."

Božo Kovačević, HSLS

"Nekontrolirana upotreba droga je, nedvojbeno, štetna za pojedinca i društvo. Iskustva međutim, pokazuju da se pukim zabranama ne postiže mnogo. Problem je u društvu koje potiče nastanak potrebe za aditivima. Valjalo bi legalizirati trgovinu drogom, a zabraniti prodaju narkotika malodobnim osobama i poticanje malodobnika na konzumaciju. Time bi bilo zaskočeno ilegalno tržište sa svim kriminogenim posljedicama jer bi područje ilegalnog djelovanja bilo bitno smanjeno."

Dragan Lalić, HKDS

"Droga je masovna pojava koja ima i moralne i političke implikacije i koju treba tretirati kao bolest. Drogom se treba baviti slično kao i alkoholizmom koji je u mnogim zemljama u Sovjetskom Savezu, primjerice, još teži socijalni problem. Mjere borbe protiv narkomanije treba tražiti u području odgoja prosvjete i reafirmacije obitelji, a u toj borbi trebaju djelovati kulturne i vjerske zajednice. Represija se ne smije primjenjivati prema žrtvama, dakle, prema narkomanima, nego prema onima koji tu ljudsku slabost zloupotrebljavaju za vlastito bogaćenje."

Dragutin Palašek, UJDI

"Legalizacija - da, pod određenim uvjetima pod kojima podrazumijevam stanovitu državnu kontrolu i socijalnu politiku."

Franjo Tuđman, HDZ

"Narkomanija je zlo suvremenog svijeta kako njegova najrazvijenijeg tako i najprimitivnijega dijela. U našem društvu droga također predstavlja veliki problem i potrebno je učiniti sve da se toga oslobodimo. Što se tiče tvrdnji koje se povremeno javljaju u javnosti, a govore o tome da sve droge nisu štetne te da su neke korisne u liječenju, odluku bih prepustio stručnjacima. Dakle, droga je preozbiljna tema da bi o njoj odlučivala politika."

Vlado Veselica, HDS

"Droga je jedno od najvećih zala, a ne javlja se izolirano nego skupa s alkoholizmom, pornografijom. Javlja se u svim društvenim slojevima i ne može se suzbijati samo medicinskim putem. Dapače, treba je suzbijati svim sredstvima, ali samo uživanje droge nema biće krivičnoga djela. Problem je u tome što su narkomani vrlo često učinitelji krivičnih djela. Narkomaniji treba posvetiti najveću pažnju, a jedan od načina borbe protiv narkomanije jest i reafirmacija važnosti obiteljskog odgoja."

Antun Vujić, SDSH

"To nije pitanje, nego problem. Još nitko nije riješio problem droge. Učinio bih sve da se suzbije droga, ali to ne bih činio represijom prema uživaocima."

Katarina Vidović, feministkinja

"Mnogo se, i dugo, priča o drogi, a da neki pojmovi nisu razjašnjeni. Prije svega mislim na razliku između lakih i teških droga jer one ne zaslužuju jednak tretman. Lake droge nisu štetnije od duhana i mislim da ih treba legalizirati. O tome treba informirati ljude, putem brošura i sličnog, kako bi kupovali kvalitetnu drogu i znali koliko to stoji. Također mislim da tretman narkomana u nas nije dobar; oni se ne liječe terapijom metadonom, nego na zaostao način. Potreban je ljudski tretman, a naši ih liječnici tretiraju kao kriminalce, čime krše liječničku etiku."

HOMOSEKSUALNOST

Vito Česmadžiski, TRS

"Zalažemo se za prava seksualnih manjina, kao što se zalažemo za prava svih društvenih manjina. Upravo su prava manjina za nas test istinske demokratičnosti i slobode, jer je sloboda pravo svih, a ne samo velikih socijalnih skupina."

Tomislav Jantol, SSRNH

"Problem homoseksualaca utoliko je politički problem koliko u nas postoje propisi prema kojima se homoseksualci mogu kažnjavati. Ublažavanje takvih propisa, zapravo njihovo uklanjanje ujedno je i uklanjanje razloga za eventualno političko organiziranje homoseksualaca. Ni homoseksualnost ne treba suzbijati zakonom i mislim da bi zakonski odnos prema homoseksualcima trebao biti krajnje liberalan."

Božo Kovačević, HSLS

"Nema nikakva razloga da se homoseksualizam tretira kao zakonski kažnjiva djelatnost. Zavođenje maloljetnika ili prisiljavanje na seksualni čin jednako su nedopustivi neovisno o tome je li prekršitelj homoseksualac ili heteroseksualac. Zakon bi trebao biti potpuno ravnodušan prema tome da li dvije ili više osoba slobodno i u uvjetima koji ne narušavaju javni red upražnjavaju homoseksualne ili heteroseksualne aktivnosti. Trebao bi pak kažnjavati pokušaje da se netko diskriminira zbog svojih seksualnih preferencija jer se time krši temeljno ljudsko pravo na intimu i privatnost."

Dragan Lalić, HKDS

"Naš etički princip ukazuje na potrebu borbe protiv homoseksualnosti, ali pritom ne mislim na represiju. Protiv homoseksualnosti ne može se boriti državnim sredstvima, nego odgojem, jačanjem obitelji, sprečavanjem zloupotreba, naročito zloupotreba malodobnika. Smatram da su gay pokreti neuobičajeni, ekstravagantni i štetni po stabilnost obitelji, ali  ponavljam - nismo za lov na vještice. Nijedan se grešnik ne smije pribiti na stup srama."

Vlado Veselica, HDS

"Osobno sam protiv dizanja homoseksualizma na razinu ćudoređa. Uz puno razumijevanje, to je ponašanje ipak atipično za čovjeka. Homoseksualizam je nastranost koju treba liječiti. Prema tom problemu, ne samo zbog AIDS-a, ne smijemo se ponašati vulgarno ili indolentno, ali nisam za to da se gay pokreti dignu na afirmativnu razinu."

Antun Vujić, SDSH

"Volio bih da konzervativci konačno shvate da homoseksualnost nije neka bolest koja se liječi karantenama. Homoseksualcima treba omogućiti da se ne osjećaju izopćenima."

Katarina Vidović, feministkinja

"Homoseksualnost je jednako vrijedan životni interes kao i heteroseksualnost. Homoseksualci trebaju biti izjednačeni s drugima, trebaju imati priliku odgajati djecu koja su im ostala iz ranijih brakova itd."

Dragutin Palašek, UJDI

"Za prava homoseksualaca."

Franjo Tuđman, HDZ

"Homoseksualnost je također popratna pojava čovječanstva, otkad ga ima. Prema tome, zabranjivali je ili priznavali, ona je prisutna. S humanističkog gledišta, bolje je priznati homoseksualnost i omogućiti da ona bude što nezamjetljivija."

PORNOGRAFIJA

Vito Česmadžiski, TRS

"Mi smo protiv svih zabrana, pa tako i protiv zabrane pornografije. Polazimo od pretpostavke da je sve što se u nekom društvu radi, na svoj možda i čudan i bizaran način - potrebno. Važno je samo uspostaviti pravila igre: u svijetu se, naprimjer, tvrda pornografija ne smije prodavati na bilo kojem javnom mjestu, a kod nas je ima na svakom kiosku. To je još jedan pokazatelj da mi u svemu pretjerujemo, i u zabranama i u liberalizaciji."

Božo Kovačević, HSLS

"Očito je da postoji veoma raširen interes za pornografiju. Taj se interes očito poklapa s brojem i snagom tabua o pojedinim vidovima ljudskoga življenja. Opće prosvjećivanje jedan je od načina za djelomično otklanjanje pornografije kao značajnog kulturnog fenomena. No, s obzirom na nedvojbeno velik interes najrazličitijih slojeva društva za to područje, bilo bi nerazumno zabraniti poduzetničku djelatnost koja izlazi ususret takvim interesima. Valja samo utanačiti uvjete pod kojima se takvi proizvodi stvaraju i prodaju. To znači da treba zakonski zabraniti upotrebu maloljetnika u proizvodnji pornografske robe te prisiljavanje odraslih da u tome sudjeluju. Isto tako treba odrediti zakonske uvjete prodaje takve robe."

Tomislav Jantol, SSRNH

"Mislim da liberalan odnos prema pornografiji ne treba mijenjati, odnosno ona se ne može suzbijati restrikcijama. Pornografija vrijeđa dobar ukus i prema njoj se treba odnositi kao prema kiču. Nije ugodno ni lijepo gledati pornografske prizore, ali ne vidim razlog da se to na bilo koji način kažnjava. Uostalom, stanoviti pornografski bum u nas posljedica je razbijanja niza moralnih tabua uspostavljenih organiziranim društvenim putem. Liberalni odnos prema pornografiji smanjuje njenu atraktivnost i ostavlja je zanimljivom za relativno uzak krug ljudi."

Dragan Lalić, HKDS

"Seksualnu atraktivnost treba razlikovati od pornografije. Rubensa ili Rembrandta ne možete smatrati pornografijom... Protiv pornografije ne valja se boriti represivnim mjerama. Propisima se ona ne može ukinuti. Dapače, upravo velika prisutnost pornografije smanjuje njenu draž, izaziva zasićenje, čime se sam problem smanjuje. Meni se opasnijim čine filmovi koji glorificiraju nasilje jer u mladeži mogu izazvati težnju za imitacijom nasilničkog ponašanja."

Dragutin Palašek, UJDI

"Za postojanje pornografije."

Franjo Tuđman, HDZ

"Ne znam što sve postoji na tome tržištu. U suvremenom svijetu, koji je izgubio ideale u neke više ciljeve, pornografija je izraz jednog nezdravog stanja. Isto tako, to je neizbježna popratna pojava visokih civilizacija koje su od pamtivijeka i izraz dekadencije i političkog rasula pojedinih društava. Treba sve učiniti da društvo i u tom pogledu bude što normalnije, što zdravije. Cijenim ljepotu ljudskog tijela, ali ne i njegovo iskorištavanje u prljave svrhe."

Vlado Veselica, HDS

"Pornografiju moramo promatrati u kontekstu obrazovne, socijalne, etičke i političke pornografije. Nisam, naravno, za uspostavljanje tabua jer su seksualne potrebe nešto posve normalno, što se, međutim, zadovoljava u okviru privatnosti i etičkog kodeksa svakog pojedinca. A vulgarna prezentacija seksa je ne samo suprotna tome nego je i izvor svakog nasilja, alkoholizma, prostitucije, droge. Ne mislim da bi se protiv pornografije trebalo boriti represijom jer njena liberalizacija zapravo dovodi do zasićenosti. Pornografija ljude više ne šokira i sve ih manje zanima."

Antun Vujić, SDSH

"Nije lijepa, ali je nasilje zaista ružno, a još uvijek, ima ga više od pornografije."

Katarina Vidović, feministkinja

"Što se tiče feminističkog pokreta, pornografija je samo jedan oblik nasilja protiv žena, kao što su to i silovanje, nasilje u obitelji, klitoridektomija, spaljivanje vještica... Pornografija služi za održavanje muške falocentrične moći. Bez obzira na pornografske motive, sve se svodi na to da je seks nasilje. Ako hoćeš biti hrabar i siguran u sebe - koristi pornografiju i sudjeluj u svakodnevnoj silovateljskoj aktivnosti. Pornografija znači smrt jer pojebati ženu u pornografskom činu znači ubiti je.

Između erotike i pornografije bitne razlike nema; erotika je namijenjena profinjenijim ljudima. Pornografiju bi trebalo ukinuti iako znam da je to nemoguće. Prije će Zemlja stati. Inače, to što sam za ukidanje pornografije nema nikakve veze sa stavom Crkve. Suprotstavljanje Crkve pornografiji proizlazi iz toga što ona pokazuje da je brak silovanje, a ruši i dogmu o bezgrešnom začeću.

Divljački obrazac posjedovanja kao vrhunskog kriterija vodi katastrofi, a pornografija je u tome vrlo bitan faktor. Pornografija, uostalom, potiče nasilje. Kao ilustraciju dodala bih, i Start i Mramorna koža Slavenke Drakulić i djela Milka Valenta su pornografija. Ubiru profit na nasilju prema ženama."