VEĆ SMO navikli Hrvatsku vidjeti po začeljima različitih europskih ljestvica koje na temelju različitih pokazatelja otkrivaju koliko nam je loše stanje u državi. No, posebno je neugodno doznati da smo zasjeli na začelje neke svjetske ljestvice iza cijelog niza nerazvijenih zemalja.

Upravo to dogodilo se u novom izvješću Svjetskog gospodarskog foruma. Bruka je glasno odjeknula kada je ono pokazalo da smo na ljestvici globalne konkurentnosti za 2018. godinu,  na kojoj smo završili na 68. mjestu među 140 gospodarstava svijeta, po učinkovitosti javnog sektora zauzeli predzadnje mjesto, ispred Venezuele. Ovu vijest brojni hrvatski mediji popratili su uz komentare da je tako nešto samo potvrda onoga što je već godinama više nego očigledno.

No malo tko je opširnije komentirao činjenicu da je Hrvatska podjednako loše ocijenjena u još jednoj kategoriji na koju neki stručnjaci za obrazovanje uporno već godinama upozoravaju – u kategoriji poticanja kritičkog razmišljanja u obrazovanju.

Na začelju u društvu nerazvijenih

Na listi, koja vrednuje ovaj važan aspekt vještina stanovništva, Hrvatska je završila na 136. mjestu od ukupno 140 zemalja, u društvu Jemena, Salvadora, Gvineje, Maroka, Haitija i Angole. Sve države proizašle iz Jugoslavije pozicionirane su bolje od Hrvatske.

Vrhom liste dominiraju redom SAD, Danska, Švicarska, Finska, Novi Zeland, Švedska, Nizozemska i Njemačka.

Ocjene zemalja u kritičkom mišljenju mogu se kretati u rasponu od 1 do 7. Najniža ocjena daje se za tzv. ex cathedra, frontalno poučavanje, utemeljeno uglavnom na predavanjima učitelja i fokusirano na memoriranju. Najviše bodova donosi učenje koje potiče kreativno i kritičko, individualno razmišljanje. Među 10 najboljih zemalja smjestile su se one čija se ocjena kretala od 5,1 do 5,7, dok je Hrvatska na začelju završila u skupini od 10 zemalja čiji se raspon kretao od 1,9 do 2,5.

Što je kritičko mišljenje?

Budući da se u Hrvatskoj već godinama, osobito u kontekstu kurikularne reforme, uporno ponavlja upozorenje da naši učenici trebaju manje bubati podatke napamet, manje slušati šuteći, bez diskusije, a više učiti kreativno razmišljati, propitivati i kritički analizirati, te da je to očito važno za konkurentnost i prosperitet država (u protivnom WEF to ne bi vrednovao), nije zgorega pokušati razjasniti što znači kritičko mišljenje, kako se ono poučava i zašto je važno.

Američki neurolog i skeptik dr. sc. Steven Novella, u seriji predavanja Your Deceptive Mind iz 2012., jednostavno je definirao kritičko mišljenje:

„Što biste trebali misliti? Kome biste trebali vjerovati? Je li moguće da se zavaravate? To su pitanja koja svaka osoba koja kritički misli, neovisno o svojim godinama, mora neprestano sebe pitati.“

Dr. sc. Pavel Gregorić, znanstvenik s Instituta za filozofiju koji je magistrirao i doktorirao u Oxfordu, kaže da se pod “kritičkim mišljenjem” razumiju dvije stvari.

“Prvo i općenitije, to je određeni habitus, propitivački način pristupanja stvarima. Drugo i konkretnije, to je skup znanja i vještina koje čovjeku omogućuju da propitivački pristupa stvarima, i to ne samo tuđim mišljenjima i vjerovanjima, nego i svojim vlastitim. Postoje brojni udžbenici kritičkog mišljenja, brojni on-line tečajevi i sveučilišni kolegiji koji daju alate i uvježbavaju čovjeka da kritički pristupa sadržajima – da ih kategorizira i procjenjuje njihovu logičku valjanost, utemeljenost, vjerojatnost, dokazivost – te da ukazuje na uočene nedostatke ili ih ispravlja.”

Zašto je važno učiti kritičko mišljenje?

Značaj kritičkog mišljenja prepoznavali su još prije više tisuća godina mislioci antičkih civilizacija. Primjerice, Sokrat je uporno isticao i u osobnom djelovanju demonstrirao važnost traženja dokaza, preispitivanja vlastitih i tuđih razmišljanja i pretpostavki, analiziranja temeljnih koncepata i utvrđivanja posljedica riječi i djela.

Gregorić kaže da je “kritičko mišljenje zapravo usustavljena metoda Sokratova načina propitivanja tuđih i vlastitih stajališta”.

No ono je posebno važno danas, kada smo zatrpani mnoštvom informacija i dezinformacija, kada se, zahvaljujući internetu, može podjednako glasno čuti gotovo svačije mišljenje, što uzrokuje ozbiljnu inflaciju u kvaliteti podataka i zaključaka. Ono je također bitno i zbog toga što se znanosti i tehnologije danas razvijaju brže no ikada u povijesti, prebrzo da bi itko mogao pratiti sve proboje u svim mogućim područjima. Stoga je važno znati kako i gdje se pravilno informirati, odnosno u koje izvore vjerovati.

Za ilustraciju, na stranicama novozelandskog ministarstva obrazovanja piše da je kritičko razmišljanje za učenike važno iz sljedećih razloga:

- kako bi mogli promišljati i ocjenjivati vlastito razmišljanje i ponašanje u vezi s temama kao što su zdravlje, tjelovježba, kućna ekonomija i sl.

- kako bi donosili razumne, argumentirane odluke o temama povezanim s individualnim i društvenim blagostanjem

- kako bi se usprotivili i poduzimali akcije (individualne i kolektivne) kojima će adresirati društvene, ekonomske i političke neravnopravnosti

- kako bi shvatili ulogu i značaj kretanja u kulturi i njihov utjecaj na svakodnevne živote ljudi u njihovoj zajednici

Iz gore navedenih ciljeva lako se vidi zašto našim političkim elitama zapravo odgovara postojeće jadno stanje u obrazovnom sustavu. A to pak znači da će se promašaji našeg društva nastaviti perpetuirati jer će u našem sustavu malo tko razvijati kritički misaoni aparat potreban za objektivno identificiranje važnih problema i mogućih promjena. Ako malobrojnim pojedincima to i pođe za rukom, bit će to unatoč, a ne zahvaljujući sustavu i, naravno, nedovoljno.

Na pitanje čemu služi kritičko mišljenje, Gregorić odgovara: “S jedne strane kritičko mišljenje čovjeka čini opreznim, zdravo skeptičnim, otpornim na demagogiju i samoprozvane autoritete, ali i otvorenim za reviziju vlastitih stavova i argumentiranu raspravu. Dakle, kritičko mišljenje nam treba da bismo bili odgovorni pojedinci u današnjem društvu. S druge strane, kritičko mišljenje je temeljna vještina u mnogim djelatnostima, od novinarstva, PR-a do svih područja znanosti.”

Dodaje da je, po njemu, razvijanje kritičkog mišljenja jedna od najvažnijih zadaća obrazovnog sustava u današnjem društvu.

Važno i za društvo i za pojedince    

Filozofkinja i logičarka dr. sc. Dragana Sekulić kaže da su podučavanje, poticanje i aktivan rad na razvoju vještina kritičkog mišljena važni i na društvenoj i na osobnoj razini.

„Danas živimo u širokoj društvenoj zajednici u kojoj razmišljanja, stavovi, zaključci, te na njima utemeljene odluke drugih ljudi nerijetko imaju izravne posljedice na naš život i obratno“, kaže Sekulić.

„Nitko od nas ne bi želio ovisiti o lošem rasuđivanju drugih ljudi. Ne bismo željeli, primjerice, da naša ljudska prava ili zaštita zdravlja ovise o tuđim – uglavnom nesvjesnim – predrasudama ili o slučajnim, subjektivnim i emotivnim utjecajima na zaključivanje i donošenje odluka. Svima nam je, dakle, kao zajednici, u interesu podučavati, poticati i uvježbavati, jer riječ je o vještini, ispravne načine rasuđivanja i zaključivanja. S obzirom da se kritičko mišljenje može uvježbavati na različitim sadržajima, ono može i treba biti sastavni dio svakog školskog predmeta. Kroz poticanje učeničkih pitanja, kreiranja protuprimjera, razmatranja uvjerljivosti alternativa, osim boljeg razumijevanja sadržaja predmeta, uči se i kako ispravno rasuđivati, odnosno, uči se i kako, a ne samo što misliti.“

Na osobnoj razini, kaže Sekulić, suvremeni je čovjek svakodnevno zasut informacijama, podacima, argumentima, polemikama i savjetima za djelovanje na svim područjima života.

„U okruženju velike dostupnosti različitih, nerijetko neutemeljenih ili protuslovnih informacija, prirodno se nametnula potreba za proučavanjem načina procjene podataka i argumenata s ciljem izbjegavanja zlonamjernog manipuliranja i dosezanja vlastite, na kritičkom promišljanju utemeljene, prosudbe. Drugim riječima, dobro rasuđivanje nije ograničeno samo na analizu argumenata u raspravi s drugima nego se primjenjuje i u 'raspravi' sa samim sobom – kad god nastojimo bolje razumjeti različite aspekte svakodnevnog života, te na temelju opravdanih, na istini utemeljenih vjerovanja, donositi informirane odluke."