RIJETKI su glumci koji u svojoj karijeri nisu snimili pokoji loš film, no Robert De Niro često je imao nesreću s odabirom loših komedija u kojima je glumio. To je prava šteta, s obzirom na to da je njegova karijera započela maestralno, ulogama koje su definirale jednu eru u klasicima poput Ulica zla, Taksista, Kuma II i Razjarenog bika, piše Far Out Magazine.

Robert De Niro izgradio je svoje ime kao jedan od holivudskih velikana, sve dok se nije dogodio zaokret početkom 21. stoljeća, kada je njegova karijera krenula u neočekivanome smjeru, a De Niro se odjednom počeo pojavljivati u nizu loših filmova. Ustrajno je birao uloge u lošim komedijama, počevši s filmom Rocky i Bullwinkle iz 2000., bizarnom mješavinom igranoga i animiranoga filma.

Ubrzo se pojavio u Showtime, lošemu "buddy-cop" filmu s Eddiejem Murphyjem. Iako su mu neki komični izleti u to vrijeme, poput Dozvole za brak, bili vrlo uspješni, do 2010-ih se našao u nizu filmova koje je kritika pokopala. Od Malih Fockera preko Sretne nove godine, Vjenčanja godine, do Zločestoga djedice i Rata u kući, činilo se da De Niro ima sklonost prema lijenim komedijama, osobito onima u kojima glumi "prljava starca", piše Far Out Magazine.

De Nirovo objašnjenje

Iako je glumac u međuvremenu uspio snimiti i sjajne filmove poput U dobru i zlu, Irca i Ubojica cvjetnog mjeseca, ne bi bilo nepošteno reći da je svoju karijeru itekako obilježio lošim komičnim odabirima. De Niro je pokušao obraniti te odluke te rekao da veliku odgovornost snose redatelji.

U razgovoru za The Independent objasnio je: "Komedije je teže raditi nego što ljudi misle. Može biti mučno kada redatelj ne zna kako vas učiniti duhovitima, ne razumije vašu senzibilnost ili se ne uspijete složiti što je zapravo smiješno".

O radu s redateljima na komedijama dodao je: "Morate raditi s redateljem koji poštuje ono što možete i potiče vas, umjesto da vam nameće nešto što ne možete izvesti".