OVIH dana se u informativnim emisijama hrvatskih televizija moglo svako malo vidjeti Roberta Kopala, posebnog savjetnika za nacionalnu sigurnost premijera Andreja Plenkovića. Kopal je očito bio od vlade zadužen da svojim stručnim znanjem uvjeri javnost kako je afera Špic papak – koja je lansirana Nacionalovom objavom navodnih fotomontaža na kojima se ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić vidi u društvu navodne seksualne radnice i lajni kokaina – doista ozbiljan napad na vladu i “dosad najpodliji pokušaj destabilizacije”, kako je to formulirao Plenković.

Kopal se doista čini posebnim savjetnikom, između ostaloga i jer preferira pojaviti se u televizijskom studiju sa zatamnjenim (sunčanim?) naočalama, kao da je upao u Direkt ili Točku na tjedan direktno s nekog afterpartyja. 

Tko je zapravo taj Plenkovićev čovjek od velikog povjerenja, kojega je premijer svojim posebnim savjetnikom imenovao u rujnu prošle godine?

Autor knjiga "Analize (socijalnih) mreža: praktična primjena" i "Ekonomska analiza međunarodnog terorizma"

Kopal je u Zagrebu diplomirao na Ekonomskom fakultetu, a doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Bio je dekan Visoke škole za financije i pravo Effectus te predavač na više visokih škola i učilišta u Hrvatskoj i inozemstvu, od Graza do Travnika. Kopal ima titulu docenta doktora znanosti te je i autor, suautor ili priređivač niza stručnih knjiga, od kojih je prva “Praktično korištenje osobnog računala” iz 1997. godine.

Ipak, zanimljiviji su naslovi novijeg datuma, kao što su “Ekonomska analiza međunarodnog terorizma”, “Analize (socijalnih) mreža: praktična primjena” i “Teorija igara: praktička primjena u poslovanju”, koji svjedoče da Kopal ima stručne kvalifikacije za poslove koje je preuzimao u različitim dijelovima sigurnosno-obavještajnog aparata RH.

Glavni obavještajni analitičar MUP-a

Kopal je radio u POA-i i SOA-i, bio je glavni obavještajni analitičar MUP-a te državni tajnik u MUP-u, a sada je posebni savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost. Njegova obavještajna, odnosno špijunska karijera je godinama išla svojim tokom izvan interesa javnosti, pa čak i kada se sam gurao u prvi plan, primjerice otvorenim pismom upućenim nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović naprasno smijenila šefa SOA-e Dragana Lozančića. Kopal je apelirao na novinare da ne pišu o svemu tome jer ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

”Vrlo često se implicira teza ‘mi ili oni’, odnosno sigurnosno-obavještajni sustav s jedne strane i svi ostali s druge strane. Svi smo mi zajedno na istoj strani. Poštovani mediji, još jednom apeliram na zajedničko suzdržavanje od objavljivanja informacija koje bi potencijalno mogle ugroziti nacionalnu sigurnost naše domovine. Imamo samo jednu domovinu”, napisao je tada. Na sreću, novinari su ga izignorirali.

No, to se promijenilo u jednom od ključnih političkih trenutaka novije hrvatske politike, kada je Andrej Plenković tajnici vlade javno poručio da pripremi papirologiju za smjenu Mostovih ministara, odnosno kada je Most izbacio iz vlade koju vodi. Kopala je Plenković postavio da vodi MUP dok se ne pronađe zamjena Vlahi Orepiću. Kopal je tako s pozicije državnog tajnika postao nešto poput v.d.-a ministra unutarnjih poslova RH na više od mjesec dana, a u medijima se počelo spekulirati kako će ga Plenković imenovati ministrom unutarnjih poslova. 

Vodio MUP nakon smjene Vlahe Orepića

Iz HDZ-ovskih krugova bliskih premijeru se u medije puštalo off the record priče o tome kako je Kopal iznimno obrazovan, stručan i sposoban, čime ga se predstavljalo kao suprotnost kadrovima kakve su preferirali Plenkovićev prethodnik na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko i njegov tadašnji pobočnik Milijan Brkić, koji nije ni uspio iz prvoj pokušaja diplomirati na Policijskoj akademiji bez prepisivanja. Kopal je trebao predstavljati utjelovljenje tog novog plenkovićevskog HDZ-a, ali ministar unutarnjih poslova ipak nije postao – premijer je preferirao na tu poziciju postaviti svojeg dugogodišnjeg prijatelja Davora Božinovića.

To očito nije dovelo do zle krvi između Plenkovića i Kopala, dapače. Kopal je ostao u MUP-u sve do rujna prošle godine, kada je prešao među Plenkovićeve najbliže suradnike i postao njegov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost. 

U medijima se pisalo i da je Kopal HDZ-u pomogao i oko lokalnih izbora 2017. kao glavni analitičar i strateg, dok je njegovo imenovanje na poziciju premijerovog posebnog savjetnika urodilo spekulacijama kako će HDZ raspisati prijevremene izbore, što se nije dogodilo. No vrijedi napomenuti da Kopal plaću ne prima kao premijerov savjetnik, nego je od 1. rujna prošle godine zaposlen baš u HDZ-u, kao šef Odjela za analitiku i članstvo, dok Plenkovića o pitanjima nacionalne sigurnosti savjetuje honorarno (za 9 tisuća kuna mjesečno, objavili su svojedobno mediji).

Hibridni rat – Kopalova ideja?

Nagađa se da Kopal stoji iza Plenkovićeve priče da se protiv njega i njegove vlade vodi “hibridni rat”, dok su ga oporbeni zastupnici optuživali da za Plenkovića i HDZ radi njihove profile i analizira političku konkurenciju vladajućih. Iako često gostuje u medijima, za nekoga tko ima iskustva rada u tajnim službama koje po definiciji nisu oduševljene javnim eksponiranjem, Kopal ostaje pomalo misteriozna figura, nekad predstavljen kao neovisni stručnjak, nekad kao premijerov savjetnik. 

Nije ni jasno je li on član HDZ-a ili nije, iako je teško zamisliti kako može voditi stranački Odjel za članstvo, a da sam nije član stranke. Postoji i teorija da Kopal služi Plenkoviću u unutarstranačkom ratu protiv Milijana Vase Brkića, preko kojega je navodno Kopal i ušao u obavještajni milje. Pažljivo stilizirani obavještajni stručnjak – koji uz naočale tamnih stakala i bajkerske brkove pazi i da je uvijek utegnut u fensi odijelo – ne bi tako bio ni prvi ni zadnji u hrvatskoj politici koji je svojim dojučerašnjim patronima zabio nož u leđa u ime novoga gazde.

Javnost uvjerava da je afera Špic-papak jako važna

Prošli je tjedan pokazao da se Kopal sa svim svojim kapacitetima angažirao progurati u javnosti neuvjerljivu priču o aferi Špic-papak kao velikom udaru na Plenkovićevu vladu. Pri tome se i sam ne uspijeva do kraja ispetljati iz klupka kontradiktornosti od kojih se sastoji vladina verzija događaja, pa je čak izjavio i sljedeće: “Ne treba uopće dovoditi u korelaciju tajming, izlazak Nacionala i trenutak kada počinju izjave ili kada bilo tko postupa.”

Iako je nedvojbena korelacija između objave članka u Nacionalu o navodnim fotomontažama Tolušića te izjave premijera Plenkovića o “najpodlijem pokušaju destabilizacije dosad” i pojavljivanja Kopala na televizijama, itd. Uzročno-posljedična veza svega toga je očita, no Kopal nas iza svojih tamnih naočala uvjerava da ne vjerujemo vlastitim očima, nego njegovima koje ni ne možemo vidjeti.