STRAH od tehnologije je zeznuta stvar. Usred najveće tehnološke revolucije koja je ikad zahvatila čovječanstvo cijela se jedna generacija našla u svijetu koji više teško može prepoznati, a mnogi se iznimno tvrdoglavo odbijaju prilagoditi novom vremenu. Na tom je tragu nastala cijela jedna grana pseudoznanosti koja objavljuje znanstvene članke, drži predavanja, zagovara zdraviji život u kojemu je interakcija licem u lice ipak nenadmašna stvar. Možemo joj dati ime "Znanost Starih Prdonja".

Uzmimo primjer dr. Arica Sigmana. Taj je britanski psihijatar već godinama prisutan u novinama, jer svako malo objavljuje članke o tome kako ovaj ili onaj vid tehnologije ne samo da ometa psihu, nego uzrokuje i bombastično štetne biološke reakcije. Sigman je danas opet izgmizao u novinske stupce nakon što je u časopisu "Biologist" ustvrdio kako bi social-networking stranice kao Facebook mogle uzrokovati genetske promjene koje bi povećavale rizik od raka, srčanog i moždanog udara, pa čak i demencije.

Sigman kao borac protiv Facebooka i TV-a

Naravno da Sigman nema niti jedan jedini argument u korist svoje teze, on samo navodi suhoparni podatak o tome kako četvrtina britanske djece ispod 5 godina starosti ima laptop u svojoj sobi, a na njemu profil na nekoj od stranica nalik Facebooku. To po njemu dovodi do velike promjene u ponašanju, a ljudi se drukčije ponašaju kad su u stvarnom kontaktu jedni s drugima. To je "nekakav evolucijski mehanizam".

Sigmanovo rogoborenje o opasnostima Facebooka nije njegov prvi istup takve vrste, naravno. 2005. on je pisao kako gledanje televizije uzrokuje cijeli niz problema, od smetnji pri razvoju mozga do poticanja preranog puberteta kod djevojčica. U prilog svojim tezama naveo je "opsežno istraživanje koje je proveo", a koje se sastojalo od jednog reda činjenica i 6 redova zaključaka koji mogu, ali ne moraju biti točni.

Mainstream besmislica

Koliko god se Sigman činio blesavim, on ne samo da nije usamljen, nego je dio znanstvenog mainstreama koji već dobro desetljeće pumpa javnost tim iracionalnim strahom od tehnologije. Barem jednom tjedno mogu se čitati članci o tome kako neki psihijatar ili psiholog kradući i krivo interpretirajući rad drugih istraživača upozorava na sve zamke u kojima se možemo naći u ovom otuđenom svijetu u kojemu je strašna sposobnost da u roku od minute natipkamo deset redova koje će osoba kojoj smo ih namijenili moći pročitati odmah zamijenilo prisnih tjedan dana u kojima smo išli po papir, pisali tri verzije pisma, jer tipfelere nismo mogli ispraviti, nosili to u poštu, a osoba kojom smo pismo namijenili ga je morala čekati od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Ako nije u pitanju Facebook, onda je TV. Ako nije TV, onda su mobiteli. Ako nisu mobiteli, onda su kompjuterske igre. Ako nisu ni one, onda su igračke. Sve u svemu, pravo je čudo što današnji ljudi uopće uspijevaju preživjeti suočeni s beskrajnim opasnostima tehnologije. Da su u prethistorijsko vrijeme Stari Prdonje imali pažnju javnosti, vjerojatno bi upozoravali prve ljude kako vatra sa sobom donosi nebrojene opasnosti.

Naravno da takve studije nemaju smisla, da nisu potkrijepljene znanstvenim činjenicama, da se ne mogu braniti u ozbiljnom diskursu. Ipak ih se neprestano propagira, najviše zato što su autori takvih besmislica kivni na svijet u kojemu je svakome dostupna svaka informacija, pa se malo tko još zadivljuje nepresušnim znanjem i stručnošću gospode i gospođa dr. sc. Starih Prdonja.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje