NEDAVNI slučaj davljenja pasa u jednoj od tvrtki zaduženih za "sređivanje" problema pasa lutalica, koliko god bio zastrašujuć, poslužio je kao povod za priču o jednom daleko većem problemu.

Zašto stvari moraju poprimiti apsurdne razmjere prije nego javnost, ili još bitnije, institucije zadužene za brigu o takvim problemima, napokon reagiraju i sankcioniraju krivce?

Problem nezbrinutih pasa očito nije prisutan od jučer jer ako netko DAVI pse, to znači da je situacija izmakla kontroli i da je netko jednostavno zaključio: "'Ko ga jebe, podavit ćemo džukele jer ionako nas nitko ne kontrolira". S druge strane, mora im se priznati efikasnost jer psića kojeg su zgrabili na ulici, prema nekim su navodima, udavili u roku od 15 minuta nakon hvatanja što znači da likovi svoj posao shvaćaju vrlo ozbiljno. A kad smo već kod ozbiljnosti, raznorazne udruge za zaštitu životinja očito uživaju slabašan ugled jer u medjima ih vidimo tek kada razodjenu Fani Stipković koja se tobože bori protiv čerečenja živina zbog bundi iako će većina nas reagirati: "Samo malo, jel' ovo neka borba protiv čupavog međunožja?"

Dakle, ako vas znaju kao udrugu koja se bavi brijanjem venerinog brijega, mala je šansa da će se karlovački davitelji pasa brinuti oko možebitne odmazde i u slobodno vrijeme hladno nastaviti s zavrtanjem šija kao najefikasnijom praksom jer lokalne ih vlasti ionako neće ozbiljno shvaćati. Kada smo uopće posljednji puta čuli za neku udrugu koja se bavila nekim relevantnim problemom? U trenutku kada su biglovima lomili noge. Dakle, ponovno ekstremna situacija. Mogao bih se okladiti da ćemo za "prijatelje životinja" čuti kroz nekoliko godina kada netko otkrije da u jednom ličkom selu, mještani kuće griju tanko nasječenim medvjedima koje dobrio osuše na suncu i bacaju u peći.

Iako, valja se zapitati imaju li ljudi koji se ne brinu za svoje ljubimce uopće pravo žaliti se jer veliki su dio problema. Jedni stvaraju napuštene životinje, drugi ih dave. Isto tako, valja biti fer i prema udrugama jer čak i kada reagiraju, oni zaduženi za rješavanje problema probudit će se tek kada im znatiželjni novinari sjednu za vrat.

No, nije to ništa novo. Raznorazne udruge za humano postupanje s četveronošcima ionako su marginalna skupina Pokemona. Mi imamo puno većih problema na daleko višim razinama.

Bolje je spriječiti nego liječiti

Primjerice,  ljudi zaduženi za sigurnost građana, o Zagrebu kao nesigurnom gradu, počeli su razmišljati tek kada su se mafijaški obračuni počeli odvijati usred bijela dana, tek kada novinare počnu umlaćivati ili kada netko izbode tinejdžera. A što se rješenja problema tiče, prošlo je 103 dana od umlaćivanja Miljuša, a ni slučaj Luke Ritza nije daleko odmakao. Sva sreća da nemamo problema s podivljalim sotonistima jer stvari bi poprimile "ozbiljne razmjere" tek kada bi se vragom opčinjena djeca počela međusobno proždirati ili kada bi se na glavnom trgu otvorio portal u drugu dimenziju, a Nečastivi glavom i rogovima srušio bana i zajašio njegova vjerna konja.

Ne ide li izreka "bolje je spriječiti nego liječiti", a ne "početi liječiti kada pacijentu otpadnu obje noge a lešinari počnu kružiti oko bolnice"?

I naravno da će se novinari problemom pozabaviti tek kada dosegne status alarmantne vijesti, ali onim drugima posao je ne dopustiti da stvari izmaknu kontroli. A zna se kako bi trebalo postupati s onima koji svoj posao ne obavljaju dobro. No, pričekat ćemo da stvari potpuno izmaknu kontroli prije nego ih krenemo smjenjivati.

Foto: Radio Mrežnica