Riječ je nesumnjivo o jednom od najluđih korupcijskih skandala u svjetskoj politici, ali i priči o tome kako su južnokorejsko društvo i pravosuđe efikasno i adekvatno reagirali na sumnjive rabote čelne osobe države te pokazali građansku i profesionalnu odgovornost kakva je u Hrvatskoj nepoznata.

Kćerka dugogodišnjeg južnokorejskog diktatora

 

Danas 66-godišnja Park Geun-hye izabrana je za jedanaestu predsjednicu Južne Koreje 2013. godine, kao kandidatkinja konzervativne stranke i prva žena koja je izabrana na najmoćniji politički položaj u ovoj azijskoj zemlji. Park Geun-hye provela je više mandata kao zastupnica u južnokorejskom parlamentu, no najviše je bila poznata kao kćerka generala Parka Chung-heeja, koji je na vlast došao pučem 1961. te je na ne baš slobodnim izborima još pet puta bio izabran za predsjednika Južne Koreje, kojom je vladao do 1979. Mnogi ga i danas opisuju kao diktatora čija je ekonomska politika donijela koristi ovoj državi, ali je sprečavao razvoj demokracije i građanskih sloboda, naročito nakon što je 1972. progurao autoritarni Ustav koji mu je dao faraonske ovlasti. Park Chung-hee je s vlasti otišao zahvaljujući atentatu koji je izvršio njegov bliski suradnik Kim Jae-gyu, tadašnji šef južnokorejske tajne službe. 

 

O naslijeđu dugogodišnje vladavine Parka Chung-heeja se u Južnoj Koreji i danas lome koplja - jedni ga smatraju najvažnijim predsjednikom i slave, dok ga drugi opisuju kao antidemokrata i diktatora koji je zatirao ljudska prava. No, ta podjela išla je na ruku njegovoj kćerki Geun-hye kada se kandidirala za predsjednicu države, s obzirom na to da je ona obećavala očuvanje dosegnutih demokratskih standarda, ali i sugerirala da će biti odlučna i ekonomski uspješna liderica kao što je bio njezin otac. Izabrana je za predsjednicu s 51,6 posto glasova u prosincu 2012., a u inauguracijskom govoru u veljači 2013. obećala je “novu eru nade i sreće”.

Bizarno prijateljstvo s kćerkom zloglasnog šamana

 

U prvim mjesecima svoje vladavine Park Geun-hye uživala je visok postotak podrške među građanima, iznad 60 posto, no dvije godine kasnije je većina bila razočarana njezinim učinkom i autoritativnim stilom vladanja, te je imala podršku od tek 30 posto u istraživanjima javnog mnijenja. Totalni politički sunovrat Park je doživjela 2016. godine, kada su mediji počeli izvještavati da veliki utjecaj na predsjednicu ima njena prijateljica Choi Soon-sil, inače kćerka jednog poznatog šamana koja je javno tvrdila da njen otac može komunicirati s mrtvima. Choi je pak sanjala o tome da Južna Koreja postane teokracija, te je utjecala na Park i kada je bila riječ o potezima koji su ograničavali izborene građanske slobode.

 

Odnos dviju žena bio je bizaran - južnokorejska predsjednica je svojoj frendici omogućavala uvid u strogo povjerljive državne dokumente i s njom se konzultirala o svemu, od dalekosežnih političkih odluka i odnosa sa Sjevernom Korejom do toga kakvu torbicu treba nositi na jednom summitu. Choi Soon-sil je svoju neformalnu poziciju ogromne moći koristila da izvlači mito od velikih južnokorejskih firmi, a slično su se ponašali i ljudi iz predsjedničke administracije Park Geun-hye, te se na kaju zbrojilo da su Park i krug oko nje iznudili mita u iznosu od najmanje 25 milijuna dolara. Kako su mediji više kopali po svim tim skandalima, javnost se sve više okretala protiv predsjednice koja je na kraju 2016. godine imala u anketama podršku od tek 5 posto.

Mediji otkrili korupcijske sheme osmišljene u uredu predsjednice

 

Medijska otkrića o korupciji i bizarnom ponašanju Park Geun-hye razbjesnili su i masovno mobilizirali tamošnje građane te ih se na prosvjedu u Seulu u studenom 2016. sakupilo više od milijun koji su tražili ostavku predsjednice. Tjedan dana kasnije na ulicama Seula bilo je dva milijuna ljudi! Prosvjedi su trajali do sredine siječnja 2017.

 

Odgovornost je pokazalo i južnokorejsko pravosuđe, koje je nakon otkrića medija krenulo u furioznu istragu koja je u travnju 2017. rezultirala i izvrsno utemeljenom optužnicom po kojoj je Park Geun-hye i sada osuđena. Državni je parlament pak 9. prosinca 2016. izglasao smjenu predsjednice, koja se na početku opirala istrazi i odbijala surađivati sa sudskim vlastima, a tu odluku je 10. ožujka 2017. u jednoglasnoj odluci potvrdio i Ustavni sud, čime je Park i službeno prestala biti predsjednica.

Masovni prosvjedi građana protiv Park Geun-hye

 

Dakle, južnokorejski mediji, građani koji su u milijunima izašli na ulice i pravosuđe kao treća grana vlasti u demokraciji su svi odgovorno ispunili svoje uloge suočeni sa situacijom političke korupcije i zloupotrebe ovlasti na čelnoj poziciji države, a i zastupnici u parlamentu su se uspjeli dogovoriti o opozivu Park Geun-hye. I sve se to dogodilo u roku od nekoliko mjeseci, od objave prvih izvještaja u medijima krajem listopada 2016. do odluke Ustavnog suda o potvrdi opoziva predsjednice u ožujku 2017.

 

Sudski proces je također bio dobro pripremljen - Park je uhićena 30. ožujka prošle godine, optužnica protiv nje je potvrđena u travnju, a presudu kojom je osuđena na 24 godine zatvora imamo u travnju 2018. Choi je pak osuđena na 20 godina, a u skandalu su pali i čelnici Samsunga i konglomerata Lotte, koji su također završili u zatvoru zbog sudjelovanja u korupcijskim shemama iz administracije sada posve osramoćene bivše predsjednice.

 

Kakve sve to veze ima s Hrvatskom? Nažalost, skoro nikakve, osim kao primjer kako stvari funkcioniraju u državama u kojima i građani i institucije ozbiljno shvaćaju i svoja prava i svoje dužnosti te su spremni djelovati kako bi zaštitili bolju budućnost svoje države i društva.

Hrvatska i dalje ne uspijeva osuditi Sanadera koji je prestao biti premijer 2009.

 

U Hrvatskoj je drugačije, pa hrvatsko pravosuđe i do danas, u 2018. godini, nije u stanju osuditi za korupcije i brojne malverzacije bivšeg premijera Ivu Sanadera koji je odstupio s vlasti 2009. godine. U Hrvatskoj nije bilo ni masovnih prosvjeda građana protiv korumpiranih političara - dapače, iznova ih se bira na funkcije - niti je itko iz svijeta biznisa osuđen za kriminalne dogovore s vrhom politike, niti su DORH i sudovi u stanju u normalnom roku temeljito provesti istragu i cijeli sudski proces, kao što je bio slučaj u Južnoj Koreji. 

 

Oni su uspjeli u roku od malo više od godinu dana, u skladu sa svim važećim zakonima i bez ikakvog kršenja ljudskih prava, osuditi na 24 godine zatvora donedavno najmoćniju političarku u državi, što se iz hrvatske perspektive čini kao zaplet nekog napetog južnokorejskog trilera, a nikako društvena i politička realnost koja bi ikada kod nas bila moguća.