KUM, Oscarom nagrađeni film Francisa Forda Coppole iz 1972. godine, započinje nezaboravnom uvodnom scenom, u čijoj pozadini svira prepoznatljiva melodija koju je skladao Nino Rota. Dvominutni monolog glumca Salvatorea Corsitta, koji je utjelovio pogrebnika Ameriga Bonaseru, izvodi se pod budnim okom kamere postavljene iza ramena nepoznatog slušatelja, što u gledatelju odmah stvara napetost.

Kada kamera napokon usmjeri svoj pogled prema nepoznatom liku, prvi put se susrećemo s mafijaškim donom, Vitom Corleoneom. Sama njegova pojava izaziva strahopoštovanje, ali jedan detalj u sceni na prvu djeluje kao da ne pripada tamo, piše Collider. Radi se o mački koja leži u Corleonovom krilu dok je on mazi. 

Motiv mačke koja sjedi u krilu svog vlasnika često se koristi u prikazu zlikovaca, ali u Coppolinom slučaju mačka se tamo našla igrom slučaja. "Mačka koju Marlon drži u rukama je bila neplanirana", rekao je redatelj. "Vidio sam mačku kako trči po studiju, uzeo sam je i dao je Marlonu u ruke bez da sam rekao išta."  

Mačka je naizgled uživala u središtu pozornosti, a navodno je prela tako glasno da su montažeri zvuka morali to oprezno izbaciti iz filma, kako ne bi zasjenilo Brandovu izvedbu.

Iako mačke inače simboliziraju zlikovce, poput bijele mačke negativca Ernsta Stavre Blofelda iz filmova o Jamesu Bondu, Coppola nije potvrdio zašto se odlučio na ubacivanje ovog motiva, no jasno je da kod njega mačka nije simbol zla. Redateljevi mafijaši su prikazani uz dozu suosjećanja, oni nisu zlikovci, već antijunaci s kojima se možemo povezati. 

Mačka koja sjedi u krilu dona daje kontrast njegovom liku, pokazuje nam da on nije samo nemilosrdni mafijaški vođa već je i nježan i strpljiv obiteljski čovjek, koji očito drži stvari pod kontrolom jer se tijekom ozbiljnog razgovora o plaćenom ubojstvu mirno igra sa svojim ljubimcem.