Paul Bradbury je debeli ružičasti britanski bloger koji u Hrvatskoj živi od 2003. godine. Paul vodi web stranice Total Croatia News, Total Montenegro News i Total Slovenia News, kao i svoj posljednji projekt Croatia in 100 Pages. S Paulom se možete povezati na LinkedInu.

PRIJE mnogo godina, ubrzo nakon što sam na internetu počeo pisati o Hrvatskoj i dok sam živio u Jelsi, u mome je domu bila prekinuta internetska veza i rečeno nam je da će za popravak trebati tjedan dana. Radosti života na otoku.

Sljedećeg dana, moja supruga bila je u Splitu, a ja sam svoje dvije male kćeri morao povesti u zadimljeni kafić kako bih radio svoj posao. Na Facebooku sam pitao svoje prijatelje imaju li kakvo hrvatsko rješenje da internet proradi prije. Manje od pola sata kasnije, naš dom je ponovno bio online. Kako?

Kako sam uspio riješiti da mi internet proradi za samo pola sata

Prijatelj mi je poslao e-mail adresu odjela za odnose s javnošću telekomunikacijske kompanije i rekao da oni mrze loš publicitet. Bila je dovoljna jedna pristojna e-mail poruka s objašnjenjem opasnosti po zdravlje moje djece od novinara čije vijesti indeksira i Google News i u roku od dvije minute dobio sam odgovor, a ubrzo potom proradio je i internet. Izvanredna usluga za korisnike, dobra kao i sve što možete pronaći u Americi.

Nekoliko tjedana kasnije prijatelj koji vodi turističku agenciju me nazvao u očaju. Internet u njegovu uredu nije radio usred sezone i rečeno mu je da će biti popravljen tek za devet dana. Što sam učinio kako bih internet u svome domu popravio onoliko brzo?

Odlučio sam ponovno pisati gospođi iz odjela za odnose s javnošću i pitati je može li išta učiniti. Prijatelj me nazvao tri sata kasnije.

"Nevjerojatno. Internet ponovno radi. Hvala ti! Nekoliko sati kasnije došao je inženjer i riješio problem. Kad sam ga pitao kako je došao toliko brzo, a rekli su mi da će trebati devet dana, inženjer je odgovorio: 'Imam stroge upute iz Zagreba da moram odmah reagirati kad se požali debeli Englez iz Jelse.'"

Evo kako i vi možete riješiti svoj problem s birokracijom

Pomislit ćete da zato što sam novinar, koji piše na engleskom jeziku i obraća se međunarodnoj publici, imam više šansi riješiti svoje probleme nego drugi ljudi, zato što mogu javno online posramiti službenike. Ali imam dobre vijesti za svakog čitatelja Indexa i bilo koga drugog u Hrvatskoj - i vi imate istu moć kao i ja. Ispričat ću vam kako sam to otkrio, a onda ću vam pokazati kako se poslužiti jednostavnim procesom da unaprijedite svoje odnose s birokracijom.

Prije šest godina kupio sam auto u Njemačkoj i došao je taj zastrašujući dan kad sam napokon morao proći kroz cijeli postupak papirologije na carinarnici u Splitu, kako bih ga uvezao. Išao sam od sobe do sobe i prikupljao pečate i potpise.

Kad sam ušao u sobu broj 4, službenik u kasnim pedesetima bio je zauzet za računalom, pretpostavljam igrajući Angry Birds ili nešto slično. Podigao je pogled prema meni, potom je pogledao kroz mene i vratio se zaslonu svoga računala. Još otkako sam živio u Sovjetskom Savezu 1991. godine, službenici su gledali kroz mene kao da me nema desetke tisuća puta. Kako biste se nosili s time, morate ih natjerati da primijete da ste tamo.

Na hrvatskom sam objasnio što trebam od njega, ali on jedva da je odgovorio. Ovaj pečat bit će teško dobiti.

"Osim toga, ako nemate ništa protiv, ja sam bloger koji istražuje kako su se carinarnice promijenile od ulaska u Europsku uniju i pišem priču za jedan američki news portal. Biste li mi mogli dati izjavu, a možda bih Vas mogao i fotografirati za članak?" Podignuo sam mobitel kako bih ga fotografirao.

"Nema fotografiranja!" ispalio je prije nego što je zgrabio moj dokument, potpisao ga i udario pečat. Za 30 sekundi mogao sam krenuti u sljedeću bitku.

Vidite li razliku? Kod problema s internetom, objasnio sam tko sam i poslao e-mail poruku s adrese svoje web stranice. Prilikom uvoza automobila, izmislio sam priču i nisam dao nikakav dokaz da sam bloger ili novinar. A rezultat je bio isti.

U Hrvatskoj postoje tri vrste ljudi

Tijekom 17 godina boravka ovdje, spoznao sam da u Hrvatskoj postoje tri vrste ljudi. Uhljebi i njihovi brojni rođaci koji, kako je to nedavno rekao jedan uspješni australsko-hrvatski poduzetnik, cuclaju sisu nacije. Potom imate golemu većinu obespravljenih ljudi u Hrvatskoj, koji nemaju glas i za koje uhljebi smatraju da im je jedina svrha da plaćaju što više poreza kako bi oni mogli nastaviti vladati ovom lijepom zemljom.

A tu je i treća skupina. Radi se o skupini za koju sam mislio da je najmanja, a zapravo je najveća. Ljudi s potencijalom da posrame i izazovu nelagodu kod ljudi koji upravljaju moćnom državom Uhljebistanom.

Jedino od čega uhljebi strahuju je javni nadzor i učinit će sve kako bi svoje aktivnosti i svoju beskorisnost držali dalje od očiju javnosti. Već i sama naznaka izlaganja znači da će reagirati na način kudikamo dinamičniji nego pri pristojnom upitu. Užasavaju ih riječi kao što su bloger, društveni mediji i viralno.

A dobra je vijest za sve nas da je MOGUĆNOST javne sramote često dovoljna da počnu djelovati, posebice na nižim razinama. Na svom portalu Total News Croatia napisao sam članak pod naslovom "Activate Your Shaming Potential: How to Get Things Done in The Beautiful Croatia/Aktivirajte svoj potencijal sramoćenja: Kako učiniti da stvari funkcioniraju u prekrasnoj Hrvatskoj".

I zaista radi. Isprobajte. Znam najmanje pet prijatelja koji nisu blogeri ili novinari, ali su slijedili ovaj savjet i svoje probleme riješili vrlo brzo.

I Kraljevi slučajnog turizma mogu reagirati vrlo brzo

Dat ću vam dva primjera kako Kraljevi slučajnog turizma ipak mogu reagirati brzo.

Dana 10. svibnja pisao sam Hrvatskoj turističkoj zajednici i postavio neka pitanja o nedostatku promocije "Igre prijestolja". Pošao sam tražiti sekciju o "Igri prijestolja" na njihovoj web stranici.

"Nakon što nisam pronašao ništa takvo, upisao sam 'Igra prijestolja' u okvir za pretragu na web stranici HTZ-a. Priložio sam screenshot onoga što sam pronašao - link na Gospu Trsatsku u Rijeci, nešto o hrani i jedrenju, te festival voća u Zagorju. Nikad nisam gledao 'Igru prijestolja', ali moji prijatelji koji su je pratili kažu kako ništa od toga nije vezano za ovu seriju. Možete li objasniti kako da ljudi pronađu informacije o 'Igri prijestolja' na stranici HTZ-a ako takve sekcije uopće nema, a pretraga ih šalje u potpuno druge dijelove Hrvatske?"

Dvanaest dana kasnije, 22. svibnja, dobio sam odgovor: "Vaša pretraga na našoj web stranici možda nije dala očekivani ishod. U postupku smo razmatranja mehanizma pretraživanja web stranice."

Vrijeme je prolazilo. Tjedan dana kasnije, tijekom druge novinarske istrage, primijetio sam da problem i dalje nije riješen.

"Ne, još uvijek nije riješeno. Web odjel trenutačno radi na važnijim problemima HTZ-ove web stranice i to će biti riješeno što je prije moguće."

Mjeseci su prošli i naši herojski IT kraljevi mora da su bili vrlo zauzeti jer ništa se nije promijenilo. Onda je prošlog tjedna Index objavio intervju sa mnom. U njemu sam ukazao na problem s pretragom "Igre prijestolja". Intervju je očito pročitalo gotovo 100.000 ljudi. Zahvaljujem na mnogim pozitivnim porukama podrške. Sljedećeg se dana nešto promijenilo.

Napredak. Pretpostavljam. Sada prilikom traženja informacija dobivam praznu stranicu. Hrvatska, puna informacija.

Kao što možete vidjeti, pristojno sam pokušao riješiti problem s pretragom, ali nešto jače od mene, faktor Index, utjecalo je na promjenu kroz javno sramoćenje. Doista je tužno što je to jedini način da se u Hrvatskoj nešto promijeni.

Međutim, ponekad na nešto ukažete i na blogu mnogo manjem od Indexa možete vrlo brzo izazvati promjenu. Kao kad ukažete da Hrvatska ima najzahtjevnije igralište za golf na svijetu - teren s 18 rupa odmah nedaleko Zagreba. Igralište Dolina kardinala, blizu Karlovca, zapravo je zatvoreno prije sedam godina, ali kao što znamo iz strategije Ministarstva turizma, koja predviđa izgradnju 30 igrališta do kraja sljedeće godine (nijedno još nije započeto, postoji tužba vrijedna 500 milijuna dolara jednog od investitora), Hrvatska je puna golfa.

Naravno, faktor Index mnogo je moćniji nego što bi jedan debeli ružičasti britanski bloger ikad mogao biti. Mislite li da bi ministri koji su nedavno podnijeli ostavke ikad to učinili da su dobili uljudan e-mail koji ukazuje na ono što je otkriveno?

Jesu li se u moćnoj državi Uhljebistanu počele pojavljivati prve pukotine? Vjerojatno ne, ali sada svi možemo aktivirati svoje potencijale sramoćenja, bilo da smo Index ili samo obični građani na ulici.

Isprobajte ga i u komentarima ispod teksta javite nam kako ste prošli.