UČITELJICA koja se potpisala kao Maja iz Slavonije uputila je svoje otvoreno pismo hrvatskim učiteljima u štrajku s nadom, kako ističe, da će se naglasiti puno bitniji problemi hrvatskoga školstva od povećanja plaća.

U svom pismu navodi kako već pet godina traži posao u struci i za više od dvjesto (200) poslanih prijava na natječaje imala je samo jedan razgovor s ravnateljem. 

Zašto ne prijavljujete nepravilnosti u radu svojih škola i svojih kolega, pita učitelje u štrajku.

Učiteljska plaća trenutačno ne bi trebala biti u središtu pozornosti

Pismo u nastavku objavljujemo u cijelosti:

"Poštovani kolege i kolegice, vi koji ste zaista zaslužili svoje kvalifikacije te njihove vrijednosti primjenjujete u svome radu, vi koji se trudite i želite bolje na svakoj razini obrazovanja i odgoja! A i vi drugi koji radite u obrazovanju jer, eto, morate nešto raditi, a tu je najlakše! Poštovani čitatelju bilo kojeg drugog zanimanja!

Učitelji su se odlučili na štrajk. Štrajkom traže povećanje plaća, ali kažu da povećanje plaća nije glavni razlog za štrajk. Ja čitam i slušam samo o tomu razlogu. Da, učiteljima zaista treba povećati plaću, pogotovo ako ćemo njihova primanja usporediti s primanjima u državnim, županijskim ili općinskim upravama. Međutim, učiteljska plaća trenutačno ne bi trebala biti u središtu pozornosti. Tolika pitanja i problemi muče sferu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Koliko djece pohađa škole u nehumanim uvjetima, koliko se stropova raspada iznad glava učenika, koliki se učitelji ispred prijetećih učenika boje za svoje živote i imovinu, koliko se zaposlenika i polaznika škola smrzava tijekom zimskih mjeseci, koliko ih nema tople vode, koliko škola nema sportsku dvoranu za toliko bitan Tjelesni i zdravstveni odgoj...

Koliko vas je zaposleno političkim, rodbinskim, novčanim vezama?

Razmislimo onda koliki broj djece svake godine "gubimo" kao svoje učenike i buduće radnike u ovoj državi. Koliko ih seli iz ove zemlje prateći roditelje u potrazi za boljim životom. To nije njihova želja i volja. Odlaze jer se ranije nismo suprotstavili moći i robovlasničkom iživljavanju onih koji njima određuju primanja za pošten rad. Nije vas briga za njihove probleme, ne dotiču vas se njihovi životi, ali koga ćete sutra poučavati kada svi odu, kako ćete uspjeti zaraditi ovu povećanu plaću. Želim spomenuti i problem koji utječe na sve druge osim na vas same koji ste već riješili svoju egzistenciju zaposlenjem u hrvatskim školama. Razmišljate li koliko vas nije kompetentno za posao koji radite, koliko djece ostaje bez vrijednih znanja, vještina i sposobnosti koje biste im trebali prenijeti. 

Koliko vas je zaposleno političkim, rodbinskim, novčanim vezama. Koliko vas svakodnevno strepi pred ravnateljima jer im dugujete svoje nepravedno stečeno radno mjesto ili i dalje vraćate dugove zahvaljujući kojima ste dobili posao. Koliko vas ne voli svoje zanimanje i jedva čekate pobjeći iz škole i prije nego što u nju uđete. Koliko vas bježi od bilo kakvih dodatnih poslova vezanih uz odgojno-obrazovni rad. Koliko vas prevrće očima jer ste prozvani zato što kasnite, zato što ne pazite na djecu tijekom odmora ili vam je cijeli školski sat ispunjen individualnim razgovorima s roditeljima koji se zanimaju za znanje i ponašanje svoje djece. Ne cijenite svoj posao jer se za njega niste morali ni truditi ni boriti, bojite se nadređenih ili se ne želite miješati u tuđe živote, ne želite se nepotrebno stresirati, imate vi već dovoljno svojih problema... 

Zašto ne prijavljujete nepravilnosti u radu svojih škola, svojih kolega?

Zašto ne reagirate na sve te nepravde, nepoštenje, nemoral, neetično ponašanje u svojoj lokalnoj zajednici? Zašto sudjelujete u nepoštenom postupanju svojih poslodavaca? Zašto ne brinete za budućnost svoje domovine? Zašto ne prijavljujete nepravilnosti u radu svojih škola, svojih kolega? Sve ovo naglašavam jer pet godina tražim posao u struci. Za više od dvjesto (200) poslanih prijava na natječaje imala sam samo jedan razgovor s ravnateljem. Nemam člansku iskaznicu stranke, nemam moćne roditelje, kumove, rodbinu ili obiteljske prijatelje, ali imam dostojanstvo i moral te se za posao i dalje želim boriti samo legalno. Želim se boriti i za bolje stanje u hrvatskim školama, za bolje uvjete u kojima će učitelji raditi, a djeca napredovati. Škole su tu za učenike, za budućnost cijele domovine, nije im svrha da mi zarađujemo, nego poučavamo. Učiteljski je poziv plemenit i častan, i tako se treba i obavljati. Osvrnite se oko sebe. Kakvo raspoloženje vlada u društvu, kako se ponašaju i koliko znaju naši mladi, kakve afinitete imamo, kakvi ljudi većinom uspijevaju... 

Mislite li da će vaš poboljšani kućni proračun riješiti sve probleme odgoja i obrazovanja te društva u cjelini? Pomozite mi! Pomozite nam svima, a ne samo sebi!

Učiteljica Maja"