Foto: 123rf, science.mag

VELIKI dijelovi svjetskih mora i oceana pate zbog nedostatka kisika uslijed globalnog zatopljenja, a najdeblji kraj izvući će morske životinje i ljudi, prenosi The Guardian.

Mrtve zone u oceanima u kojima gotovo da i nema kisika učetverostručile su se od polovice prošlog stoljeća, a u priobalnim morima danas postoji deset puta više takvih zona, upozorava nova analiza objavljena u časopisu Science.

Većina morskog života ne može preživjeti u takvim zonama. Ako se dosadašnji trend nastavi, doći će do masovnog izumiranja, a teške posljedice osjetit će i milijuni ljudi koji ribolovom prehranjuju svoje obitelji.

Globalno zatopljenje

Pad razine kisika u morima uzrokovan je globalnim zatopljenjem: toplija voda zadržava manje kisika. Priobalne mrtve zone rezultat su ispuštanja gnojiva i kanalizacije u more.

"Velika izumiranja u svjetskoj povijesti povezana su s klimatskim zatopljenjem i padom razine kisika u oceanima", izjavila je voditeljica istraživanja Denise Breitburg s Centra za istraživanje okoliša Smithsonian.

Međutim, Breitburg smatra da se radi o rješivom problemu. Kao primjer navodi suzbijanje mrtvih zona u zaljevu Chesapeake u SAD-u i na rijeci Temzi u Velikoj Britaniji koje je ostvareno poboljšanim poljoprivrednim praksama i uređenim sustavom kanalizacije.

Profesor Robert Diaz s Instituta za znanost o moru u Virginiji ipak zabrinjavajućom smatra činjenicu da svjetske vlade mrtve morske zone ne smatraju prioritetnim problemom.

Težak udarac za ljude i životinje

Oceani prehranjuju 500 milijuna ljudi u svijetu, osobito u siromašnijim zemljama.

Danas je u svijetu zabilježeno 500 mrtvih zona u priobalnim morima, no znanstvenici strahuju da je njihov stvarni broj mnogo veći.

Otvorena mora imaju prirodno nizak udio kisika, osobito na zapadnim obalama kontinenata, zbog načina na koji Zemljina rotacija utječe na oceanske struje. Međutim, takva se područja posljednjih godina dramatično šire.

Prema karti koju je objavio ugledni Science (slika dolje), takvih zona ima i u Jadranu, osobito u njegovu sjevernom dijelu.

Ukupna razina kisika u svim oceanima od 1950-ih pala je 2 posto, to jest za 77 milijardi tona. Zbog smanjene razine kisika morski organizmi sporije rastu, teže se razmnožavaju i lakše obolijevaju.

Kako temperatura mora raste, razina kisika se smanjuje, pa životinje moraju ubrzano disati - čime troše još veće količine kisika.

"Najteži ekološki problem današnjice"

Pad razine kisika pokreće opasni začarani krug, jer mikrobi koji se razvijaju u mrtvim zonama proizvode velike količine dušikovog oksida. To je staklenički plin 300 puta moćniji od ugljičnog dioksida.

Ispuštanje gnoja, gnojiva i kanalizacije u priobalna mora pogoduje cvjetanju algi, čijim se raspadanjem opet isisava kisik iz mora. Oko takvih područja često se nalaze bogata ribolovna područja jer se ribe hrane algama, no Breitburg upozorava da to nije održivo.

"Mijenjamo način na koji ti sustavi funkcioniraju i tako smanjujemo njihovu otpornost", ističe.

Kirsten Isensee iz UNESCO-ove Međuvladine oceanografske komisije smatra da se s tim problemom čovječanstvo mora nositi "na globalnoj razini".

Lucia von Reuser, članica organizacije Mighty Earth, koja je nedavno dokazala vezu između proizvodnje mesa i velike mrtve zone u Meksičkom zaljevu, smatra da je za mrtve zone zaslužno onečišćenje koje dolazi iz "velikih poduzeća za proizvodnju mesa koja dominiraju svjetskim poljoprivrednim sustavom".

Diaz navodi da je gubitak kisika iz oceana najteži ekološki problem današnjice.

"Kada ne možete disati, ništa drugo nije važno", citira Diaz slogan američke Udruge za plućne bolesti.