ZA NAŠE prilike trenutna situacija u Irskoj izgleda gotovo nadrealno: premijer Leo Varadkar, sin indijskog hindusa i irske katolkinje, katolik i deklarirani homoseksualac, najavio je raspisivanje referenduma o legalizaciji pobačaja u zemlji u kojoj je pobačaj zabranjen ustavnim amandmanom.

 

  

Pri tome mu očito nije zapreka to što je u isto vrijeme predsjednik demokršćanske stranke Fine Gael i premijer zemlje koja ima 78.3 % deklariranih katolika i ukupno 83.9 % kršćana, jedva nešto manje od Hrvatske. U Irskoj je od 1983., kada je pod pritiskom Katoličke crkve i s njom povezanih konzervativaca osmim amandmanom irskog ustava život nerođenog djeteta izjednačen sa životom majke, pobačaj bio potpuno zabranjen. 

 

To znači da, barem prema zakonu, ženama koje pobace prijeti zatvorska kazna do nevjerojatnih 14 godina zatvora. Ipak, Irkinje su slobodne otići u inozemstvo obaviti pobačaj, i tisuće to rade svake godine, prvenstveno u susjednu Veliku Britaniju. Povjerenstvo za ljudska prava UN-a u izvješću 2016. je opisalo je irski zakon kao "nehuman, okrutan i degradirajuć", a tu je kritiku ponovilo i prošle godine.

 

 

Tek je 2013. na zabranu pobačaja uvedena iznimka za slučajeve kada je život majke ugrožen nastavkom trudnoće, i to nakon slučaja koji je potresao zemlju - kada je mlada žena preminula zbog odbijanja liječnika da prekinu njezinu rizičnu trudnoću. Time je Irska postala jedna od samo 50 zemalja u kojima je prekid trudnoće dozvoljen samo kada je život u opasnosti, izvještava CNN. Incest, silovanje ili teška deformacija fetusa i dalje nisu dozvoljeni razlog za pobačaj u Irskoj.

 

Da se stav irske javnosti prema pobačaju drastično promijenio, paralelno s udaljavanjem od skandalima osramoćene Crkve i porastom sekularizma u ovoj dominantno katoličkoj zemlji, pokazuju i posljednje ankete prema kojima čak 56 % glasača podržava izmjenu osmog amandmana. Nadalje, većina od 113 irskih parlamentarnih zastupnika i senatora podržava potpuno ukidanje amandmana. 52 ih je protiv, a još 52 je neopredijeljeno. 

 

 

Pozivi na ukidanje rigidne zabrane pobačaje posljednjih godina sve su glasniji u Irskoj. U ožujku prošle godine tako tisuće aktivista za pravo žene na izbor praktički su paralizirale Dublin prosvjedom nazvanim “Štrajk za opoziv” (Strike 4 Repeal). U listopadu je uslijedio prosvjed nazvan “Marš za izbor” (March for Choice) na kojem je sudjelovalo 40 tisuća ljudi - šesta takva demonstracija u šest godina.

 

Naravno, kao i Hrvatska, i Irska ima snažan i vrlo glasan “pro-life” tabor - dok se irski žestoko protivi legalizaciji pobačaja, hrvatski, predvođen “obiteljašima” Željke Markić i drugim katoličkim ekstremistima, zahtijeva zabranu pobačaja. Vjerojatni uzor u tome im je upravo Irska, ili pak Poljska, u kojoj je pobačaj također dopušten samo u slučaju rizika za život majke, silovanja, incesta i deformacija fetusa. Ultrakonzervativna poljska vlada pokušala je i te iznimke ukinuti 2016., ali morala je odustati nakon masovnih prosvjeda Poljakinja u listopadu te godine. Ipak, sudeći po posljednjim vijestima iz Poljske, izgleda da vlada nije odustala od svojih pokušaja dodatnog ograničavanja prava na izbor.

 

   

Dok u Poljskoj zabranu pobačaju pokušavaju nametnuti vladajući te katolički fundamentalisti okupljeni u inicijativu “Stop pobačaju”, u Hrvatskoj isti takvi fundamentalisti okupljeni u organizacije maštovitih imena “40 dana za život”, “U ime obitelji” i “Vigilare” vrše pritisak - peticijama, “hodom za život”, molitvama ispred rodilišta i intenzivnom medijskom kampanjom - da se ista takva zabrana uvede i kod nas. 

 

A kako je tom problemu pristupila Irska? Formirala je, po principu participativne demokracije - koja se značajno razlikuje od pukog referenduma bez adekvatne javne rasprave - radnu skupinu nazvanu Skupština građana, koja je pitanju pobačaja pristupila tako da je prikupila svjedočanstva desetaka žena i 13 tisuća pismenih primjedbi, te u zaključku donijela preporuku da se održi referendum o ukidanju spornog amandmana. Premijer Varadkar tu je preporuku i poslušao.

 

 

I ne samo što ju je poslušao, već je odluku obrazložio na takav način da je argumentirano pobio narativ “prolajfera” - bilo irskih, poljskih, američkih ili hrvatskih - o zaštiti i pravima nerođene djece. Evo što je Varadkar rekao u svom obraćanju parlamentu:

 

 

“Znamo da tisuće irskih žena - žena iz svake općine u Irskoj - idu u inozemstvo po pobačaje svake godine. Znamo da mnoge žene nabavljaju abortivne pilule poštom kako bi okončale svoje trudnoće, bez ikakve medicinske podrške, savjetovanja ili nadzora. 

 

Dakle, već imamo pobačaj u Irskoj, ali on je nesiguran, nereguliran i nezakonit. Ne možemo nastaviti izvoziti naše probleme i uvoziti naša rješenja. Kao taoiseach (irska titula za premijera), kao liječnik, i kao bivši ministar zdravstva, ne vjerujem da možemo nastaviti sa situacijom u kojoj žene u krizi riskiraju svoje živote korištenjem nereguliranih lijekova. 

 

Ne vjerujem da je Ustav mjesto za davanje apsolutnih izjava o medicinskim, moralnim i pravnim pitanjima. Pitanje koje nije crno-bijelo nikad ne može biti objašnjeno crno-bijelo. Vjerujem da je ovo odluka o tome želimo li nastaviti stigmatizirati i kriminalizirati naše sestre, naše suradnice i naše prijateljice. Ili smo spremni učiniti kolektivni čin vodstva kako bismo pokazali empatiju i suosjećanje", rekao je irski premijer.