FILM Dolazak (Arrival) redatelja Denisa Villeneuvea, koji je u kina stigao 11. studenoga 2016. godine, jedno je od najinteligentnijih i emocionalno najdubljih ostvarenja suvremene znanstvene fantastike. Umjesto spektakularnih bitaka, eksplozija i tipičnog holivudskog pristupa prvom kontaktu s izvanzemaljcima, ovaj film donosi meditativnu, humanističku priču o jeziku, vremenu i komunikaciji - i o tome koliko malo zapravo razumijemo jedni druge.

Kada znanost i emocije postanu jedno

Radnja započinje dolaskom dvanaest golemih svemirskih brodova koji se spuštaju na različite točke planeta. Dok se svjetske vojske spremaju za mogući sukob, američka lingvistica Louise Banks (Amy Adams) zadužena je za uspostavljanje komunikacije s izvanzemaljcima. Ti neobični posjetitelji, nazvani "heptapodi", izražavaju se putem kompleksnog jezika koji funkcionira izvan linearnog poimanja vremena.

Kako Louise sve dublje ulazi u njihovu komunikaciju, njezina percepcija stvarnosti počinje se mijenjati - vrijeme prestaje teći kronološki, a prošlost i budućnost postaju jedno. Ono što je u početku izgledalo kao misija spašavanja čovječanstva pretvara se u osobno putovanje o gubitku, ljubavi i prihvaćanju sudbine.

Villeneuve pritom uspijeva spojiti filozofiju, znanost i emociju u savršeno izbalansiran ton. Film se ne bavi pitanjem što izvanzemaljci žele, već što njihova prisutnost otkriva o nama samima.

Znanstvena fantastika kao poetska drama

Dolazak se izdvaja po tome što odbacuje klišeje žanra i umjesto straha od nepoznatog nudi suosjećanje prema drugačijem. Louise ne pokušava osvojiti ili uništiti ono što ne razumije - ona pokušava razumjeti, i upravo u toj želji leži ljudskost.

Amy Adams donosi jednu od najzrelijih i najosjetljivijih izvedbi desetljeća. Uz nju, Jeremy Renner kao fizičar Ian Donnelly i Forest Whitaker kao vojni zapovjednik nadopunjuju film slojevima racionalnosti i sumnje, koji se sukobljavaju s njezinom empatijom.

Film je tehnički i estetski besprijekoran. Snimatelj Bradford Young koristi hladne tonove i maglovitu svjetlost kako bi naglasio osjećaj tišine, dok skladatelj Jóhann Jóhannsson stvara glazbenu pozadinu koja zvuči kao razgovor između ljudi i svemira.

Simbolika jezika i koncept vremena

Središnja ideja filma jest da jezik oblikuje način na koji doživljavamo svijet. U trenutku kada Louise uspije prevesti jezik heptapoda, njezina svijest prelazi granice linearnog vremena. To je radikalan, ali poetski prikaz hipoteze o lingvističkoj relativnosti - ideji da struktura jezika utječe na način razmišljanja.

No, Dolazak ide dalje od teorije: pretvara ju u duboko osobnu priču o prihvaćanju života sa svim njegovim manama i poteškoćama. Kada Louise spozna budućnost, i shvati da će izgubiti ono što najviše voli, ona ne pokušava to promijeniti. Ona bira živjeti unatoč spoznaji, jer zna da ljubav, makar i kratkoročna, vrijedi više od beskonačne praznine.

Film je osvojio Oscara za montažu zvuka i bio nominiran za još sedam, uključujući za najbolji film i režiju, a mnogi ga smatraju jednim od najboljih filmova 2010-ih. Dolazak nije samo priča o izvanzemaljcima - to je film o jeziku tuge, sjećanja i izbora, o granicama koje postavljamo prema drugima i o onima koje sami moramo srušiti.