Ilustracija: FAH
THE WASHINGTON POST u nedavnom članku izvještava o zaključcima znanstvenice koja se angažirala oko istraživanja motivacije ljudi osuđenih zbog silovanja.
Madhumita Pandey imala je samo 22 godine kada je prvi put otišla u zatvor Tihar u New Delhiju i intervjuirala osuđene silovatelje u Indiji. U posljednje tri godine intervjuirala ih je stotinu za doktorat iz kriminologije na sveučilištu Anglia Ruskin u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Sve je počelo 2013. godine, nakon što je studenticu medicine napalo i silovalo više muškaraca na povratku kući iz kina, što je naveliko odjeknulo u javnosti. Nirbhayin (ime joj znači "neustrašiva") slučaj potaknuo je velik broj žena da prijave silovanja, a izašle su i na ulice. Zbog kulture silovanja 2012. godine Indija je klasificirana kao najgore mjesto za žene na popisu zemalja G-20.
Što ih motivira?
Zato je Pandey odlučila istražiti što motivira te muškarce na napade. Tjednima je razgovarala s tim muškarcima, velik broj ih je bio neobrazovan, a samo je nekolicina završila srednju školu. Kaže da je kroz razgovor shvatila da su to normalni muškarci, a da su zločine počinili zbog odgoja i načina razmišljanja. U indijskim domaćinstvima, čak i u obrazovanijim obiteljima, žene su često vezane za tradicionalne uloge, a velik broj njih muža ne smije zazivati imenom.
Muškarci istovremeno nailaze na lažne predodžbe o muškosti, a žene uče biti podložne. Pandey napominje da se svi trude prikazati silovatelje kao da nešto nije u redu s njima. No, oni su dio našeg društva. Rekla je i da su je neke stvari koje su silovatelji govorili podsjetile na vjerovanja koja su se često ponavljala čak i u njezinu kućanstvu. Šokirala ju je njihova moć da izazovu suosjećanje. Velik dio njih ne shvaća da je ono što su učinili silovanje i ne razumiju što je to pristanak.
Indijsko društvo
Postavila je pitanje o tome jesu li takvi samo ti muškarci ili je takva većina muškaraca u toj zemlji. U Indiji su društveni stavovi uvelike konzervativni. U školama se često izostavlja seksualni odgoj, a zakonodavci vjeruju da bi takve teme mogle "iskvariti" mladež i prekršiti tradicionalne vrijednosti. U intervjuima je većina muškaraca pronalazila opravdanja za svoje postupke, neutralizirala ih ili pokušavala okriviti žrtvu, a samo su trojica ili četvorica rekla da se kaju.
Jedan slučaj posebno ju je iznenadio. Sudionik pod brojem 49 izrazio je žaljenje jer je silovao petogodišnju djevojčicu jer sada više nije djevica pa je nitko neće oženiti. Izrazio je želju da je pronađe i oženi. Pandey je tada odlučila više istražiti žrtvu. Kada je pronašla njezinu majku, doznala je da obitelj uopće nije obaviještena da je silovatelj njihove kćeri u zatvoru.
Nada se da će uskoro objaviti istraživanje, ali kaže da se susreće s otporima na poslu.
"Misle da sam samo još jedna feministkinja. Pretpostavljaju da će žena koja provodi takvo istraživanje pogrešno predstaviti muške ideje", rekla je.