IAKO pripadaju različitim generacijama, Steven Spielberg i Christopher Nolan često se spominju u istom dahu. Obojica su redatelji koji su spojili umjetnost i komercijalni uspjeh, stvarajući filmove koji su istovremeno vizualno impresivni i emocionalno snažni. Spielberg je karijeru započeo kao tinejdžer, snimivši svoj prvi film "Firelight" s budžetom od samo 500 dolara, dok je Nolan 1998. godine snimio "Praćenje" (Following) s tek 6000 dolara.

Obojicu povezuje ljubav prema znanstvenoj fantastici i sklonost pripovijedanju o ljudskoj spoznaji i granicama stvarnosti. Njihove su vizije oblikovale suvremeni način na koji doživljavamo velike filmske priče.

Film koji ih obojicu povezuje jest "2001.: Odiseja u svemiru" (2001: A Space Odyssey) Stanleyja Kubricka - djelo koje mnogi smatraju jednim od najvažnijih u povijesti filma. Spielberg je u dokumentarcu "James Cameron's Story of Science Fiction" otkrio: "Taj je film duboko utjecao na moj život i svakodnevicu. Bio je to prvi put da sam u kinu imao osjećaj kao da proživljavam religijsko iskustvo. Pogledao sam ga 18 puta u prve dvije godine nakon izlaska, uvijek u kinima", piše Far Out Magazine.

Nolan je za Entertainment Weekly rekao: "Osjetio sam nevjerojatno iskustvo prijelaza u drugi svijet. Taj svijet nije djelovao lažno ni na trenutak - imao je veličanstvenu, gotovo nadrealnu kvalitetu."

Kubrickova "Odiseja" fascinirala je generacije redatelja svojim filozofskim pristupom i vizualnim inovacijama. Film iz 1968. godine bio je revolucionaran po prikazu svemira, evolucije i tehnologije, a njegovi specijalni efekti i danas ostaju zadivljujući.

Sekvenca svjetlosnog tunela postala je simbol filmske transcendencije, dok su teme o umjetnoj inteligenciji i čovjekovu mjestu u svemiru i dalje aktualne. Za Spielberga i Nolana, "2001.: Odiseja u svemiru" je primjer filma koji ne samo da mijenja percepciju žanra, već mijenja i način na koji redatelj razmišlja o pričanju priča.

Utjecaj Kubrickova remek-djela jasno se vidi u njihovim radovima - u Spielbergovim "Bliskim susretima treće vrste" i u Nolanovu "Interstellaru". Obojica su uspjela prenijeti ono što su prvi put osjetili gledajući "2001.: Odiseja u svemiru": osjećaj da film može biti duhovno i intelektualno iskustvo.

To djelo za njih nije samo film, nego dokaz da kino može nadići granice realnosti i otvoriti prostor čistog, bezvremenskog divljenja.