FILM Povratak u budućnost iz 1985. godine i danas ima vjernu publiku. Priča o tinejdžeru Martyju McFlyju, koji uz pomoć ekscentričnog znanstvenika Doca Browna putuje kroz vrijeme, ostala je jednako omiljena i nakon gotovo četiri desetljeća. Iako je prvi film premijerno prikazan prije 40 godina, obožavatelji i dalje otkrivaju zabavne skrivene detalje. Jedan takav ponovno je privukao pozornost, i to iz trećeg nastavka trilogije.

U trilogiji Marty mora osigurati da se njegovi roditelji u prošlosti zaljube kako bi sačuvao vlastito postojanje. Film je bio ogroman hit i postao je najgledaniji film 1985. godine, a zahvaljujući uspjehu uslijedila su dva nastavka: drugi 1989., a treći 1990. godine.

U trećem dijelu, čija je radnja smještena na Divlji zapad, pojavljuje se prizor koji je mnogima promaknuo. Na Redditu, u grupi posvećenoj zanimljivostima iz filmova, jedan je korisnik objavio isječak u kojem sin Doca Browna, mali Verne, radi pomalo neobičnu gestu. Gledajući izravno u kameru, podiže ruku, poziva da mu se netko približi, a zatim pokazuje prema međunožju.

Na prvu se čini kao dječja šala, no u komentarima se ubrzo pojavilo moguće objašnjenje - i to vrlo praktično. Jedan je korisnik napisao da je dječak tim pokretom signalizirao filmskoj ekipi da mora hitno na WC.

"Moj prijatelj radio je montažu reklama i imao je priliku razgovarati s Christopherom Lloydom. To je bila jedina stvar koju ga je želio pitati", napisao je.

Drugi su se nadovezali, rekavši kako je dječak možda ranije tijekom snimanja već imao sličnih situacija, pa mu je rečeno da se javi tim pokretom ako ponovno osjeti potrebu.

Gesta koja je ostala u filmu

Ovu teoriju potvrdila je i stranica Complexions Dance. U tekstu se navodi kako se prizor može vidjeti na otprilike 1 sat i 50 minuta filma, kada Verne doista gestikulira rukom, poziva nekoga i uz osmijeh pokazuje prema dolje.

"Prava priča još je smješnija jer je dječak glumac zapravo davao znak da hitno treba pauzu za toalet", navodi se.

Takvi trenuci često prođu nezapaženo jer su oči gledatelja usmjerene na glavne likove i dijalog. No ova spontana gesta, iako nije bila planirana, ostala je u konačnoj verziji i postala simpatičan podsjetnik da su i filmski junaci obični ljudi sa stvarnim potrebama.