Foto: Facebook

POZNATI hrvatski znanstvenik Gordan Lauc, profesor biokemije i molekularne biologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i osnivač Genosa, privatnog znanstvenog laboratorija, na Facebooku je objavio poduži post s naslovom: "Zašto Hrvatska ne može uspjeti".

A razlog za sve je zaista nevjerojatan! Njegov Genos dobio je projekt koji s 80 posto financira EU, a hrvatski uhljebi čine sve kako bi znanstvenici koji rade na tom projektu vrijeme trošili na gluposti umjesto na svoj rad. Ukratko -  moraju objasniti zašto su narudžbenicom naručili etanol po cijeni od 94 kn, a računom su platili svega 41 kn. A budući da imaju još jedan račun, onaj za trošarinu za taj isti etanol, moraju objasniti i zašto su platili trošarinu na etanol (u iznosu od 53 kn) koju nisu naručili narudžbenicom.

> Hrvatska među najlošijim zemljama po korištenju EU fondova

> Hrvatska iz EU fondova povukla samo milijardu od 12 milijardi, ovo je jedan od razloga

Njegov post prenosimo u cijelosti:

"Zašto Hrvatska nemože uspjeti - prigodni post za Veliki petak

Što sam stariji, sve mi je teže podnositi glupost. Ili sam potrošio cijelu zalihu tolerancije na glupost, ili mi kako godine idu vrijeme postaje sve dragocijenije, pa ga više ne želim rasipati uzalud. Iz čiste frustracije moram podijeliti posljednji primjer iz «Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena» zvanog strukturni fondovi.

Eu nas traži izvještaj svakih 18 mjeseci, Hrvatska svaka tri

Dakle Genosu je odobren IRI projekt vrijedan oko 20 milijuna kuna iz strukturnih fondova. Nešto manje od 80% troškova pokriva nam EU projekt, što je izvrsna stvar koja će nam omogućiti razvoj više novih proizvoda.

No za razliku od EU projekata koji dolaze i Brisela i temelje se na logici da se onima najboljima poklanja povjerenje, dok ga ne iznevjere, ovi projekti temelje se na pretpostavci da smo svi mi lopovi koje treba kontrolirati na svakom koraku. Tako da umjesto svakih 18 mjeseci, kako traži Brisel, izvješća podnosimo svaka 3 mjeseca. I umjesto jednostavnog zbirnog izvješća koje podnosimo Briselu, u Hrvatskoj moramo poslati dokaze za doslovno svaku pa i najmanju transakciju. Doduše također za razliku od Brisela kojeg zanima što smo s tim novcima napravili i jesmo li ih mudro utrošili, u Hrvatskoj to nikoga ne zanima, već samo žele provjeriti jesmo li negdje ukrali koju kunu.

Jer naravno puno je gore ako nekom dobavljaču platimo 100 kn previše, nego ako 20 milijuna kn potrošimo potpuno bez ikakvog smisla i logike...

Moramo objasniti zašto smo narudžbenicom naručili etanol po cijeni od 94 kn, a računom smo platili svega 41 kn. A sljedeće pitanje je da objasnimo žašto smo platili trošarinu na etanol (u iznosu od 53 kn) koju nismo naručili narudžbenicom...

Ali na to smo se već navikli, zaposlili 5 administratora i plivamo nekako u tim projektima. No današnji primjer je toliko apsurdan da ga ipak moram podijeliti.

Dakle u projektu od 20 milijuna kupa potrošili smo 94 kn da kupimo jednu litru etanola. I kad smo podnjeli izvješće o tome, dobili smo komentar na priloženoj slici (uz 32 druga komentara na to tromjesečno izvješće). Ukratko traže od nas da objasnimo zašto smo narudžbenicom naručili etanol po cijeni od 94 kn, a računom smo platili svega 41 kn za tu litru etanola. A sljedeće pitanje je da objasnimo žašto smo platili trošarinu na etanol (u iznosu od 53 kn) koju nismo naručili narudžbenicom...

Ako i zanemarimo činjenicu da se radi o iznosu koji je 0,0005% vrijednosti projekta (što bi svaka iole razumna evaluacija proglasila beznačajnim troškom na koji ne vrijedi trošiti vrijeme), bazična logika bi ipak morala nalagati da je činjenica da je dobavljač obračunao trošarinu na prodani proizvod vjerojatno posljedica nekog zakona, jer teško da bi dobavljač državi novce uplatio bez razloga.

No to ne vrijedi za naše agencije koje administriraju EU projekte; oni imaju zaposleno dovoljno ljudi da točno provjere svaki papir i da utvrde da se iznos od 94 kn iz narudžbenice ne podudara s 41 kn na računu. I da nema narudžbenice za trošarinu, koja je ipak plaćena. I onda oni utvrde da tu nešto nije u redu i traže pojašnjenje. I onda taj zaključak potvrde njihovi nadređeni na još jedno dvije razine, te ga pošalju nama. I sada se mi znanstvenici umjesto realizacijom projekta moramo baviti odgovaranjem na pitanje zašto plaćamo trošarinu na etanol, te to naravo potkrijepiti dokazima, tj. moramo pronaći o kojem se zakonu radi, zašto se to fakturira odvojeno i sl.

Samo mazohisti povlače novce iz EU fondova

Ukratko, zbog odvojeno iskazane trošarine od 50 kn, sada moramo potrošiti vjerojatno više od 1,000 kn da platimo za vrijeme potrebno za odgovaranje na apsurdno pitanje. I onda se čudimo zašto smo najlošiji u Europi u povlačenju novaca iz EU fondova. Pa samo mazohisti to mogu, dok su svi normalni već odustali i zaključili da se to naprosto ne isplati... A ako itko kaže da su to propisali u Briselu – nisu! To su naše izmišljotine koje ne mogu razumjeti i/ili opravdati niti oni koji su ih smislili..."