UPRAVO u trenutku kad je premijeru Ivi Sanaderu najteže, SDP pronađe način da mu olakša život. Umjesto da najjača oporbena stranka iskoristi aktualni sat u Hrvatskom saboru kako bi pitanjima izrešetala predsjednika Vlade, ona mu nije postavila ni jedno pitanje. Baš ni jedno. Nije ga čak ni Nenad Stazić izravno zamolio da se suzdrži od izjava kako opet ne bi srušio burzu, već mu je to poručio preko Damira Polančeca. Kao da će njega poslušati.

Zbog čega SDP odbija tu jedinstvenu mogućnost da se premijeru napije krvi? Da ga blamira? Da ga optuži za loše upravljanje državom? I za ignoriranje recesije? I za krah u pregovorima s EU? I da ga možda priupita zbog čega je Vlada lagala u vezi topničkih dnevnika? Otkud ta nova taktika? Odgovor je jednostavan koliko je i nevjerojatan: SDP se boji Sanaderovih odgovora. Boji se njegova muljanja i laganja. I zato su odlučili da ga više ništa neće pitati.

Kao i prilikom nedavnog usvajanja državnog proračuna kad SDP nije želio uložiti nijedan amandman, "budući da to ionako ne bi imalo smisla", tako sada neće premijera izložiti teškim pitanjima, jer bi on tako dobio priliku "opet nešto muljati". Sanaderu je to teško palo. Nije se oporavio cijelog dana. Bio je u tolikom šoku od neplaniranog plandovanja na aktualnom satu, da je dobro raspoložen obišao novinarsku sobu i šarmirao pripadnike sedme sile. I onda se neokrznut vratio svom lošem vladanju.

A zbog čega je oporba tu?

A što je napravila opozicija? Ništa. Poručila je javnosti i biračima kako su stvari besmislene i kako nade za promjene naprosto nema. Pa čemu se onda zamarati? Nećete usvojiti naše amandmane na proračun? Onda ih nećemo predlagati. Sanader će opet lagati? Onda ga nećemo ništa pitati. Kao da ga neće pitati njegovi zastupnici. I kao da se njegove laži neće u svoj punini probiti u javnost. Vlada je tu da vlada, pa makar i loše. A zbog čega je oporba tu? Da ne postavlja pitanja premijeru?

Zoran Milanović na izborima je dokazao da nije u stanju pobijediti Ivu Sanadera. Sada to isto dokazuje i u Hrvatskom saboru, na aktualnom satu koji obično služi opoziciji da malo pokaže svoje borbeno lice, razgiba mišiće i zada nekoliko udaraca u premijerov mekani trbuh. A šef opozicije, umjesto da napadne čovjeka koje (valjda) namjerava smijeniti na idućim izborima, postavi demagoško pitanje o zastupničkim mirovinama. Ali opet ne Sanaderu.

Koliko god SDP bio ponosan na ovu svoju izmišljotinu, činjenica jest da nije ušutkao predsjednika Vlade. Samo mu je pokazao da mu nije dorastao. Jer, prema poslovniku, zastupnik ima pravo replike na odgovor člana Vlade, dakle i priliku da poentira na nečijem laganju, muljanju ili izvlačenju. SDP-ovci nisu ni za to sposobni. Kao što nisu sposobni, kao socijaldemokratska stranka, postaviti ni pitanje o otkazima koji se svakoga mjeseca mjere u stotinama.

Bio je to još jedan radni dan u teatru apsurda

I tako, neka je barem nešto Sanaderu uljepšalo ovaj tjedan. Stisla ga recesija, zapeli pregovori s EU, prisiljen je muljati kako mu nikad nije bilo stalo do konkretnog datuma ulaska (iako je mjesecima zahtijevao od Bruxellesa da mu se priopći točan datum), pritisnuo ga Haag, sve se ruši pred njegovim očima, ali barem ga je SDP poštedio na par sati. Iako premijer nikad nije bio slabiji i ranjiviji, oporba ga je ostavila da uzme zraka. Unatoč općoj spoznaji da je Sanader vrlo nesiguran kad ga se suoči s provokativnim pitanjima (sjetimo se press konferencije nakon ubojstva Ivane Hodak ili onog intervjua s Mislavom Bagom), SDP je sva "provokativna" pitanja slao na druge adrese.

I eto, bio je to još jedan radni dan u teatru apsurda. Gdje se vlast pravi da vlada, a opozicija se ne pravi čak ni da ruši tu vlast. Ona radije djeluje u skladu s parolom: "Koga ne možeš pobijediti...ni ne pokušavaj".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Goran Mehkek/Cropix