HOLLYWOOD je danas sinonim za filmsku industriju koja proizvodi sate i sate sadržaja, od serija do filmova, i duboko je utkan u svakodnevni život. Ta tvornica snova nadahnula je milijune i publici pružala nadu u teškim vremenima.

No, cijela je priča o Hollywoodu započela jednim nijemim vesternom, filmom "In Old California" legendarnog redatelja D.W. Griffitha. Iako je većina kopija uništena, taj 17-minutni film iz 1910. godine ostaje ključan u povijesti kinematografije jer je bio prvi ikad snimljen na toj lokaciji, a isticao se i naprednim tehnikama snimanja na otvorenom, piše Collider.

Početak hollywoodske ere

"In Old California" prikazan je 1910. godine i bio je prvi film snimljen u Hollywoodu. Iako traje samo 17 minuta, prethodi dugometražnom filmu "The Squaw Man" Cecila B. DeMillea iz 1914., koji se dugo smatrao prvim hollywoodskim dugometražnim filmom.

Griffithov je rad, međutim, tehnički prvi film bilo koje duljine snimljen na toj lokaciji. Redatelj je otkrio selo Hollywood tijekom svojih putovanja Kalifornijom i odmah se zaljubio u gradić, njegove stanovnike i klimu. Vrijeme je bilo sunčano, slikovito i pouzdano - idealno za svakog filmaša, pa je ondje odlučio snimiti film.

Priča o ljubavi i iskupljenju

Griffith je film zamislio kao melodramu smještenu u meksičko razdoblje Kalifornije, prije neovisnosti 1822. godine, kako bi prikazao prirodne ljepote tog područja. Radnja je jednostavna: mlada žena nasljeđuje očevo imanje, ali ga mora obraniti od pohlepnih muškaraca.

Glavni lik je Perdita Lergnello (Marion Leonard), u koju je zaljubljen Jose Manuella (Frank Powell). Kada sazna da je obećana Pedru Cortezu (Arthur V. Johnson), on odustaje od nje.

Dvadeset godina kasnije, Perditin život je uništen jer je njezin suprug propio sav novac u lokalnoj krčmi. Jose je u međuvremenu postao guverner Kalifornije. Ona ga moli da pomogne njezinu sinu (Henry B. Walthall), koji je po karakteru sličan ocu. Na kraju, Perdita umire sretna, uvjerena da se njezin sin promijenio. Cijela priča o majčinskoj ljubavi ispričana je u samo 17 minuta.

Revolucionaran tehnički pristup

Film je producirao Thomas Ince, pionir nijemog filma poznat kao "otac vesterna", koji je snimio više od 800 filmova. Scenarij je napisao Stanner E.V. Taylor, a produkcija je započela 1910. godine. Film je snimljen u samo dva dana u malom studiju u losanđeleskoj četvrti Edendale, ali je za svoje vrijeme predstavljao golemo tehničko postignuće.

Griffith je iskoristio stabilno kalifornijsko vrijeme za snimanje na otvorenom, što je bila rijetkost. Filmovi su se tada uglavnom snimali u studijima, gdje su redatelji imali potpunu kontrolu nad okruženjem.

Griffith je to počeo mijenjati. Kamera G. W. Bitzera također je bila revolucionarna. Redatelj je koristio više kutova snimanja, krupne planove i tehnike unakrsne montaže kako bi stvorio napetost i dramu. Sve su te tehnike kasnije postale standard u filmskoj industriji.

Nasljeđe i gotovo zaboravljeni status

Većina ljudi nikada nije čula za "In Old California", i to s dobrim razlogom. Mnoge kopije i negativi filma su uništeni, a s obzirom na to da je star više od stoljeća, malo je podataka o tome kako ga je publika prihvatila.

S vremenom je pao u zaborav, ali je unatoč tome ostao ključan za povijest kinematografije. Bez te produkcije, filmska industrija kakvu poznajemo danas vjerojatno ne bi postojala.

Ipak, film je dobio svoje priznanje. Nacionalni filmski registar uspio ga je sačuvati, a 6. svibnja 2004. na adresi 1713 Vine Street podignut je spomenik Griffithu. Tijekom Filmskog festivala u Beverly Hillsu iste je godine održana javna projekcija, što je bila prva prilika da ga netko pogleda u gotovo stotinu godina.

Film je dio DNK američke kinematografije, a njegovo je nasljeđe nadživjelo celuloidnu vrpcu na kojoj je zabilježen. Nažalost, još uvijek nije digitaliziran kako bi bio dostupan modernoj publici. Ipak, to mu možda daje i dozu misterija - ostaje izgubljeno blago prošlog doba koje može potaknuti nove generacije filmaša da nastave sanjati.