Foto: Hina
Svjedok Čipčić znakovitim drži da je suđenje počelo nakon deset godina od navodnog događaja te tri dana prije nego je raspisana tjeralica za generalom Antom Gotovinom. Sudsko vijeće je zamolio da mu ne zamjeri kao veteranu Domovinskog rata, pripadniku Vojne policije i predsjedniku Udruge veterana 72. bojne Vojne policije, ali i kao osobi koja nije član nijedne političke stranke na onome što će reći.
"Ovaj je postupak motiviran iz političkih razloga. Do 2000. godine se Lora vodila kao ubojstvo, a da bi se izjednačio zločin agresora i nas koji smo branili Domovinu, djelo je iz ubojstva preinačeno u ratni zločin", kazao je Čipčić. Taj je umirovljeni časnik HV- a na pitanja tužiteljstva i obrane tvrdi kako ništa ne zna o ranjavanju i smrti dvojice zarobljenika - Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. Posvjedočio je da je "konačište" u Lori imalo 63,3 kvadrata, da je ukupno bilo deset ćelija od kojih su u polovici bili smješteni hrvatski vojnici koji su se ogriješili o vojnu stegu, dok su u ostalih pet ćelija bili pripadnici neprijateljske srpske vojske, zarobljeni u agresiji na Hrvatsku.
Pohvale Crvenog križa
Kaže kako nema saznanja da je u bivšem vojnom zatvoru u Lori netko stradao, ili da je zarobljenicima nešto neprimjereno napravljeno, zaključivši svoj iskaz time da su im strane delegacije međunarodnog Crvenog križa nakon obilaska Lore dali pohvalu.
Svjedočio je i Marko Buljan (53) iz Splita, koji se nije mogao sjetiti svojih ranijih iskaza, pa je tražio da mu se oni pročitaju, što je trajalo oko sat vremena. On je te 1992., nakon što je prethodno kratko bio u 4. Gardijskoj brigadi, počeo raditi kao kriminalistički tehničar u Vojnoj policiji. Jedino čega se sjetio bilo je da ga je u lipnju 1992. netko nazvao i rekao da ode na očevid u Loru.
"Kada sam tamo došao bio je već sumrak, pa nisam mogao obaviti svoj posao. Vratio sam se ujutro, skicirao mjesto i odradio očevid, obavivši svoj posao. Sa mnom je bio i Zlatko Krivić, pa je i on sudjelovao u provođenju očevidnih radnji. Kada sam radio očevid tamo nije bilo nikakvog tijela. Inače, nisam čuo da je u Lori, u kojoj sam bio tek nekoliko puta, itko vikao ili zapomagao", izjavio je Buljan.
Presude i obnovljeni postupci
Inače, Tomislavu Duiću koji je bio upravitelj vojnog zatvora, i Emiliu Bunguru stražaru, sudi se za Loru I i II, odnosno za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima i civilima u Vojno-istražnom centru Lori. U postupku Lora 1 prethodno su bili pravomoćno osuđeni za ratni zločin nad civilima, pa je Duić osuđen na osam godina zatvora, a Bungur na šest godina. Uz njih, u tom istom postupku Lora I svojevremeno su bili osuđeni Tonči Vrkić, Davor Banić, Ante Gudić, Josip Bikić (u bijegu), Miljenko Bajić (u bijegu) i Anđelko Botić po šest odnosno sedam godina zatvora. Nakon što je prošlo par godina od pravomoćnosti te presude, Bikić se predao, priznao kazneno djelo te nagodbom dobio 2,6 godine zatvora, a potom je isto napravio i Bajić, koji je osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu.
Za cijelo to vrijeme je trajala istraga za Loru II, za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima. U međuvremenu je podignuta optužnica koja je u postala pravomoćna, no u njoj nije bilo Banića, Bikića i Bajića. U Lori II su optuženi Duić, Bungur, Vrkić, Botić i Gudić Nakon što su prije dvije godine uhićeni Duić i Bungur, obojica su zatražili obnovu postupka za Loru I, jer im je suđeno u odsutnosti, no kako je optužnica za Loru II postala pravomoćna, tako su ta dva predmeta spojena u jedan. Postupci su potom razdvojeni, pa se posebno za Loru I i II sudilo Duiću i Bunguru, a posebno Vrkiću, Botiću i Gudiću za Loru II. Trojica iz Lore II su osuđeni, i to Vrkić na deset godina, a Gudić i Botić po osam godina zatvora, dok je nad Duićem i Bungurom u tijeku obnovljeni postupak za Loru I i za Loru II.