Plavi val, udruga za zaštitu potrošača Šibensko-kninske županije specijalizirana za zaštitu prava turista i pravo na zdrav okoliš, dobila je 4. svibnja video snimku iz marine NCP. Na snimci se jasno vidi zagađeno more, pored jedne od privezanih jahti.
Stanovnici od smrada ne mogu spavati
"Već smo više puta dobili slične prijave o zagađivanju mora ispuštanjem otpada iz jahti izravno u more u marini NCP, crpki u Dubokoj u Šibenskom zaljevu te u Zlarinskom kanalu no do sada nismo imali dokaze - snimke poput ove. Prošlog ljeta su se stanovnici Zlarina pobunili, jer zbog zagađivanja s jahti se ponekad satima ne može ući u more. Bune se i stanovnici Šibenika, koji zbog smrada otpada ne mogu spavati", ispričala je za Index Erika Popović, predsjednica Plavog vala.
"Problemi su nastali kad smo problem pokušali prijaviti. Kad kliknete na stranicu Ministarstva mora, ne možete naći email adrese lučkih kapetanija. Stoga smo prijavu morali poslati na adresu Uprave za pomorstvo. Njima smo dostavili video snimku i zatražili hitnu intervenciju", ispričala je gospođa Popović.
Odgovor "načelnika"
Tri dana kasnije na adresu udruge je stigao odgovor o provedenoj inspekciji, koji je potpisao "Mladen Mandić, načelnik". U odgovoru je navedeno kako je proveden inspekcijski očevid, kojim nisu utvrđeni znaci onečišćenja, a u tu su svrhu priložene i fotografije.
"Kao prvo, načelnik čega? Vi ne samo da nemate email adrese lučkih kapetanija, nego ne možete ni dobiti suvisao potpisani odgovor. Nadalje, da se radilo o ozbiljnoj inspekciji, ona se ne bi zadovoljila očevidom. Jasno je da se nakon tko zna koliko sati neće golim okom vidjeti onečišćenje, more se stalno kreće. Ipak, postoje mehanizmi za provjeru onečišćenja", navodi gospođa Popović.
Ozbiljna inspekcija bi to ozbiljno istražila
"Može se uzeti uzorak mora i poslati ga na analizu Zavodu za javno zdravstvo. Može se fizički pratiti papirologija. Svaka jahta mora imati papirnate podatke o iskrcavanju otpada, a isto mora imati i marina. Jedna inspekcija kojoj je stalo do mora takva bi ispitivanja morala provesti. Ovdje su se zadovoljili očevidom i onda poslali odgovor koji ne mogu shvatiti nikako drukčije nego kao ruganje", rekla je gospođa Popović.
Malo dalje od mjesta onečišćenja su uzgajališta dagnji, koje se konzumira u gradu i šire, dodala je. Problem onečišćenja čak je i problem javnog zdravstva, a reakciju se ne može dobiti. "Imate desetke agencija i uprava kod kojih ne znate čemu služe. Kao da je sve organizirano tako da ne biste znali kome se bratiti. Kad se na kraju i obratite nekima od njih, dobivate obavijesti koje nemaju veze s bilo čime ozbiljnim. Poslane su slike kod kojih se uopće ne može utvrditi kad su slikane i što predstavljaju", zaključila je Erika Popović, očigledno iziritirana neadekvatnom reakcijom nadležnih službi.