U Hrvatskoj se pogubio, no u Bruxellesu Plenković pliva kao riba u vodi
PREMIJER Andrej Plenković se od nedjelje navečer do utorka poslijepodne vidljivo neugodno osjećao u hrvatskoj javnosti. HDZ je na europskim izborima doživio debakl i osvojio tek četiri mandata (a najavljivao je najmanje pet), što je Plenkovića natjeralo da javnost počne patetično uvjeravati kako je taj rezultat zapravo pobjeda, ali istovremeno i da on nikako nije kriv za tu “pobjedu”, koju je sam kvalificirao razočaravajućom. Izmislio je niz drugih krivaca za debakl HDZ-a, na sjednici Predsjedništva HDZ-a imao ispade bijesa, uspio se javno posvađati sa svojim zamjenikom Vasom Brkićem s kojim je odavno u tihom sukobu itd. Bilo je sve to mučno gledati.
U utorak poslijepodne Plenković je sjeo u avion za Bruxelles, odlazeći na sastanak Europske pučke stranke i summit lidera Europske unije koji sada trebaju odlučiti kako u Europskom parlamentu sastaviti većinu i tko će voditi novu Europsku komisiju.
Plenković se u Bruxellesu preporodio
Odjednom smo na televizijskim snimkama mogli vidjeti posve drugačijeg Plenkovića: preporođenog, nasmijanog, raspoloženog za ćaskanje, čovjeka koji u društvu briselskih eurokrata i ostalih premijera i predsjednika članica Europske unije pliva kao riba u vodi. Naime, s obzirom na to koliko je Plenković loš predsjednik vlade u Hrvatskoj, lako je zaboraviti da on nije bezveznjak kada je riječ o diplomaciji i snalaženju u briselskim kuloarima moći. Baš suprotno, Bruxelles je njegov prirodni ambijent, tamo je Plenković svoj na svome.
Što je Plenkovića dočekalo u Bruxellesu? Prva ključna stvar su rezultati izbora za Europski parlament, na kojim je Europska pučka stranka (EPP) - politički savez čiji je član i HDZ - dobila 178 mjesta, i dalje ostavši najjača parlamentarna frakcija u parlamentu od 751 mjesta, iako su izgubili oko četrdeset zastupnika u odnosu na prošli saziv. Drugi su opet Socijalisti i demokrati (S&D), koji su sa 186 zastupnika pali na 153. Ovo je i prvi saziv Europskog parlamenta u kojemu ove dvije frakcije zajedno nemaju natpolovičnu većinu, što znači da će se većina trebati dogovoriti u pregovorima s liberalnom frakcijom ALDE, koja je sa 68 zastupnika narasla na njih 105, između ostaloga i jer su im se priključili zastupnici stranke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Europska unija na raskrižju
Prvi pregovori ove vrste, u kojima se parlamentarna većina mora sastaviti od triju frakcija, odvijaju se u kontekstu rasta populističke desnice u Europskoj uniji koji se nije pretvorio u najavljivani nezaustavljivi val na ovim izborima za Europski parlament, ali su se njihove frakcije ipak povećale. Desno-nacionalistička frakcija ENF sada ima 58 zastupnika (u odnosu na prethodnih 37), a populistička frakcija EFDD broji 54 mandata (u odnosu na prethodnih 41). U Italiji, jednoj od najvećih članica EU-a, na vlasti je populističko-nacionalistička koalicija vlada čiji je ključni političar vicepremijer Matteo Salvini, lider krajnje desne Sjeverne lige. U Mađarskoj i dalje dominira iliberalni premijer Viktor Orban i njegova stranka Fidesz, koja je suspendirana u EPP-u, dok Poljsku vodi ultrakatolička vlada stranke Pravo i pravda (PiS).
Zbog svega spomenutog, ali i niza drugih problema u Europskoj uniji i svijetu (u kojem je npr. jedan Donald Trump predsjednik SAD-a), nikad nije bilo više pritiska na proces sastavljanja većine u Europskom parlamentu i Europske komisije. Nju bi zasad i dalje barem formalno trebao voditi Spitzenkandidat frakcije s najviše zastupnika, u ovom slučaju Bavarac Manfred Weber iz EPP-a, no iako njemačka kancelarka Angela Merkel i dalje inzistira na njemu, u Bruxellesu svi računaju s time da će se Webera lako žrtvovati ako bude prepreka postizanju dogovora.
Manfred Weber ne može računati da će automatski postati predsjednik Europske komisije
Socijalisti i liberali su EPP-u već postavili jedan jasan uvjet, a to je da Orbanov Fidesz trebaju isključiti iz EPP-a te da je “solomonsko” rješenje pučana da odmetnutog mađarskog premijera samo suspendiraju nedovoljno.
Također, manje-više među svima u Bruxellesu, od političara do novinara, postoji konsenzus o tome da je Weber zapravo slab kandidat i da nema format za predsjednika Europske komisije te da bi taj posao mnogo bolje obavljali Spitzenkandidat socijalista, Nizozemac Frans Timmermans, potpredsjednik u Komisiji Jean-Claudea Junckera, ili pak danska liberalka Margrethe Vestager, vjerojatno najbolja povjerenica iz prethodnog EK. Vestager je kao minus imala to što je nije podržavala trenutna danska vlada, no to se u proteklih 24 sata promijenilo. U igri je i glavni pregovarač oko Brexita, Francuz Michel Barnier.
Plenković kao glavni pregovarač Europske pučke stranke
Gdje je Plenković u svemu tome? Trenutno na poziciji glavnog pregovarača EPP-a, u kombinaciji s latvijskim premijerom Artursom Karinšom. Pregovarači socijalista su pak španjolski i portugalski premijer, Pedro Sanchez i Antonio Costa, dok za liberale u pregovore idu nizozemski i belgijski premijer, Mark Rutte i Charles Michel.
Inače, već neko vrijeme dobro upućeni mediji poput Politica i Financial Timesa Plenkovića vide kao jednog od povjerenika nove Europske komisije, pa čak i kao potencijalnog predsjednika, nasljednika Jean-Claudea Junckera. Spominje ga se i kao potencijalnog predsjednika Europskog vijeća, tijela koje okuplja šefove vlada članica EU-a i koje je u proteklom mandatu vodio bivši poljski premijer Donald Tusk.
Znakovite Plenkovićeve izjave
Time bi se ostvarilo staro proročanstvo Plenkovićevih protivnika u Hrvatskoj koji tvrde da je aktualni premijer došao iz Bruxellesa u Zagreb preuzeti HDZ samo kao usputnu stanicu u svojoj karijeri koja ga treba odvesti do najviših pozicija u Europskoj uniji. Plenković je to uvijek odlučno demantirao, tvrdeći kako ne da želi samo dovršiti ovaj premijerski mandat u Hrvatskoj, nego i osvojiti još jedan, no otkako je u utorak došao u Bruxelles odjednom se od njega mogu čuti drugačije izjave.
Upitan za komentar o tome da ga se navodi kao kandidata za razne visoke funkcije u Bruxellesu, Plenković je jučer odgovorio ovako: “Nismo još u toj fazi, puno je spekulacija.” Dvije ključne riječi tog kratkog odgovora su “još”, koja sugerira da bi se stvari u konačnici mogle razviti baš u tom smjeru te “faza” koja ostavlja otvorenim da dolazi faza u kojoj Plenković doista zauzima jednu od visokih briselskih pozicija. To što je s latvijskim premijerom glavni pregovarač EPP-a mu u tome nikako ne šteti, dapače.
Hoće li Plenković odigrati klasični potez Dicka Cheneya?
Vrijedi se prisjetiti i da je svojedobno Dick Cheney bio angažiran da pronađe i ispregovara tko će biti potpredsjednički kandidat uz Georgea W. Busha, pa je to postao - Cheney.
Plenković će sljedećih tjedana, s obzirom na to da bi se o novom predsjedniku Komisije trebalo odlučiti do sljedećeg summita 20. lipnja, imati priliku kontaktirati doslovno sve europske lidere i niz europarlamentaraca, a u tome će konačno imati i koristi od svojeg poznavanja stranih jezika i dugogodišnjeg diplomatskog iskustva. Sve one osobine koje ga u Hrvatskoj čine lošim premijerom - štreberski pristup, nedostatak hrabrosti da donese teške odluke i tako se nekome zamjeri itd. - u briselskom kontekstu vrlo lako postaju vrline.
I Sanader je pokušao pobjeći kad je zagustilo
Index je iz HDZ-a imao priliku čuti teoriju o tome da si Plenković gradi odstupnicu, potresen debaklom na europskim izborima, te da u tome podsjeća na Ivu Sanadera koji je također kada je zagustilo pokušao pobjeći u SAD. Plenković se ne treba brinuti da mu slijedi kazneni progon, ali mu itekako slijedi još niz političkih okršaja unutar stranke i na političkoj sceni, tako da nije nemoguće da sve to elegantno izbjegne zauzimanjem neke značajne pozicije u Europskoj komisiji ili Europskom vijeću.
S druge strane, nije iznenađujuće što unutarstranačka opozicija Plenkoviću rado novinarima anonimno nudi svoje teorije o tome kako se bliži Plenkovićev kraj na mjestu premijera - to je njihov mokri san, a i način da ga se pokuša oslabiti u javnosti.
Slijedi li nam premijer Njonjo?
Za Hrvatsku Plenkovićev transfer u Bruxelles ne mora nužno predstavljati nepovoljan razvoj događaja, jer bi Plenković vjerojatno bio bolji povjerenik Komisije nego što je premijer RH. Bruxelles je njegova trajna čežnja i njegov habitus, a ne ono leglo zmija na Trgu žrtava fašizma. Tamo ga cijene i simpatiziraju, u Hrvatskoj skoro svima ide na živce. Predsjednik sabora Gordan Jandroković se u medijima već spominje kao novi HDZ-ov premijer, što bi i za njega i za njegova dugogodišnjeg frenda Plenkovića bila savršena rošada.
U sljedeća tri tjedna ćemo saznati je li došla ta famozna faza u kojoj Plenković aterira u Bruxelles, na petogodišnji mandat u Europskoj komisiji ili Europskom vijeću. Jandroković bi pak trebao samo prošetati s jedne strane Markova trga na drugu i postati premijer Njonjo. Bizarnije su se stvari događale u hrvatskoj politici od toga.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati