VEĆINA parova ponekad upadne u krizu. Dok se neki s njom susretnu već na početku veze, drugi je iskuse na vlastitoj koži tek nakon godina, a ponekad i desetljeća zajedničkog života.

Unatoč tome, i dalje mnogi zaziru od bračnih i partnerskih terapija koje primarno služe kako bi parovima pomogle da pronađu rješenje svojih problema te ostanu zajedno. Za mnoge ljude takvi susreti asociraju na prepiranje i produbljivanje svađa pred očima potpunog neznanca, otkrivanje tajni i neopisivo neugodne razgovore. Vjerojatno zato što su bračne terapije upravo tako prikazane na filmovima.

Osim toga, pristajanje na traženje pomoći stručnjaka je priznavanje samom sebi da u vašoj ljubavnoj vezi postoji problem, a upravo je to najteži korak.

No, jeste li se ikada zapitali kako takvi susreti izgledaju u stvarnosti?

Proces obično započinje uvodnom sesijom koja će terapeutu pružiti priliku da razgovara o problemima koji dovode bračni par na terapiju. Ovo je prilika za terapeuta da promatra kako dvije osobe međusobno komuniciraju te kako upravljaju napetostima ili potencijalnim sukobima. Drugim riječima, to je prilika stručnjaku da upozna vas kao pojedince, ali i kao par.

"To često uključuje i ono što se naziva 'problemom predstavljanja'. Odnosno, zašto svaka od tih dviju osoba misli da ona ili on treba sudjelovati u terapiji za parove, ali i otkrivanje razloga zašto je par zaista tamo", kaže Mark Borg, psiholog i psihoanalitičar te autor knjige "Don't Be a D*ck: Change Yourself, Change Your World".

Ipak, važno je znati kako će se terapeut fokusirati na sam odnos puno više nego na pojedince. U skladu s tim, stručnjak koji sjedi preko puta para nema ulogu suca koji će presuditi tko je u pravu, a tko u krivu.

"Prema mom iskustvu, najčešća zabluda je da će terapeut stati na stranu jednog od partnera, potvrditi da je on ili ona u pravu i pomoći tom partneru da promijeni drugu osobu. Posao terapeuta za parove je zalaganje za ono što je u najboljem interesu veze, a ne ono što je u najboljem interesu pojedinca", objašnjava bračna terapeutkinja Nicole Iacovoni.

Unatoč tome, ne znači da terapeut neće održati i pojedinačne sesije tijekom kojih će oba partnera dobiti priliku nasamo otkriti kako gledaju na ljubavnu vezu u kojoj se nalaze. To je praksa koju prakticira i bračna i obiteljska terapeutkinja Gwendolyn Nelson-Terry.

Iacovoni naglašava kako je ordinacija terapeuta "sigurna zona bez osuda" gdje je bilo koja tema otvorena za raspravu. U skladu s tim, prema njenom iskustvu, teme koje se najčešće pojavljuju tijekom ovakvih terapija su:

• novac
• seks (može uključivati ​​nevjeru)
• zadaci / odgovornosti
• drugi članovi obitelji
• roditeljstvo.

Upravo su to i najčešći razlozi koji su potaknuli par da potraži stručnu pomoć, ali stručnjaci se slažu kako su ti problemi "samo vrh ledenog brijega" te da najčešće postoje i drugi, skriveni problemi koji narušavaju odnos. Također, ako terapiju vidite kao mjesto na kojem ćete se slobodno svađati - u zabludi ste. Ona predstavlja neutralan teren na kojem trebate naučiti komunicirati i riješiti nesuglasice, piše Best Life.

"To može značiti naučiti slušati svog partnera i stvarno čuti što vam govori. Također, to znači naučiti nove načine komunikacije s partnerom kako biste mu pomogli da čuje i razumije što vi njemu govorite", kaže Nelson-Terry.