Screenshot: YouTube

KRAJEM prošlog tjedna objavljeno je da Harvey Weinstein planira otići na liječenje od ovisnosti o seksu (iako se prije toga prijavio u luksuzni hotel u Arizoni). The Cut je popričao sa seksualnom terapeutkinjom o tome što jest ovisnost o seksu te što ona nije.

Njen opis te bolesti, ali njenog posla prenosimo u cijelosti:

"Ja sam voditeljica programa liječenja ovisnika o seksu u klinici Pine Grove u Hattiesburgu u Mississippiju, a ovdje radim 13 godina. Reakcija ljudi kad kažem čime se bavim je: 'To je ovisnost koju bih htio imati, zvuči zabavno'. A to ne može biti dalje od istine. Nikad nisam upoznala ljude koji više pate od njih. Mi ne tražimo pacijente, oni dolaze kroz ova vrata i traže nas pomoć jer njihov život je mučenje.

Centar za medicinu ovisnosti ima definiciju ovisnosti koja uključuje upotrebu supstanca i druga ponašanja. Tražili smo od njih da promijene svoju definiciju. dodali su u nju i kockanje, pa sad za ovisnost možemo reći da je 'poremećaj kontrole impulsa', zbog čega rezultira specifičnim ponašanjem, seksualnim ili drugačijim. Tako mi to gledamo.

Postoji klasičnija ovisnost o seksu, koja s vremenom postaje progresivna, primjerice prelazi od masturbacije preko pornića i seks chatova do seksa s nepoznatim ljudima, a razlog je neka trauma u životu. U posljednje vrijeme nam dolaze mladi koji su odrasli okruženi pornićima. Kod njih nema traume ili zanemarivanja u djetinjstvu. Nema progresije, odrasli su okruženi pornićima i odmah su ovisni, to je dio njihovog života. Dolazi nam čovjek koji tvrdi da svakodnevno gleda porniće od svoje četvrte godine. Kad netko dođe i kaže nam da masturbira šest sati dnevno, što kod nas nije neobično, biste li to nazvali ovisnošću?

Ljudi žele znati kako mogu raditi s tim ljudima dan za danom, jer ih percipiraju kao odvratna ljudska bića. Najveća uspjeh u mom životu, uz odgoj moje djece, je rad s tim ljudima. U godinama koje sam provela ovdje nije bilo dana da nisam bila uzbuđena zbog odlaska na posao. Koliko ljudi radi s ljudima koji žele promijeniti sve u svojim životima? Urušili su svoje život pokušavajući to postići sami. Njihov mozak ne radi ispravno. Dolaze puni srama i na neki način ozdravljate ih svojom ljubavlju. Osjećam ogromnu empatiju prema onome kroz što prolaze.

Naši pacijenti žive u kućicama. Svaka osoba ima svoju sobu i te dijele zajedničku kupaonicu. Imaju lijepu veliku sjenicu u dvorištu, zajedno kuhaju, igraju stolni tenis i nogomet te sjede za stolom za piknik u sjenici. Pine Grove je neprofitno krilo bolnice na jugu Mississippija, tako da smo pristupačniji od većine sličnih mjesta.

Ujutro doručkuju i meditiraju pola sata. Potom se dijele u tri skupine. Jedna je skupina ovisnosti, druga je skupina psihoterapije a treća za učenje komunikacijskih vještina. Te manje skupine okupljaju između šest i osam osoba. U isto vrijeme ovdje je oko 14 i 16 pacijenata. Imamo i nekoliko pacijentica, kod kojih najčešće vidimo kompulzivne odnose i ovisnost o ljubavi. One žive u ženskom centru, a kod nas dolaze tijekom dana. Nekoliko godina nismo primali žene, jer neke žene nisu željele pustiti svoje muževe na mjestu gdje žive druge žene. Bilo je fascinantno tijekom liječenja vidjeti različite živote i traume.

Dečki su mogli zaključiti da je trauma neke žene baš način na koji oni tretiraju žene. Mnogima je to otvorilo oči. U to vrijeme imali smo pet muškaraca i pet žena u centru. Prošlog tjedna počeli smo ponovno primati žene jer su nas mnoge zvale raspitujući se o liječenju. Sad dolaze ovdje tijekom dana, a spavaju u ženskom centru.

U prva dva tjedna njihova boravka ovdje, jedino vrijeme kad napuštaju kampus je kad odlaze na sastanke u sklopu 12 koraka. Tijekom ta dva tjedna uče kako ne objektivizirati ljude, što napraviti ako imaju fantazije ili navale euforije, jer nije sigurno da su u tim trenucima u javnosti. Pomažemo im da se, uvjetno rečeno, otrijezne. Nakon toga mogu s osobljem ići u trgovački centar ili frizeru. Svaki dan je drugačiji.

Ono što pomaže kod ovisnika jest biti pored nekog drugog. Kada se "ugasi" prefrontalni korteks nekog ovisnika, koji kontrolira impulse, te počnu razmišljati poput ovisnika, potrebna im je pomoć druge osobe koja čiji racionalni dio mozga funkcionira. Odnosi koji ljudi stvaraju ovdje stvarno su važni. Naglasak se stavlja na grupnu terapiju, želimo uspostaviti doživotne odnose, tako da umjesto da uzmu laptop i pogledaju pornić, nazovu nekoga.Neki naši pacijenti godinama zovu dva ili tri prijatelja koja su upoznali ovdje.

Znamo da je ovisnost posebna bolest. Nije slična lijenosti ili traumi, iako mnogi s njom su doživjeli neku traumu. U mozgu postoji problem, a osoba rođena s manje receptora dopamina ne mogu same sebi odati potrebno priznanje. Zbog toga traže nešto izvanjsko, rano u životu. Seks je jedno od ponašanja kojima ljudi žele smanjiti stres.

Ovisnost je kronična bolest, tako da nije nešto što će se lako popraviti. To je poput dijabetesa. Nećete jednog dana otići liječniku i ozdraviti od dijabetesa. . Ovo nije nešto što možemo izliječiti. Možemo ljudima prućiti alate da prestane raditi to što rade, a što im uništava živote, povrjeđuje ljude koje vole, uništava im karijeru. Neki kažu da je to izbor, ali ne mogu odlučiti da to više ne žele. Mogu provesti ostatak svog života ne ponašajući se tako, ali i dalje imaju mozak s kojim su rođeni.

Ovisnost je zaista poražavajuća bolest, posebno ona o seksu, koji je toliko povezan s našom kulturom. Kad kažete: 'Moj muž je ovisnik o seksu', ljudi vas neće razumjeti. Ljudi misle da biste trebali imati kontrolu nad tim.

Obično nam netko dolazi jer mora, primjerice partner je otkrio što radi ili se žale na njih na radnom mjestu, ili je njima samima dosta. Razgovarat će sa psihologom, a mi ćemo se konzultirati o slučaju i o tome treba li ta osoba doći na liječenje.

Ne primamo nasilne ljude. Primamo ovisnike o dječjoj pornografiji, voajere, ljude s aferama. No silovanje je napad i kod njega se ne radio o seksu, nego dominaciji. To je kao da nekog pretučete. To nije ovisnost o seksu. Netko može biti ovisnik o seksu s kompulzivnim seksualnim ponašanjem i gledati porniće svakog dana satima. Osoba s nasilnim ponašanjem možda ima potisnutu ovisnost o seksu, ali mi ne vidimo seksualno ovisnost i nasilno ponašanje u istoj osobi.

Postoje ljudi koji su osposobljeni i certificirani za rad s počiniteljima. Ako su zapravo silovatelji, ne bi dolazili ovamo zbog liječenja. Napade i silovanja ne smatramo ovisnošću.

Bili su ovdje ljudi čija lica vidimo na TV-u, a ovdje ne bi došli da nisu uhvaćeni. Kad dođu obavljamo brojna psihološka testiranja i postavljamo im više od 500 pitanja te gledamo uklapa li se ta osoba u profil seksualnih ovisnika, Ponekad su potrebne posljedice da bi se netko prijavio u bolnicu i potražio pomoć. To što su poznati i uhvaćeni ne znači da nisu seksualni ovisnici, ali ne znači i da jesu".