DAVID Fincher, jedan od najcjenjenijih suvremenih redatelja, poznat po preciznosti, mračnoj atmosferi i kompleksnim likovima, nikada nije skrivao koliko ga je oblikovalo filmsko stvaralaštvo sedamdesetih godina. Iako je globalno prepoznatljiv po filmovima poput Se7en, Fight Club, Zodiac i Gone Girl, Fincher je tijekom svoje karijere često naglašavao koliko su mu važne bile kreativna smjelost i inovacije filmaša koji su obilježili doba Novog Hollywooda.

Kada ga je Akademija filmskih umjetnosti i znanosti upitala koji su filmovi najviše utjecali na njegov život, odabrao je čak pet naslova iz sedamdesetih. Fincher je upravo u tom desetljeću formirao svoju ljubav prema filmu, upijajući odvažne i originalne vizije tadašnjih redatelja. U nastavku predstavljamo pet filmova koji su imali najveći utjecaj na njegov život.

1. Francuska veza (The French Connection, 1971.)

Redatelj: William Friedkin

Francuska veza je kriminalistički triler koji prati detektiva Jimmyja "Popeyea" Doylea, kojega glumi Gene Hackman, u potjeri za velikim pošiljkama heroina koje stižu iz Francuske u New York. Film je poznat po svojoj sirovoj, dokumentarističkoj atmosferi i legendarnoj automobilskoj potjeri ispod nadvožnjaka u Brooklynu, koja je postala jedna od najpoznatijih i najnapetijih scena u povijesti filma.

Fincher je istaknuo da je film Francuska veza "nezaboravan zbog možda najbolje automobilske potjere u povijesti filma", ali i da "prava snaga filma leži u njegovoj neumoljivoj sposobnosti da čekanje pretvori u karakter". Oduševljen je načinom na koji Friedkin koristi zatišje i napetost, pretvarajući svaku sekundu u studiju lika i njegovih opsesija.

2. Mjesec od papira (Paper Moon, 1973.)

Redatelj: Peter Bogdanovich

Mjesec od papira je šarmantna crno-bijela komedija-drama koja prati prevaranta Mosesa Prayja i djevojčicu Addie Loggins, koja možda jest, a možda nije njegova kći. Smješten u vrijeme Velike depresije, film prati njihov zajednički put kroz ruralnu Ameriku, gdje se bave sitnim prijevarama kako bi preživjeli. Ova topla, duhovita i emotivna priča osvojila je srca publike diljem svijeta, a tada desetogodišnja Tatum O'Neal postala je najmlađa dobitnica Oscara za sporednu žensku ulogu.

David Fincher nazvao je Mjesec od papira najboljim filmom Petera Bogdanovicha. Za Finchera ova priča nije samo filmska zabava već primjer savršene kemije između likova, dirljivog humora i vizualnog stila koji naglašava ljudsku toplinu i ranjivost.

3. Bliski susreti treće vrste (Close Encounters of the Third Kind, 1977.)

Redatelj: Steven Spielberg

Ovaj kultni znanstveno-fantastični film Stevena Spielberga prati električara Roya Nearyja, koji nakon susreta s neidentificiranim letećim objektom postaje opsjednut vizijom i neobjašnjivim porivom da pronađe mjesto gdje će ponovno stupiti u kontakt s izvanzemaljcima. Film je poznat po svojoj mističnoj atmosferi, impresivnim specijalnim efektima i revolucionarnom pristupu temi prvog kontakta s vanzemaljskim životom.

Fincher je izjavio da nakon ovog filma nikada više nije gledao noćno nebo na isti način. Spielbergova kombinacija misterija, strahopoštovanja i dječje znatiželje duboko je utjecala na Finchera, koji cijeni sposobnost da se kroz film prenese osjećaj nepoznatog i neobjašnjivog.

4. Sav taj jazz (All That Jazz, 1979.)

Redatelj: Bob Fosse

Ovaj poluautobiografski mjuzikl redatelja Boba Fossea prati Joea Gideona, uspješnog koreografa i redatelja koji pokušava održati ravnotežu između napornih proba, osobnih odnosa i vlastite autodestruktivne prirode. Dok se suočava s kreativnim pritiscima i zdravljem koje naglo propada, Gideon proživljava niz halucinacija koje odražavaju njegov unutarnji kaos i egzistencijalne strahove.

Za Finchera, Sav taj jazz je film koji prikazuje sve kroz ples i od kojeg ne može skrenuti pogled. Oduševljen je načinom na koji Fosse koristi koreografiju kao glavno izražajno sredstvo za prenošenje emocionalnih stanja i unutarnjih sukoba glavnog junaka.

5. Halloween (1978.)

Redatelj: John Carpenter

Halloween je horor klasik koji prati Michaela Myersa, ubojicu koji bježi iz psihijatrijske ustanove i vraća se u svoj rodni gradić Haddonfield kako bi nastavio svoj smrtonosni pohod. Film se izdvaja po minimalističkoj glazbi, jednostavnoj, ali jezivo učinkovitoj priči.

Fincher je ovaj film nazvao najboljim u žanru slashera. Posebno ga je oduševio nejasan osjećaj krivnje koji prožima svaku scenu snimljenu steadicamom, što u gledatelju budi strah od nepoznatog.