U SUBOTU se na kioscima diljem Hrvatske na naslovnici Večernjeg lista pojavila nasmiješena glava premijera Andreja Plenkovića, koji samouvjereno poručuje “HRVATSKU VODIM U DOBROM SMJERU”. Plenković je u tom intervjuu ponovio i svoj uobičajeni refren o velebnim rezultatima njegove vlade koji, eto, “nisu dovoljno vrednovani, prepoznati i uspoređeni s izuzetno lošim stanjem koje smo zatekli”.
I dok premijer u svojoj uobrazilji Hrvatsku vodi u dobrom smjeru, istu subotu se dogodilo i da u Zagorju u požaru izgori ilegalni starački dom, pri čemu je u strašnim mukama umrlo šestero ljudi, dok je u Splitu u središtu grada pomorac Filip Zavadlav kalašnjikovom izrešetao trojicu ljudi.
Plenkovićevo uvredljivo farbanje hrvatske stvarnosti
Teško je sjetiti se kada je hrvatska stvarnost tako brzo i brutalno demantirala fatamorganu koju u javnom prostoru šire vladajući, odnosno još jednom podsjetila da riba smrdi od glave. Znakovito, nakon što je u subotu ujutro preko vjernog Večernjaka objavio građanima Republike Hrvatske da “Hrvatsku vodi u dobrom smjeru”, Plenković je nakratko posjetio spaljeni starački dom i izjavio sućut obiteljima, a onda - nestao.
U trenutku u kojem smo svjedočili još jednom raspadu društva, nakon što su građani počeli masovno izražavati podršku splitskom ubojici, Plenković je tvitao o skijanju. U njegovoj glavi, othranjenoj zlatnim žlicama zagrebačke crvene buržoazije, to je bilo ono čime se premijer dan nakon zagorskog požara i splitskog ubojstva trebao baviti - još jednim tragikomičnim i uvredljivo otuđenim farbanjem stvarnosti.
"Hrvatska država" protiv hrvatske države
Uzrok strašnih događaja od subote je pak bolno očit: hrvatska država. Naime, početkom 1990-ih Vlado Gotovac je rekao “Hrvatska da, ali kakva?” dok je Franjo Tuđman rekao: “Hrvatska država bilo kakva i pod svaku cijenu.” I tako i bi!
U toj nacionalističkoj fantazmagoriji koje se ni trideset godina kasnije nije oslobodio značajan dio hrvatskog društva, “hrvatska država” je ostala neupitna svetinja, iznad svih ljudskih vrijednosti, pojam kojem su milijuni Hrvata i ostalih građana RH dužni žrtvovati svoje i živote svoje djece jer, kako je to monstruozno formulirao Tuđman: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!”
Nikad se u narodu nije doista primilo da bi pojam “hrvatska država” zapravo trebao podrazumijevati njene institucije, pravosuđe, javnu upravu, javno zdravstvo i školstvo itd., odnosno cijeli sustav, a ne puki simbol koji nacionalistički fanatici, tzv. domoljubi, žele nametnuti kao vječnu svetinju.
U tom procjepu između nacionalističkog ideološkog terora o “hrvatskoj državi” i hrvatskoj državi kao skupu institucija u službi građana živimo već tri desetljeća u kojima smo jako dobro naučili da hrvatska država jednostavno ne funkcionira. Jasno je i zašto HDZ i dalje inzistira na nametanju te “svetinje”, jer time kamuflira da je onu pravu hrvatsku državu, koju građani susreću odlaskom na šalter u javnoj upravi ili na ulici kao čovjeka u policijskoj uniformi, do kraja uništio.
Trulež institucija
Nema te institucije koju HDZ u proteklih trideset godina nije zagadio, a naročito se potrudilo kada je riječ o policiji i pravosuđu, u kojima su odavno provedene brutalne čistke profesionalaca koji su kroz godine zamijenjeni kadrom poput sina Steve Culeja. Masovno se uhljebljivalo stranačke poslušnike koji u osnovi imaju dva glavna zadatka: 1. odraditi sve ono što HDZ-u treba kad mu treba i 2. inače se ne miješati previše u svoj posao.
U takvoj hrvatskoj državi je onda ne samo moguće nego logično i očekivano da postoje ilegalni starački domovi bez ikakve kontrole institucija, koje međusobno tvrde da one nisu odgovorne, moguće je da svima poznati rabijatni kriminalci imaju hrpu kaznenih prijava, ali da i dalje hodaju slobodni i ne brinu se da će ikada doći pravosuđu na red.
Hrvati su u proteklih 30 godina naučeni da je nezakonito ubijanje izraz domoljublja
U takvoj hrvatskoj državi s takvim institucijama je onda i logično i očekivano, iako zastrašujuće i nezdravo, da se vigilantsko ubijanje glorificira kao pravi potez.
Uostalom, ako su u Tuđmanovoj Hrvatskoj ubojice staraca i djece poput Mirka Norca i Siniše Rimca mogli postati generali i visoki časnici, što se onda čudimo da ubojica iz Splita ima veliku podršku javnosti? Hrvati su naučeni u proteklih 30 godina da glorificiraju i opravdavaju nasilje. Nezakonito ubijanje se tretira(lo) kao domoljublje.
I tu se nije ništa promijenilo od vremena prvog predsjednika RH pa do njegove sljedbenice koja broji posljednje dane na Pantovčaku. Kolindina retorika "udaranja šakom o stol", što je prije pet godina bilo njeno ključno izborno obećanje, u biti je nasilna, time se zagovara ignoriranje demokratskih procesa, a rezultat želi postići prečicom pokazivanja sposobnosti za agresiju. Nije nikakvo čudo da se to s vrha "hrvatske države" prelijeva na "napaćeni narod", koji vigilantskim ubijanjem metaforički udara šakom o stol.
HDZ mrzi jedinu od rijetkih institucija koja radi svoj posao
Nakon ovakvih tragedija uobičajeno je da razne institucije uvjeravaju javnost kako nitko od njih nije nizašto odgovoran, čime dokazuju i vlastitu trulež jer svrha postojanja hrvatske države odnosno institucija je baš da preuzimaju odgovornost za stanje u određenim aspektima društvenog života. Kada starci izgore u ilegalnom staračkom domu, onda je to naravno odgovornost sustava socijalne skrbi, kada se u središtu drugog najvećeg grada u RH ubija ljude kalašnjikovom, naravno da je to odgovornost sigurnosnog aparata i pravosuđa.
No, sve te institucije su pod kontrolom HDZ-a pa se ne miješaju u svoj posao, to je uvjet zapošljavanja u njima. Oni se prvenstveno bave odrađivanjem stranačkih zadaća. Da se hrvatska policija manje bavila hapšenjem novinara i premlaćivanjem migranata, a više konkretnim kriminalom koji zagorčava živote građana, možda ne bismo imali ovo trostruko ubojstvo u Splitu.
Znakovito je koliko HDZ mrzi kada rijetke institucije doista rade svoj posao - iako ih se stalno na to javno poziva - što se vidi na primjeru jedne od rijetkih institucija koja odgovorno svoj posao radi. To je pučka pravobraniteljica, koja je u okviru svojih ovlasti upozoravala na manjkavosti u privatnim staračkim domovima.
Istu tu pravobraniteljicu HDZ-ovci i ostali tzv. domoljubi redovito optužuju da blati “hrvatsku državu” i sabotiraju njen rad, a ona je skoro pa jedini svijetli primjer hrvatske države kao servisa građana. Zato Plenković nasrće i na Povjerenstvo za sukob interesa, jer je i to institucija koja želi raditi svoj posao.
Hrvatska poput Jokera
I zato je Hrvatska danas poput Jokera u interpretaciji Joaquina Phoenixa. Zapuštena, izluđena, nerealna u viđenju same sebe, svoje važnosti i problema, puna bolesnih fantazija, obilježena poremećenim odnosima, žrtva namjerno destruiranog sustava, uništena od tajkuna, ključa od bijesa i u krvoločnom ubijanju vidi nekakav pozitivni pomak.
Zna se kome na tome možemo zahvaliti. Zna se koji je uzrok svemu tome. Zna se tko je spalio starce i ubijao po Splitu. Zna se.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala