„MI SMO LJUDSKA bića, a sunce je sunce – kako ono može biti loše za nas? Ne mislim da išta prirodno može biti loše za nas...“, rekla je 2013. Gwyneth Paltrow za Cosmopolitan dodavši da ne sluša liječnička upozorenja da sunce može biti štetno.

No, činjenica da je pretjerano izlaganje suncu jedan od ključnih uzroka agresivnog raka kože, melanoma, koji svake godine odnosi sve više života širom svijeta, opće je poznata već više desetljeća.

Nažalost, unatoč nebrojenim znanstvenim spoznajama, pojednostavnjeno razmišljanje o blagotvornosti svega prirodnog i štetnosti svega neprirodnog, kakvo je ovjekovječila slavna glumica (čija se web stranica Goop bavi prodajom raznih šarlatanskih proizvoda poput jaja od žada koja se kao navodno blagotvorna umeću u vaginu), u suvremenom svijetu postaje sve popularnije.

Također nažalost, nitko nije našao za shodno pitati Paltrow misli li slično pozitivno o prirodnim potresima, uraganima, tsunamijima, vulkanskim erupcijama, epidemijama i sl.

Antitehnološki infantilizam

Brojni zeleni, protivnici tehnološkog napretka, naturopati, pobornici alternativne, biljne i tradicionalne medicine, prirodnog načina života, organske poljoprivrede, biljnih kozmetičkih preparata i nebrojenih drugih često pomodarskih proizvoda i trendova, uglavnom vjeruju da je nešto dobro samim time što je prirodno te da je nešto loše samo zato što je umjetno.

Osobito kada to umjetno proizvode neke velike korporacije.

To je pogrešno i budalasto

No takvo vjerovanje, odnosno pozivanje na prirodnost, pogrešno je i budalasto na mnogo načina. Naime, prirodnost ili neprirodnost nikako ne podrazumijeva pozitivna ili negativna svojstva stvari ili tvari u smislu ljudskog zdravlja.

Prirodne stvari i tvari očito mogu biti loše, baš kao što umjetne mogu biti dobre. Također, i prirodne i umjetne mogu biti dobre kada se konzumiraju u određenoj mjeri, a vrlo opasne ako se konzumiraju u nekoj drugoj, prevelikoj.

Primjerice, bakterije su potpuno prirodne. Međutim, neke su dobre, ključne su za funkcioniranje našeg organizma, osobito probave, dok su druge opasne pa i smrtonosne. Također, neke gljive su jestive dok su druge otrovne, a slično vrijedi i za mnoge životinje, parazite, kukce, biljke, kemikalije i prirodne agense.

Umjetne stvari jesu dobre

S druge strane brojne umjetne stvari nedvojbeno su dobre. Primjerice, kvalitetno izgrađene kuće zdravije su za život od vlažnih i neudobnih, prirodnih špilja. Peći i grijalice koje ne stvaraju dim zdravije su od prirodne otvorene vatre ili kamina koji su opasni zagađivači zraka i pluća.

Mnogi antibiotici izvorno su prirodni, no, najučinkovitiji su polusintetski, od kemijski modificiranih prirodnih tvari.

Stvar je u tome da su antibiotici i neki drugi lijekovi temeljno ekstrakti iz gljivica i sasvim prirodni, no danas imamo sintetske i polusintetske antibiotike koji su bolji od prirodnih iako su inspirirani prirodnim dizajnom antibiotika. Slično je i s lijekovima za liječenje tumora. S tim da su neki novi lijekovi za liječenje tumora sasvim sintetski, dizajnirani na temelju spoznaja stanične biologije i biokemije pa djeluju bolje nego prirodni antitumorski kemoterapeutici.

Kako smo već natuknuli, neke prirodne tvari mogu biti i dobre i opasne, ovisno o količini. Primjer je digoksin, koji se nalazi u biljci naprstak. Veće količine te tvari mogu izazvati mučnine, proljev i grčeve pa čak i otkazivanje krvožilnog sustava i infarkt. Međutim, u manjim količinama koristi se kao lijek za aritmiju srca.

Kakva je razlika?

Razlika između ljekovitih i opasnih količina vrlo je mala pa medicinski stručnjaci upozoravaju da se biljka nipošto ne koristi u laičkoj medicini.

Štoviše, najbolja opcija je korištenje umjetnog digoksina jer je njegovu količinu u prirodi, u biljci vrlo teško kontrolirati, a time i dozirati – ona može ovisiti o raznim čimbenicima kao što su vrsta tla, geografska širina, podneblje, godišnje doba, načini skladištenja i pripreme i sl.

S druge strane liječnici danas vrlo lako i pouzdano mogu kontrolirati doziranje umjetnog digoksina, među ostalim i praćenjem njegovih razina u krvi, a na raspolaganju im je i protuotrov ako se pokaže potreba za njime. Stoga je danas apsurdno liječiti srce biljnim preparatima od naprstka.

Gotovo pola biljnih lijekova je štetno

Također, brojne biljke koje imaju ljekovita svojstva znaju istovremeno izazivati razne neželjene nuspojave.

Testiranja su pokazala da afrička biljka aloe vera, koja je danas vrlo popularna među alternativcima zbog ljekovitih svojstava, uzrokuje rak kod štakora, a može uzrokovati i neke druge neželjene posljedice poput alergija, dehidracije, neravnoteže elektrolita ili konstipacije. Slično vrijedi i za majčinu dušicu koja može imati razne ozbiljne posljedice od alergija, preko pobačaja, do zastoja srca.

Od 50 čak četiri imaju ozbiljne štetne učinke po zdravlje

Dr. sc. Livia Puljak, profesorica s Medicinskog fakulteta u Splitu, iz hrvatskog ogranka neovisne kolaboracije Cochrane, koja se bavi istraživanjima u medicini, kaže da se biljni lijekovi često promoviraju kao zdravi, prirodni i potpuno sigurni, iako ima mnogo biljaka koje mogu imati manje ili više ozbiljne posljedice za zdravlje.

„Primjerice, Posadzki i suradnici objavili su 2013. analizu štetnih učinaka biljnih lijekova temeljem dokaza iz najviše razine medicinskih dokaza – istraživanja koja se zovu sustavni pregledi. Među 50 biljnih lijekova koji su analizirani u takvim istraživanjima ozbiljni štetni učinci opisani su za četiri: za velebilje (Herbae pulvis standardisatus), čaparal (Larrea tridentate), kava-kava (Piper methysticum) i sena (Cassia senna). Najteži ozbiljni opisani učinci bili su oštećenje jetre ili bubrega, pucanje debelog crijeva, karcinom, koma i smrt. Umjereno teški štetni učinci opisani su za čak 15 analiziranih biljnih lijekova“, kaže Puljak.

Neki biljni lijekovi mogu uzrokovati i smrt

Dakle, analiza je utvrdila da je od 50 biljnih lijekova gotovo pola, odnosno čak 20 štetno. Autori pritom upozoravaju da su na tržištu dostupni brojni biljni lijekovi od kojih neki mogu imati ozbiljne posljedice, uključujući i smrt.

„Važno je stoga naglasiti da prirodni lijekovi nisu nužno sigurni. Mnoge osobe uzimaju takozvane prirodne terapije jer se reklamiraju s brojnim zdravstvenim tvrdnjama. Glavna misao vodilja pacijenata pritom je da im takvi pripravci neće naškoditi, a možda će im pomoći.

Nažalost, brojna istraživanja pokazuju da biljni lijekovi mogu biti itekako štetni i da nisu nužno sigurni. Za biljne lijekove obično nemamo visoke razine dokaza o sigurnosti i djelotvornosti te ih je stoga potrebno izbjegavati“, naglašava Puljak.

Zašto je umjetno često bolje od prirodnog?

Koje su zapravo ključne vrijednosti tvari u nekom pripravku prirodnog i sintetskog podrijetla? To su čistoća, poznavanje sastava i koncentracije pojedinih tvari te njihova učinkovitost.

No ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju mr. sc. Zdravko Lovrić ističe da prilikom izoliranja aktivnih tvari iz prirode ne možemo znati njihov točan sastav i zastupljenost dok je to u umjetnim tvarima prilično lako.

„Najbolji primjer za to je priprema čaja iz različitih biljaka, što je u stvari, ekstrakcija aktivnih tvari iz te biljke. Pritom bismo se mogli zapitati je li takva ekstrakcija kemijski ili prirodni proces? Sastav aktivnih tvari ovisi o brojnim čimbenicima kao što su podneblje i okoliš, ali i o načinu prethodnog tretiranja biljaka, pripremi biljaka za skladištenje i samom skladištenju te o načinu pripreme za konzumaciju.

"Bitna je i priprema za konzumaciju"

Osim onih biljaka za koje je jasno dokazano da su štetne za ljudsko zdravlje, a takvih je jako puno, različite 'ljekovite' biljke u različitim podnebljima imaju različiti sastav pa tako mogu same sintetizirati različite otrovne tvari što će njihovu 'ljekovitost' pretvoriti u 'štetnost', nerijetko s vrlo teškim posljedicama.

Isto tako svojstva pripravaka mogu se mijenjati stajanjem, bilo zbog njihove izvorne nepostojanosti, bilo zbog uvjeta u kojima čuvaju kao što su temperatura, vlaga, svjetlo i sl. I priprema za konzumaciju vrlo je bitna jer se, primjerice, kod kuhanja čaja neke aktivne tvari na povišenim temperaturama raspadaju i mijenjaju svoju kemijsku strukturu što može dovesti do toga da ili postanu neaktivne ili aktivne u neželjenom smislu, odnosno štetne“, tumači za Index Lovrić.

"Je li nekome pomogao megamin?"

Isto se, kaže, može primijeniti i na kemijske tvari iz drugih dijelova okoliša.

„Sjetimo se samo megamina koji je prije određenog broja godina prodavan kao 'iscjeliteljski lijek' za različite bolesti pa i za sve vrste raka. Sastav tog pripravka nikada nije bio definiran. Znalo se samo da se radi o zemlji iz okoliša 's geografskim porijeklom'. Je li nekome pomogao taj pripravak? Čini se da nije“, kaže Lovrić.

Važna je čistoća

Ističe da je također bitno naglasiti važnost čistoće pripravaka.

„Pripravcima iz prirode ne može se odrediti točan sastav, vrlo često niti približan, a posebice ukoliko se mijenjaju prirodni uvjeti u kojima on nastaje. Nasuprot tome, preciznom kemijskom sintezom, korištenjem reagensa poznatog sastava i temeljitim pročišćavanjem konačnog produkta, dobiva se čisti pripravak. Ovdje treba naglasiti ključnu činjenicu da je količina nečistoća koje bi se eventualno mogle pojaviti u pripravku toliko niska da ne može mijenjati svojstva aktivne tvari.

To se ne može reći za pripravke dobivene iz prirode kod kojih je uklanjanje nečistoća praktički nemoguće. Samim time, za razliku od prirodnih pripravaka nepoznatog sastava, primjenu sintetskih možemo kontrolirati, odnosno možemo znati točnu količinu koju treba primijeniti. Naime, kod svih lijekova, pa i drugih tvari, vrlo je važno znati dozu koja daje najbolji učinak, odnosno onu koja bi mogla izazvati određene štetne nuspojave.

Ljudski organizam, kao i bilo koji drugi živi organizam, uređeni je sustav koji funkcionira na principu kemijske ravnoteže. Iako se tijekom godina stvara imunitet na velik dio vanjskih podražaja, ta je ravnoteža vrlo osjetljiva. Unošenje neprovjerenih i po sastavu nepoznatih tvari vrlo lako može poremetiti tu ravnotežu i dovesti do neželjenih učinaka na zdravlje. Korištenjem provjerenih tvari poznatog sastava u pripravku i poznatih količina doza mogu se izbjeći takvi učinci. Kod primjene pripravaka uzetih direktno iz prirode ili izoliranih iz prirode to nije moguće“, upozorava naš toksikolog.

Lažna dihotomija između prirodnog i umjetnog

U diskusiji o prirodnom i umjetnom zapravo bi na samom početku trebalo postaviti pitanje koja je razlika i gdje je granica između prirodnog i umjetnog? Koja količina ljudske intervencije nešto čini umjetnim? Primjerice, je li morska sol umjetna zato što se dobiva isušivanjem mora? Je li esencija nekog bilja umjetna jer se dobiva određenim procesima izdvajanja?

Je li neki spoj u toj esenciji umjetan zašto što se dobiva još preciznijim izdvajanjem? Je li šećer umjetan mada je sastavni dio brojnih biljaka zato što se trebamo pomučiti da ga izdvojimo? I gdje su u tom spektru jaja od žada koja se oblikuju, bruse i poliraju za Paltrow?

Gotovo sve voće i povrće rezultat je križanja ili umjetne promjene

Treba imati na umu da su mnoge stvari koje danas smatramo prirodnima zapravo djelo ljudskog uma i tehnologije.

Primjerice, gotovo sve vrste voća i povrća koje danas koristimo rezultat su križanja ili umjetne promjene genskog materijala mutagenezom ili suvremenim biotehnološkim metodama izmjene gena i konačno ljudskim odabirom biljaka s optimalnim svojstvima.

Prirodne, odnosno divlje vrste često su gotovo potpuno neprikladne za uzgoj što zbog malenih uroda, što zbog neprilagođenosti uvjetima u okolišu (ilustracija dolje).

Razvoj kukuruza od divljeg do umjetnog

No, neki radikalniji pobornici alternative i svega prirodnog potpuno ignoriraju tu činjenicu te idu toliko daleko da čak vjeruju da kemijski sastojci postoje u dvama oblicima – prirodnim i umjetnim. Drugim riječima, prema njihovoj logici, neka aktivna tvar koja se nalazi u nekom bilju neće imati ista svojstva ako se izdvoji iz biljke kao ekstrakt i ako se umjetno sintetizira.

Zašto ne prodaju ketone maline?

Jedan zanimljiv primjer je odluka kompanije NOW Foods, koja proizvodi biljne lijekove da neće prodavati ketone maline koje je slavni šarlatan dr. Oz promovirao kao sredstvo za topljenje masnih naslaga, odnosno za mršavljenje.

A zašto su tako odlučili? Zato što nikako nisu uspjeli otkriti razliku između tih spojeva dobivenih prirodnim i umjetnim putem. Drugim riječima, umjesto da priznaju da očekivano nema nikakve razlike između prirodnih i sintetiziranih ketona, oni su radije odustali od njihova plasmana na tržište.

Nema razlike između prirodnih i umjetnih kemikalija

No svaki ozbiljan kemičar potvrdit će da su aktivne tvari dobivene iz prirodnih izvora kao što je bilje i one dobivene industrijski potpuno iste. Nema razlike između prirodnih i umjetnih kemikalija. Naravno, moguće je da neka biljka sadrži nekoliko aktivnih tvari koje će imati različite učinke koji će zajedno imati drugačiji efekt. No u tom slučaju opet govorimo o raznim aktivnim tvarima, a ne o različitim svojstvima umjetnih i prirodnih spojeva.

Također je moguće da će biljni lijekovi imati manje štetnih nuspojava, no to je uglavnom posljedica činjenice da se aktivne tvari u njima nalaze u značajno manjim količinama.

Koristili su se teški metali

Ne treba posebno isticati da je tzv. tradicionalna medicina u pravom smislu te riječi, što isključuje njezinu osuvremenjenu varijantu koja je izbacila sve ono što se danas smatra nezdravim, puna toksičnih sastojaka.

Primjerice, u tradicionalnoj medicini često su se koristili teški metali poput olova za koje se danas zna da je vrlo otrovno.

Oni su osobito prisutni i popularni kao zdravi u indijskoj tradicionalnoj medicini koja je poznata kao ajurvedska. Jedno istraživanje objavljeno u časopisu JAMA pokazalo je da svaki peti ajurvedski lijek sadrži toksične razine olova, žive ili arsena. U Indiji su zabilježena broja trovanja olovom i drugim teškim metalima iz ajurvedskih lijekova, a poznato je da ih je bilo i u Hrvatskoj.

Konačno brojne kompanije koje proizvode alternativne lijekove i promoviraju prirodnost i same prodaju preparate koji su umjetni. Primjerice, CD protokol, koji kao lijek za štošta - od autizma, preko raka, do HIV-a, promoviraju neki alternativni šarlatani, umjetna je kemikalija koja se koristi kao industrijski izbjeljivač. Isto vrijedi za brojne druge alternativne preparate kao što su glukozamin, glutamin, tetrasil i sl.

Za kraj treba istaknuti da dobro od lošega u biti možemo razlikovati samo kroz kvalitetna medicinska istraživanja, a ne na temelju svojstava kao što su prirodnost ili neprirodnost. A upravo su alternativni, biljni i tradicionalni lijekovi, baš kao i prirodni kozmetički pripravci najčešće slabo ili nikako provjereni i regulirani.

Evolucija podrazumijeva i borbu i suradnju  

Sve navedeno u biti je logično.

Prema definiciji NASA-inih biologa i astrobiologa osnovna svojstva života su da: 1) metabolira, 2) reproducira i 3) evoluira.

Mi ljudi, baš kao i druga živa bića, razvili smo se na takav način da su nam za opstanak i zdravlje važne brojne stvari iz našeg okoliša – od vode, preko zraka do hranjivih tvari, kako bismo stvorili materijale potrebne za izgradnju organizma te kako bismo proizveli i uskladištili odgovarajuće oblike energije za naše tijelo. Pritom s nekim živim bićima možemo imati određene vrste simbiotskih odnosa, no s većinom se moramo boriti za resurse.

To znači da nisu baš sve stvari i sva živa bića kojima smo okruženi tu isključivo da nam služe, da sve imaju neku blagotvornu funkciju u našem životu.

Naprotiv, neki organizmi evoluirali su tako da se brane od nas, primjerice neke biljke s nekim alergenima, trnjem ili otrovima.

Ima i onih koji se hrane nama

Neka druga stvorenja razvila su se tako da se hrane nama i napadaju nas, primjerice predatori, paraziti, virusi ili bakterije. Slično neke tvari iz okoliša, odnosno iz prirode, u umjerenim količinama imaju blagotvorno djelovanje na naš organizam, poput soli ili šećera, a druge štetan poput cijanida, kojega najviše ima upravo u divljem, dakle prirodnom bademu. Njihova prirodnost ili neprirodnost ne može se izravno prevesti u atribute dobro ili loše.

Treba imati na umu da su biljke, baš kao i životinje i drugi organizmi evoluirali tako da se brane od napasnika, predatora i konkurencije. Mnoge biljke u tu svrhu stvaraju prirodne otrove, pesticide i herbicide. Neki od njih za nas su neopasni, neki su umjereno štetni, dok neki mogu biti smrtonosni. Mnogo toga u divljini je otrovno ili nas želi pojesti.

Kada ne bi bilo tako, svatko bi mogao putovati šumama, pustinjama, morima i močvarama bez ikakvog znanja o vještinama preživljavanje.   

Priroda može biti opasna

Zbivanja na Zemlji kroz dugu povijest pokazala su da priroda može biti itekako opasna za život. Naš planet više puta je prolazio kroz faze velikih izumiranja koja su uzrokovale potpuno prirodne pojave – od asteroida, preko klimatskih promjena do vulkanskih erupcija.

U nekima od njih izumrlo je preko 95% morskih i preko 70% kopnenih organizama koji su tada živjeli. Arheološki nalazi govore u prilog tezi da su i preci ljudi kroz milijune godina razvoja više puta prošli kroz usko grlo evolucije. Naravno, uzroci su također bili potpuno prirodni.

Zahvaljujući umjetnom živimo dulje

Štoviše, protivno ideji o prirodnom kao zdravom, a neprirodnom kao nezdravom, ljudski vijek se dramatično produžio od kada smo postali 'neprirodni'. Na početku 20. stoljeća u razvijenim zemljama prosječno očekivano trajanje života bilo je oko 40 godina.

Zahvaljujući suvremenoj poljoprivredi, medicini, cijepljenju, antibioticima, hladnjacima, suvremenim tehnologijama gradnje, grijanja i sl. do danas se ono gotovo udvostručilo.

A sve zahvaljujući 'umjetnim' ljudskim kreacijama.