PRIZIV savjesti postao je veliki problem u Hrvatskoj jer se na njega poziva 60 posto liječnika u Hrvatskoj, a u nekim bolnicama, poput Opće bolnice Sv. Duh i bolnice u Našicama, pobačaj se uopće ne može obaviti. Prema podacima Ministarstva zdravstva, ukupno 188 ginekologa te 120 medicinskih sestara odnosno primalja pozvalo se na priziv savjesti. Zbog toga žene, kao što smo već pisali, često odlaze na pobačaj u susjednu Sloveniju, dok naš ministar zdravstva Milan Kujundžić tvrdi da je priziv savjesti osnovno demokratsko pravo.

>>Hrvatska šalje žene na pobačaj u Sloveniju

A kad je pozivanje na prigovor savjesti uopće uvedeno u Hrvatsku i kad se počelo masovno pozivati na njega?

O tome smo razgovarali s ginekolozima, dr. Jasenkom Koračin te dr. Dubravkom Lepušićem, koji radi u KBC-u Sestre milosrdnice.

"Kod nas je priziv savjesti prvi put uveden 2003. u Zakon o liječništvu, a nakon toga je uveden i u druge zakone o sestrinstvu, farmaceutima, MPO, te je spomenut u etičkom kodeksu primalja. Inače je prvi put spomenut kao institut kojem bi se ljudi trebali prikloniti u enciklici Evangelium Vitae kad je papa Ivan Pavao II. rekao da su pobačaj i eutanazija zločini kojima se svaki čovjek mora suprotstaviti, a to može prigovorom savjesti. Inače je priziv savjesti kao odbijanje ubijanja započelo i u 1. svjetskom ratu kao akt kršćanskog milosrđa. Što se tiče priziva u jednoj profesiji, u medicini, on je direktno izazvan tom enciklikom. To je religijski priziv, nametanje svog religijskog uvjerenja", istaknula je dr. Grujić za Index.

Dr. Grujić: I ja šaljem pacijentice u Sloveniju

Kaže kako tzv. prolifeovci pozivaju žene da odaberu roditi umjesto pobaciti, navodeći da se predstavljaju kao pobornici prava na život, no tvrdi kako je za to kriva premisa jer se pobačaji u zemljama u kojima je on zabranjen, rade u nesigurnim uvjetima te se tako život žene dovodi u opasnost.

"Radi se isključivo o tome hoće li se pobačaj obavljati u sigurnim uvjetima ili u nesigurnim, kriminalnim i ilegalnim uvjetima koji nose strahoviti mortalitet žena. Zna se dobro da nijedan restriktivan zakon nije doveo do pada pobačaja. Ako se promatraju javnozdravstveni podaci, radi se o odljevu žena koje odlaze na pobačaj u Sloveniju, što je pokazala i priča iz Brežica. I ja svoje pacijentice šaljem u Sloveniju jer im je Rijeka daleko, a šaljem ih i tamo po kontracepciju jer je jeftinija nego u Hrvatskoj", ispričala je dr. Grujić.

Kaže i da su se u Hrvatskoj ginekolozi u državnim bolnicama masovno počeli pozivati na priziv savjesti 2013. i 2014. godine, u vrijeme kad je dosta starijih ginekologa, koji su vršili svoju dužnost obavljajući i pobačaje, otišlo u mirovinu.

Smatra kako bi svi liječnici koji danas odbijaju vršiti svoju dužnost, kao što su pobačaji, morali biti sankcionirani.

Priziv savjesti, navodi, nije spomenut ni u jednom regionalnom i svjetskom humanitarnom pravu.

"Medicina je znanost i nema poveznice s religijskim vjerovanjima"

"Radi se o pravilima profesije, one koji misle da ne mogu izvršavati sve što rade ginekolozi (zahvate kao što su pobačaji MPO), nitko ne tjera da budu ginekolozi. A postavlja se i pitanje edukacije mladih ginekologa, gdje će naučiti to, moji kolege se vade na to da će dovoljno iskustva steći pomažući ženama sa spontanim, a tu postoji velika razlika, u jednom momentu će se dogoditi da će bilo koji prizivač ginekolog možda morati prekinuti trudnoću ženi kojoj je život u opasnosti. Mislim da se mojoj struci um zatvara u obzore neokonzervativističkih te vjerskih dogmi i to je nedopustivo jer je medicina znanost i nema poveznice s religijskim vjerovanjima. Onaj koji vjeruje, samo naprijed, ali ne može nametati svoje religijsko uvjerenje pacijentici jer mu je prva i osnovna dužnost interes pacijentice", rekla je za Index dr. Grujić.

Ona je, zajedno s prof. dr. sc. Dubravkom Lepušićem, članica Inicijative za regulaciju priziva savjesti koja okuplja liječnike i pravnike, a izradili su svoj prijedlog novog zakona o pobačaju u kojem se dotiču i reguliranja prava na priziv savjesti.

"Regulirali smo to tako da Ministarstvo zdravstva mora osigurati dovoljan broj liječnika u svakoj ovlaštenoj ustanovi u kojoj se vrši prekid trudnoće. Ostalo ćemo kasnije detaljnije razraditi, no bilo bi dovoljno i da Ministarstvo kaže 'ova bolnica radi toliko prekida trudnoće' i da sukladno tome bude osiguran broj liječnika koji rade te zahvate", zaključila je dr. Grujić.

Dr. Lepušić: Svaka bolnica mora imati ginekologe koji rade prekide trudnoće

Prof. dr. Dubravko Lepušić, koji radi u KBC-u Sestre milosrdnice, kaže da i u toj bolnici više od pola liječnika odbija raditi prekide trudnoće.

"Pitanje priziva savjesti se mora regulirati, Ministarstvo zdravstva mora znati s koliko liječnika koji mogu pružiti zdravstvenu uslugu raspolaže. Mora se točno znati da će pacijentica biti poslana drugom liječniku ako ovaj prvi ima priziv savjesti. Liječnicima je od 2003. dopušten priziv savjesti, ali nemamo podatak koliko se žena žalilo, koliko ih je odbijeno za pobačaj, koliko ih je šikanirano jer su došle napraviti abortus. Dakle, priziv savjesti mora biti reguliran, trebaju se provjeravati oni koji se pozivaju na to. Netko ne želi raditi prekide trudnoće, ali radi MPO, to sve iziskuje regulaciju priziva savjesti. Ono što moram naglasiti je da priziv savjesti nije iznad prava pacijenata, pogotovo kad se radi o hitnim situacijama. Tad ne smije imati priziv savjesti. Svaka bolnica mora imati liječnike koji obavljaju te zahvate", rekao je za Index dr. Lepušić.

Smatra da je također jako važno raditi na tome da ne dođe do neželjene trudnoće i da se populacija mora educirati, prvenstveno mladi, te da je zato potreban zdravstveni odgoj u školama koji se, po njegovim informacijama, slabo provodi po školama.

"Finska nema ideologije u školi, zato ima jedan od najboljih školskih sustava. Priklonio bih se Skandinaviji koja ima zabranjen priziv savjesti u medicini", rekao je dr. Lepušić.