OTAC Kristiana Vukasovića, 18-godišnjeg mladića stradalog u splitskom zatvoru, razgovarao je s novinarkom Slobodne Dalmacije i rekao da želi da krivci odgovaraju.

"Ubili su ga. Znali su da ima tjelesna i mentalna oštećenja", rekao je. Kaže da je vjerovao sudu, tužiteljima, odvjetniku: "S punim povjerenjem sam dao da oni odluče što je najbolje za njega."

Kada je počeo govoriti o svom sinu, rasplakao se.

"On je meni uvijek govorio: 'Tata, ja ne mogu više izdržati!' Ja sam mu rekao: 'Kristiane, kako ću ti ja pomoći kad mi ne daju', kroz suze govori Stipan Vukasović.

"Želim da pravda izađe na vidjelo. Sustav je meni ubio sina, pravosuđe i Uprava zatvora. Neka krivci odgovaraju i da se ovo ne dogodi više nikome. Neka odgovaraju pred Bogom i pred sudom", poručio je otac.

Podsjetimo, Kristian Vukasović, 18-godišnji mladić, preminuo je u kolovozu nakon što je tri tjedna proveo u komi u KBC-u Split, kamo je dovezen u nesvijesti iz splitskog zatvora, u kojemu nije trebao biti jer je bio bolestan.

Što je pisalo u otpusnim pismima?

Dva otpusna pisma zatvorske bolnice u Zagrebu, koja je Index dobio na uvid, potvrđuju da se pokojni Kristian Vukasović, osamnaestogodišnjak zatvoren zbog izazivanja požara, u zatvoru osjećao loše i da mu je boravak iza rešetaka pogoršavao ionako delikatno zdravstveno stanje. Vukasović je, pisalo se o tome, zatvoren jer je kao piroman krajem ožujka potpalio četiri požara s manjom štetom u blizini svoje kuće, nedaleko od Omiša. No savjest ga je pekla pa se sam prijavio policiji. Od 1. travnja uglavnom je boravio u splitskom zatvoru na Bilicama, sve do 1. kolovoza kada je, u komatoznom stanju, prevezen u bolnicu gdje je preminuo 24. kolovoza. Pisalo se i da je imao niz zdravstvenih tegoba, od ADHD-a do piromanije, te da mu je zbog tjelesnih i mentalnih oštećenja utvrđen teži invaliditet. Svejedno, iz istražnog zatvora nije se uspio domoći trajnije i adekvatne skrbi.

Dok je tamnovao, dvaput je prebačen u zagrebačku zatvorsku bolnicu, oba puta zato što se nije mogao uklopiti u zatvorski ambijent pa je razmišljao o suicidu. Prvo otpusno pismo nosi datum 18. travnja, premda u uvodu stoji da se "nalazio na odjelu od 11. do 26. travnja". Psihijatrica bilježi njegova zapažanja: "U zatvoru su svi prema njemu bili korektni, no smetalo mu je što pričaju neke grozote, o ubojstvima, nasilju i sl. On je osjetio neki nemir, nije mogao zaspati, znojio se, sav se tresao, razmišljao o tim pričama" pa mu je došlo "da sebi naudi", što su doznali odgovorni u splitskom zatvoru te su ga uputili u zatvorsku bolnicu.

Drugo otpusno pismo nastalo je 16. svibnja, na kraju boravka u zatvorskoj bolnici započetog 30. travnja. I iz njega se jasno vidi da je u zatvoru opet razmišljao o suicidu pa ga je u Splitu pregledala psihijatrica i zaključila da su ga "prerano otpustili iz zatvorske bolnice". U ovom pismu još se jasnije vidi koliko mu je teško padalo tamnovanje.

"Kaže kako se osjećao jako dobro te da je tako bilo i neko vrijeme po dolasku u zatvor Bilice. Došao je u sobu s još šest odraslih zatvorenika od kojih jedan 'šefuje drugima' kako i kada gledati televiziju, kada i gdje sjediti i sl. Njemu je to smetalo, a smetalo je i drugim zatvorenicima, ali mu se nitko nije usudio suprotstaviti", bilježi psihijatrica pa prenosi kako je Vukasović stalno bio "u nekoj panici", zvao je i policajce jer "tog šefa nije mogao 'organski podnijeti'. Dodatno ga je 'srušilo' to što je dobio produžetak pritvora", stoji u drugom otpusnom pismu, po čijem će nastanku Vukasović biti vraćen na Bilice gdje će ostati još dva i pol mjeseca.

Sustav se prema njemu ponašao kao da je potpuno zdrav

U zatvorskoj se bolnici, kako je rekao liječnici, "bolje osjeća" i sigurniji je.

Ipak, sustav će se potom prema njemu ponašati kao prema potpuno zdravoj osobi. Osuđen je na osmomjesečnu kaznu, a istražni zatvor mu je ukinut tek nakon što je pao u komu.