STATUS filmskih ikona koji danas uživaju Al Pacino i Robert De Niro nije došao bez golemog truda. Hollywood nije uvijek bio sklon predanim umjetnicima, a ideja da bi dvojica najboljih glumaca na svijetu mogla uspjeti u komercijalnom filmu dugo se činila nerealnom. Stvari su se ipak počele mijenjati s pojavom nove generacije redatelja, piše Far Out Magazine.

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća razvila se era poznata kao "Novi Hollywood", koja je publici predstavila neka od najvećih imena filmske industrije. Istaknuli su se redatelji poput Martina Scorsesea, Briana De Palme, Stevena Spielberga i Francisa Forda Coppole. Inspirirani europskim i avangardnim autorima, ti su redatelji htjeli stvoriti odmak od provjerenog studijskog sustava.

U tom se razdoblju pojavila i skupina mladih glumaca koji su postali zaštitna lica produkcija Novog Hollywooda. Od Sissy Spacek do Roberta Duvalla i Harveyja Keitela, te su zvijezde postale ikone pokreta i često su surađivale s istim redateljima. Ipak, dvojica najznačajnijih glumaca koji su svjetsku slavu stekli početkom sedamdesetih bili su Al Pacino i Robert De Niro.

Iako su se na platnu prvi put zajedno pojavili u filmu "Kum II" 1974. godine, njihove su scene snimane odvojeno. Upoznali su se još krajem šezdesetih. Njihovo prijateljstvo traje više od 50 godina i ostali su bliski do danas. Zajedno su glumili i u filmovima "Vrućina" i "Irac". Upravo je "Irac" bio Pacinova prva suradnja sa Scorseseom, redateljem s kojim je De Niro često radio.

Međusobno divljenje

U videointervjuu za GQ, Pacino i De Niro razgovarali su o tome koje uloge onog drugog najviše cijene. Pacino je s ponosom govorio o prijatelju, a De Nirovu ulogu u "Razjarenom biku" nazvao je "jednom od najboljih izvedbi u povijesti filma"

Objasnio je da je De Nirovo utjelovljenje boksača srednje kategorije Jakea LaMotte bilo "nevjerojatno". "Gotovo sve što Bob radi je nevjerojatno... zapravo, sve što sam vidio", rekao je, a zatim se našalio: "Svih 640 filmova".

Put do 'Razjarenog bika'

De Niro je prvi put pročitao LaMottinu autobiografiju upravo na snimanju "Kuma II", dok je radio s Pacinom. Nakon toga je uporno pokušavao nagovoriti Scorsesea da prihvati projekt, ali redatelja priča uopće nije zanimala. Navodno je De Niru rekao da je boks dosadan i odbio ga. Glumac se našao u teškoj situaciji jer su producenti bili spremni odobriti film samo ako ga Scorsese pristane režirati.

Tek je iskustvo bliske smrti potaknulo redatelja "Taksista" da se ipak posveti LaMottinoj priči. Shvatio je da "Razjareni bik" nije film o boksu, već alegorija o ljudskoj prirodi, ispunjena bijesom, nasiljem, prazninom i žaljenjem. Sam proces snimanja filma kasnije je usporedio s ulaskom u boksački ring.

De Nirova izvedba u "Razjarenom biku" smatra se jednom od najboljih u povijesti filma, a donijela mu je i Oscara za najbolju mušku ulogu. Kao vrhunac suradnje De Nira i Scorsesea, film je vizualna poezija u svom najintenzivnijem obliku. Priča prati propast perspektivnog boksača koji tone u dubine vlastite nesreće, sputan muškom nesigurnošću i sklonošću samouništenju.

Scorsese je objasnio svoju viziju: "Moj film zapravo govori o tom procesu, a ne o boksu. Ideja je bila svojevrsno ponovno rođenje, mogućnost iskupljenja. Riječ je o krivnji, grijehu i pokušaju pronalaženja neke vrste spasa kako biste mogli biti u miru sa sobom, kako ne biste ubili sebe ili druge ljude".

S druge strane, De Niru je najdraži Pacinov film "Kum". Svog je prijatelja opisao kao "jedinstvenog i posebnog". Otkrio je i da je bio na audiciji za Pacinovu ulogu u tom filmu. Iako mu je isprva bilo žao što je nije dobio, rekao je da mu je kasnije bilo lakše jer je Pacino tu ulogu odigrao nevjerojatno.