USPRKOS velikoj vrućini, dvorana zagrebačkog Krematorija bila je puna Joškovih najbližih, članova obitelji, prijatelja i kolega koji su ga došli ispratiti na posljednji počinak. Među 1500 ljudi gotovo da nije bilo novinara HTV-a koji nije došao Martinoviću odati počast, a našlo se tu i osebujnih likova baš poput onih koji su redovito krasili njegove emisije, poput popularnog Mate Lončara te Ljube Ćesića Rojsa.
Ceremonija, koja je malo kasnila zbog velikog broja ljudi koji su željeli obitelji izraziti sućut, započela je klapskom izvedbom pjesme "O, Bože, zar si pozvao mene", nakon čega je govor Jošku u čast održao njegov kolega Oliver Dražić. "Pronašao si jedinstvene ljude jer i ti si bio jedinstven. U svakome si znao prepoznati lijepo i dobro", rekao je Dražić te poručio Jošku da im, kad stigne na odredište s ovog posljednjeg puta, pošalje znak jer bi i njegovi prijatelji voljeli tamo vječno biti.
Na kraju sprovoda Tereza Kesovija je vrlo emotivno sa suzama u očima izvela pjesmu "Ave Maria", a ceremonija je zaključena klapskom izvedbom Joškove omiljene pjesme "Ruzinavi brod". Ljudi su u suzama napuštali dvoranu.
Tijekom ceremonije jednom starijem muškarcu je pozlilo pa se srušio.
HRT-ovci se oprostili od "anđela na privremenom radu u ljudskom tijelu" Joška Martinovića
Prije posljednjeg ispraćaja na Mirogoju, od HRT-ovog novinara i urednika Joška Martinovića njegovi kolege oprostili su se na Prisavlju.
Komemoracija je održana u HRT-ovom Studiju 9 koji je bio previše tijesan da bi primio sve one koji su došli Jošku uputiti posljednji pozdrav. Uz Joškovu obitelj i najbliže prijatelje, na komemoraciji su bili gotovo svi viđeniji HRT-ovi novinari: Aleksandar Stanković, Robert Zuber, Petar Štefančić, Ivica Blažičko, Željko Vela...
"Činio je dobro, a drugi su činili dobro njemu; volio je i bio voljen"
Okupljenima se prvi obratio, kako to protokol već nalaže, v.d. glavnog ravnatelja Josip Popovac. "Joško je bio utjelovljenje dobrote i toj je dobroti posvetio svoj privatni život i svoj profesionalni put. Činio je dobro, a drugi su činili dobro njemu; volio je i bio voljen", prisjetio se Popovac preminulog HRT-ovog novinara.
Mladen Stubljar se prisutnima obratio kao predstavnik stare HRT-ove garde, jedan od onih koji su imali privilegiju s Joškom surađivati tijekom cijele njegove karijere. "Udaljenost između dvaju ništavila, rođenja i smrti, čovjek pretrči vrlo brzo", rekao je Stubljar posebno se prisjetivši ratnih godina kada je Joško Martinović bio jedan od najistaknutijih HRT-ovih reportera s prve crte. Odao je počast njegovoj hrabrosti istaknuvši kako je Joško izvještavao iz Dubrovnika, Osijeka i Vukovara te kako je bio prvi reporter koji je nakon Oluje ušao u oslobođeni Knin. "Joško je stvarao iznimne storije o malom čovjeku u ratnim zbivanjima", kazao je Stubljar.
"Joško je sigurno bio anđeo na privremenom radu u ljudskom tijelu"
Prisjetio se zatim i točnog trenutka u kojem je Joško, kako mu je tada kazao, "odlučio da se iz rata želi vratiti živ". Bilo je to za vrijeme njegovog izvještavanja iz Bosne, kada je Joško, kako kaže Stubljar, tvrdio da je 100 posto uvjeren da će stradati od neke od granata koje su padale oko njih. Nakon toga ipak se, srećom, vratio kući da bi ga dočekao njegov tada dvogodišnji sin koji je za vrijeme Joškova izbivanja sve češće počeo postavljati pitanje gdje je tata. Tada je, tvrdi Stubljar, Joško Martinović odlučio da su njegovi ratni dani gotovi iako "Oluju ipak nije mogao presjediti u Zagrebu".
Posljednji govor na komemoraciji održala je Joškova najbliža suradnica Daria Marjanović. Kroz suze i jecaje jedva je dolazila do riječi, ali ipak je uspjela kazati kako je najbolje trenutke "svoje karijere provela s Joškom u raznim 'buksama'". "Joško je sigurno bio anđeo na privremenom radu u ljudskom tijelu", kazala je Marjanović te za svog pokojnog prijatelja popila "jednu putnu" iz pljoske koju je on nedavno donio iz Los Angelesa kao poklon jednom od njihovih kolega.