Foto: Index
Vizualni dojam (odjeća)
Odmah i pitanje 'dalekovidnici' – zašto debata nije prenošena u HD rezoluciji? Nije zgorega vidjeti i možebitno znojenje kandidata, detalje koje SD slika ne može priuštiti. Plenković , iako je bio svježe smršavio, odabrao je svjetloplavu kravatu sa bijelim točkicama na tamnoplavi sako (?!). I to još sako koji mu je zeru prevelik, posebice u struku, koji se otvara kao krilo.
Pobjednik: Milanović.
Vizualni dojam (gesta i mimika)
Milanović je bio proaktivan, tijelo je pratilo riječi, non-stop u nekom blago rotiranom položaju okrenut Plenkoviću, želi dati do znanja da je s njime 'intiman', da je iznad nekih uštogljenih pravila debate - da je ovo, ogoljeno od svega, jedan muškarac koji razgovara s drugim. Plenković je uspravno i ustrajno bio u jednoj pozi, sa tek pokojim posprdnim okretom prema Milanoviću, no diskrepancija između 'fajta' s jedne i 'odgovora sa katedre' s druge strane bila je ta koja blagu prednost daje Milanoviću. Kada se na nebrojeni nasrtaj odgovara tihom ali besprijekornom supstancom – to je ubojitije od bilo čega, oponenta prikazuje kao agresivnog maloumnika.
Kada se pak odgovara tihom, a istovremeno beživotnom i generičkom retorikom – onda je nasrtatelju prednosti, odaje dojam barem želje.
Pobjednik: Milanović.
Argumenti
Iako debata nije obilovala sirovim argumentima, od ono malo argumenata koji su izbačeni prednost dajem Plenkoviću, iz razloga jer nije izgovorio nijednu blatantnu neistinu, dok je Milanović u svojoj bujici riječi svašta ispričao. Pripisao si je porast konkurentnosti na Doing business ljestvici, kada je već i vrapčićima na grani jasno da je do iste došlo zbog promjene metodologije izračuna, a ne vrhunaravne sposobnosti njegove vlade. U jednom je trenutku pomiješao bruto društveni proizvod i proračun, jedan specifični odnos istih. To prosječni gledatelj neće zapaziti - ja jesam.
Pobjednik: Plenković.
Kontinuitet unutar debate
Tu također dajem prednost Plenkoviću. Milanović je mogao uzeti i ovu kategoriju da ga na kraju druge trećine emisije nije malo 'prebacilo'. Ubijalo ga je i klasično skakanje samome sebi u riječ, rečenica nepredvidljivoga smjera uz obilje opaski. To je neloše kada je sa mjerom, kada je pak jezgra retorike – i neupućeno oko primijeti. Naime, da je onu razinu energije i pravila koje je uspostavio – na toj razini držao do kraja, kompletna bi debata odisala srazom energije i pasivnosti. Ovako je u jednom momentu prešla u 'nepristojnost' protiv 'pristojnosti'.
Pobjednik: Plenković.
Reakcije u realnom vremenu
Ovdje je neprikosnoveni pobjednik Milanović. U svoju je mini-pobjedu uspio pretvoriti i neke nevjerojatne stvari. Primjerice, pitanje o Miri Barešiću, koji je nekakav nacionalni heroj i kao takav nominalni argument za HDZ prema maksimi 'SDP=Jugoslavija vs. HDZ=Hrvatska' – Milanović je pretvorio u svoj as, na način da je ubacio Alex Brownom patentiran ljevičarski patriotizam i Barešića optužio da je ubijanjem kompromitirao časnu hrvatsku stvar i (institucionalnu) borbu za neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Ovakve momente treba izučavati. Sa pitanja o Srbu (još jedne potencijalne pogube za SDP) jednim je skokom uspio doći na temu Hrvata-Dalmatinca partizana, a onda i slavodobitno konstatirati da su Hrvati, ni manje ni više, 'činili većinu u antifašističkom pokretu'.
Ovo je netočno, ali te u debati, kada je riječ o ideološkom srazu i ideološkom modeliranju, nitko ne pita što je točno a što netočno, nego se računa ono što uspiješ usaditi u, u Hrvatskoj veoma raširen, 'domoljubni kalup', spojiti dotad naoko nespojivo. Lukavo je pokazao i razumijevanje za suprotnu stranu kvaziintimnom pričom o maminom očuhu-ustaši koji 'nije mrzio'. Plenković je neuvjerljivo govorio o Domovinskom ratu i Miloševiću, iz aviona se vidi da nije onaj klasični desničarski čovjek iz naroda koji 'možda ne zna mnogo o umjetnosti, ali je zato primio par naboja za Hrvatsku', čovjek koji je dao nešto u ratu, kada je grmilo. To je možda razumljivo, pošto ne dolazi iz neke arhetipske '(pro)hrvatske' - ličke, imoćanske, posavske ili hercegovačke obitelji, koja je u Jugoslaviji morala trbuhom za kruhom u Austriju i Njemačku, nego iz one situirane, koja za te 'mrske Srboslavije' nije imalo loše stajala. Milanović ovo pitanje nije punokrvno potegnuo, iako je u jednom trenutku dao naslutiti da ono postoji. To je non-stop radio, tobože 'neće', ali ipak hoće i jest.
Ideološki blok pitanja nije morao završiti ovako, da je Plenković imao volje istjerati mak na konac, da zna nešto o materiji – mogao je ovoga natjerati da se znoji i objašnjava te, veoma labave, inovacije ikvaziparalele.
Pobjednik: Milanović.
Trikovi
Plenković je, objektivno, bio osjetno više fer prema Milanoviću no ovaj prema njemu. Zaustavio bi se tek na blagoj poruzi, pritom imao izraz lica čovjeka kojemu to uistinu ne treba. No poslije debate te nitko ne pita jesi li bio gentleman ili siledžija, nego jesi li pobijedio. Jedan vrhunski trik koji je Milanović rabio jest onaj mrkve i batine, pohvale i pokude, preciznije – pohvale u službi pokude.
Prvo bi tobože dao manji omaž Plenkoviću kao 'korektnom diplomatu' i 'profesionalcu', da bi ga onda pitao što uopće radi u jednom HDZ-u, kreirajući napetost između 'pristojnog' Plenkovića i 'divljeg' HDZ-a. I tako nekoliko puta. Milanović se služio i obiljem dociranja, koje bi onda sam prekinuo rečenicom 'Neću vam docirati', da bi onda radio isto i u istome se prekidao, i tako u krug, kao neki psihodelični vrtuljak koji, ipak, postiže cilj. Da je Plenković tek reagirao jednim pukim 'Jeste li dobro, malo ste se destabilizirali' dao do znanja svoju stamenost koju ne nagriza n-to dociranje i tako raskrinkao oponentovu nestabilnost – dobio bi mali bod. No nije. U debatama je mnogo takvih retoričkih oruđa koja u definiciji vise na ivici, tanka je linija između PR probitka i PR pogube.
Pobjednik: Milanović.
U očima kultnog Malog Čovjeka
Tu je Milanović izdominirao. Djelovao je kao čovjek od krvi i mesa, kao netko tko je možda nepristojan, ali se ne libi braniti državu, skoro kao 'nacionalist'. Plenković se hvalio francuskim jezikom i svojim europrijateljima, a to su stvari kojima se hrvatskome biraču ne hvališ, a tek se istima ne hvališ biraču Hrvatske demokratske zajednice. Biti u 'odboru za Ukrajinu', ili pričati o Jean-Claude Junckeru, tom blijedom eurobotu i notornom alkoholičaru, kao 'lideru' – jest krimen samo u sebi.
Ogromni faux pas, prava pravcata nagazna mina. Također – Milanović je agresivno i dosljedno skrivao svoje Marase, Grčiće, Lalovce i druge anti-pulene, dok se Plenković n puta robotizirano hvalio 'HDZ- ovim stručnjacima', 'programom'. Takve su stvari krajnje inkriminirane u javnosti, valja se hvaliti konkretnim imenima, mladim lavom Zdravkom Marićem, ne neimenovanim mističnim 'stručnjacima' koji 'rade na programu', pogotovo nakon prijašnjeg fijaska sa pričom o IFO institutu i famoznom 'programu', programu koji je umro u nekoj ladici.
Pobjednik: Milanović.
Vidim da je Milanović čitao moj upis uoči njihove debate, jer je Plenkovića pitao za 'EPP kolegu Vučića', a sebe konačno ideološki definirao, kao nordijskog socijaldemokrata. Postrani činjenica da mu politike za mandata veze s nordijskom socijaldemokracijom nisu imale, ali se u tom segmentu deklariranja barem više ne blamira.
Ukupni pobjednik: Milanović.
Plenkoviću savjetujem da zamijeni ljude koji su ga pripremali i zbaci rukavice. Na nijedno od preciznih pitanja upućenih im oboma, dakako, odgovor dobio nisam.
Radujem se sljedećoj debati – zaplešimo.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala