IVAN Pernar na svom Facebooku napisao je da mu je otac Franje Tuđmana zajedno s drugim partizanima pokušao ubiti stričevog djeda. Osoba o kojoj Ivan Pernar priča je također Ivan Pernar, istaknuti HSS-ovac koji je ranjen u atentatu u beogradskoj skupštini 1928. godine, a u kojem je smrtno ranjen i Stjepan Radić.

Priča o atentatu u skupštini je jako poznata, no Pernar je ovdje ispričao i neke nove priče koje su ujedno i teške optužbe.

"Četvero ljudi ga je htjelo ubiti"

Njegov status prenosimo u cijelosti.

"Prije nego je umro, djed mi je pričao o svom stricu, dr. Ivanu Pernaru na kojeg je skupa sa Stjepanom Radićem izvršen atentat u narodnoj skupštini kraljevine Jugoslavije.

Rekao mi je da je iz političkih razloga često bio u zatvoru. Ako odete na arhivu New York Timesa, još uvijek imaju članke o suđenjima njemu i svim pokušajima vlasti da ga unište.

Potom mi je rekao da ga je četvero ljudi htjelo ubiti i da su sva četvorica skončala nasilnom smrću.

Prvi su bili Puniša Račić i kralj Aleksandar

Prvi je bio Puniša Račić, 1928. on je iziritiran Pernarovim riječima pucao u njega, ali je promašio.

To je napravio po direktivi kralja Aleksandra, drugim riječima, Pernarov govor bio je samo povod za njegov monstruozan čin.

Dok se oporavljao u bolnici, kralj Aleksandar ga je došao pozdraviti i pružio mu je ruku, na što ga je Pernar upitao: “Zašto visosti?”

Smrt je brzo zatekla obojicu, kralj Aleksandar ubijen je metkom u atentatu 9. listopada 1934. tijekom posjete Francuskoj, a Punišu Račića malo kasnije, streljali su ga partizani 16. listopada 1944. u Beogradu.

"Idući koji ga je pokušao ubiti bio je otac od Franje Tuđmana"

Idući koji ga je pokušao ubiti bio je otac od Franje Tuđmana, naime, on kao i ostatak HSS-a bili su konkurencija komunistima i zbog toga su ih se “drugovi” htjeli riješiti jer su znali da na izborima nemaju šanse protiv njih.

Međutim, kad su partizani došli u njegovu kuću s ciljem da ga ubiju, on nije bio tamo, zbog toga su ubili njegovog brata Nikolu koji se tamo zatekao.

Međutim, nakon rata kad je postao svjestan koliko su komunisti krvoločni, pod pritiskom okoline i grižnje savjesti, on je počinio suicid ubivši pritom i vlastitu ženu.

"Četvrti koji ga je htio ubiti bio je Ante Pavelić"

Četvrti koji ga je htio ubiti bio je Ante Pavelić, naime, budući da se Pernar protivio savezništvu s Hitlerom i podržao urotu Lorković-Vokić koja je trebala osloboditi Hrvatsku od Hitlera, a pritom spriječiti dolazak partizana na vlast - Pavelić ga je poslao u Jasenovac. Treba napomenuti da mu je život spasilo to što ga je narod volio i iz tog razloga ga se Pavelić nije usudio ubiti.

Međutim, kao i njegovi prethodnici, ni Pavelić nije imao sreće - 28. prosinca 1959. umire u Madridu od posljedica atentata izvršenog od strane UDBE dvije godine ranije.

Pernar je pak umro relativno kasno, 2. travnja 1967. nadživivši sve koji su ga pokušali ubiti", napisao je Pernar.