RAVNATELJ Instituta Ruđer Bošković i državni tajnik u Ministarstvu znanosti Tome Antičić čitateljima Indexa preporučuje svojih šest omiljenih knjiga.
Antičić je po struci fizičar pa je logično da su se u njegovom izboru knjiga našli autori poput Isaaca Asimova, Stevena Pinkera, Carla Sagana i Richarda Dawkinsa. Iako smo Antičića zamolili za preporuke pet knjiga, poslao nam ih je šest, a nijednu nismo željeli izbaciti.
U nastavku donosimo Antičićeve omiljene knjige te njegovo kratko obrazloženje za svaku od preporučenih knjiga.
Serijal ''Foundation'' - Isaac Asimov
Od kada znam za sebe sam obožavao znanstvenu fantastiku i u tom žanru sam nemilice čitao baš sve čega sam se mogao dokopati. Najdraže su mi SF knjige koje ne gube vrijeme na osjećaje karaktera, na opise krajolika ili na slične nevažne stvari kada je sudbina čovječanstva ili galaksije u pitanju.
Umjesto toga se fokusiraju na samu priču, na nove ideje, na kompliciran zaplet i na obavezan iznenađujući kraj gdje isključivo prevlada logika. Tu je Asimov neprikosnoveni majstor, a serijal ''Foundation'' je po meni najbolji primjer njegovog opusa. U tom serijalu se pomoću znanosti (takozvane psihohistorije) može predvidjeti budućnost čovječanstva u galaksiji i kako ga spasiti od naizgled neminovne propasti. Ako ste upoznati sa stavovima Elona Muska, nije čudo da je on upravo taj serijal ove godine poslao u svemir u svojoj Tesli, koja sada putuje prema Marsu.
''Vodič kroz galaksiju za autostopere'' - Douglas Adams
Knjiga koja je proslavila broj 42, frazu ''Don’t Panic'', Babel Fish, vogonsku poeziju, ključnu ulogu ručnika pri putovanju svemirom i još mnogo više. Engleski humor na svom vrhuncu, i to u znanstvenoj fantastici. Cijeli serijal ujedno vrvi i brojnim genijalnim znanstvenim i društvenim idejama. Inače, fraza ''Don’t Panic'' je prominentno napisana na kontrolnoj ploči u već spomenutoj Tesli koja juri prema Marsu.
''Foucaultovo njihalo'' - Umberto Eco
Od pisaca koji nisu iz područja znanstvene fantastike ili fantazije, najdraži mi je Umberto Eco. Njegovo ''Foucaultovo njihalo'' sam pročitao više puta, djelo je to u kojem se Eco jako elegantno sprda s teorijama zavjere i s pobornicima takvih nebuloza. Knjiga vrvi iluminatima, templarima, asasinima, rozenkrojcerima, slobodnim zidarima, bogumilima, katarima i brojnim drugim tajnim društvima i zavjerama.
Na kraju prevladaju logika i Occamova oštrica - najjednostavnija rješenja su obično i točna rješenja. Na neki način je knjiga protuteža bizarnim zavjerama u knjigama kao što su ''Sveta krv, Sveti gral'' (koju sam istovremeno čitao).
''Bolji anđeli naše prirode: Zašto se nasilje smanjuje'' - Steven Pinker
Većina nas je uvjerena da živimo u lošem svijetu i da se prije živjelo bolje, zdravije, s manje bolesti i manje nasilja. No ova knjiga pobija te teze brojim znanstveno utemeljenim činjenicama, grafovima i analizama. Zlatno doba je danas, i to po svim parametrima, a budućnost će biti još bolja dok god znanstveni pristup vlada svijetom.
''Sebični Gen'' - Richard Dawkins; ''Cosmos'' - Carl Sagan
Cjeloživotnu ljubav koju imam prema popularno-znanstvenim knjigama je započelo čitanje ''Cosmosa'' Carla Sagana i ''Sebičnog gena'' Richarda Dawkinsa. U njima su komplicirane i dalekosežne ideje objašnjene na jednostavan i pristupačan način, i kadre skroz promijeniti shvaćanje važnih koncepata.
''Sebični gen'' tako pokazuje da se život u najmanju ruku velikim dijelom mora razumjeti kao sustav za preživljavanje individualnih gena te kako takav sistem objašnjava čak i tipove ponašanja kao što je na primjer altruizam. Knjiga prvi put uvodi i koncept mema, koji se danas ipak koristi na način za koji sam prilično siguran da ga Richard Dawkins nije predvidio.