NŠK SV. Mihovil lokalni je niželigaš s otoka Ugljana, poznat po prekrasnom igralištu. Klub je smješten u mjestu Sutomišćica na istočnoj obali, a predstavlja dva otoka – Ugljan i Pašman.

Teren je prije nešto više od godinu dana bio u užasnom stanju, na njemu su rasli krumpiri i bio je potpuno neupotrebljiv.

Danas u novom ruhu izgleda odlično, a najveća faca ovih dana ondje je Filip Vojvodić, uzorni 19-godišnji student nautike Pomorskog fakulteta u Rijeci.

Putuje devet sati zbog 90 minuta nogometa triput mjesečno

U prvi plan gurnuo ga je upravo njegov klub duhovitom i originalnom objavom na Facebooku.

"Ovo je Filip Vojvodić. Filip nije naš najbolji igrač, a nije ni najgori. Najuporniji? Možda. Ono što svakako treba istaknuti je to da File na svaku seniorsku utakmicu dolazi iz Rijeke gdje je uspješan student. Devet sati vožnje u autobusu zbog dva sata utakmice? On mora da je lud? Ne bi rekli, File samo voli nogomet, svoj klub i uživa tome. Bez obzira na to što nije velika nogometna zvijezda, File je primjer svoj djeci i seniorima u našem klubu. I zato kad si umoran, kad ti se ne da, kad ti se spava, kad te zovu na kavu ili pivo, ili bilo što drugo, sjeti se devet sati vožnje autobusom da bi odigrao utakmicu 2. ŽNL (i to ako ga Damir stavi u igru)."

Filip je u klubu od svoje šeste godine i u jednom smjeru putuje više od 350 kilometara samo kako bi odigrao 90 minuta nogometa.

"Zbog lošeg igrališta bili smo prisiljeni otići iz kluba jer klub nije imao dozvolu za seniore. Od prošle godine napravili su novo igralište, možda i jedno od najljepših na svijetu, pa su vratili seniore, a tako i mene. Zbog toga mi je neopisivo drago", otkriva.

"Da me trener ostavi na klupi..."

Njegov klub natječe se u drugoj županijskoj ligi, pretposljednjem rangu po hijerarhiji. Za Filipa duga putovanja ne predstavljaju problem.

"I prije sam igrao u drugim klubovima gdje smo isto putovali na treninge pa je ostala neka navika. Prije svega je to ljubav prema klubu, tu je i super ekipa tako da ne bih nikad odustao."

Obaveze usklađuje uspješno, no ponekad mora ući u žustriju raspravu zbog svoje ljubavi. I to kod kuće.

"Frendovi već sad zezaju, žicaju autogram i potpisani dres. Doma moji nekad prigovore, ali znaju da ću na kraju opet na nogomet pa su se pomirili s tim. Curu nemam pa mi tu nitko ne prigovara."

A što bi se dogodilo da proputuje devet sati, a trener ga odluči ostaviti na klupi svih 90 minuta?

"Još mi se to nije dogodilo. Da se dogodi, sigurno bi letjele kopačke", smije se Filip.

Uzajamna ljubav

Iz kluba mu pomažu oko dolazaka, a on im vraća voljom kroz vrijeme uloženo u duga putovanja koje bi, dakako, mogao iskoristiti na niz drugih načina.

"Klub mi plati kartu koja nije jeftina, pogotovo kad znamo da dolazim 3 ili 4 puta mjesečno. Zahvalan sam im jako. Omogućuju mi da dođem svaki tjedan i radim ono što stvarno volim. I naravno, družim se sa svojim suigračima i prijateljima jer to je bit nogometa - druženje i uživanje u tome što radiš. Možda u našem slučaju ne toliko ozbiljno, ali sigurno s jednakom količinom ljubavi i želje kao i profesionalci, ako ne i više", zaključuje Filip.