13 godina nakon što su razdjelnici topline uvedeni u više od 100 tisuća stanova diljem Hrvatske, ponovno su u središtu pozornosti, ovoga puta zbog novog pravilnika koji bi trebao regulirati način raspodjele i obračuna toplinske energije.
Međutim, i dalje nema konsenzusa. Jedni tvrde da su razdjelnici korisni i pravedni, a drugi da su tehnički i zakonski problematični.
Ivica Džeba, profesor emeritus s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, u emisiji Potrošački kod naglasio je da razdjelnici topline zapravo ne mjere potrošnju toplinske energije.
"Oni ne mogu mjeriti koliko ste vi potrošili toplinske energije. Jedini podatak o stvarnoj potrošnji toplinske energije je onaj na ulazu u zgradu, u toplinskoj podstanici, koji se onda uz pomoć razdjelnika dijeli na krajnje korisnike", objasnio je.
Prema njegovim riječima, razdjelnici samo registriraju razliku temperature između radijatora i zraka ispred uređaja te generiraju određene impulse. No, oni ne prepoznaju vrstu ni snagu radijatora, zbog čega se očitanja naknadno korigiraju pomoću dodatnih koeficijenata.
"Ako se dio razdjelnika pokvari, oni koji imaju ispravne uređaje plaćaju i za one koji ih nemaju, to je jedno od velikih pitanja", upozorio je Džeba.
Podsjetio je i da su građanima 2013. godine, kad je ugradnja razdjelnika postala obvezna, prešutjeli cijeli sadržaj europske direktive. "Direktiva propisuje obveznu ugradnju samo ako nije dokazano da su troškovno neisplativi. No, Ministarstvo gospodarstva tada nije provelo studiju isplativosti", rekao je.
Novi pravilnici još nisu stupili na snagu, ali prema nacrtima, predviđaju uvođenje mjesečne naknade za poticanje energetske učinkovitosti kod onih koji još nisu ugradili razdjelnike.
"Ta naknada otprilike iznosi dvostruku prosječnu potrošnju toplinske energije po kvadratnom metru. Ako je stan 60 kvadrata, naknada od 50 centi po kvadratu znači dodatnih 30 eura mjesečno", naveo je Džeba i dodao da je riječ o "kazni, bez obzira na naziv naknada".
Profesor upozorava i na moguće probleme u praksi, posebno u zgradama s praznim stanovima i nemogućnošću nadzora. "Vlasnici nisu dužni pustiti u stan ni inspektora ni predstavnika suvlasnika. Kako onda provjeriti je li netko skinuo radijator s razdjelnikom", pita se Džeba.
Iz Ministarstva gospodarstva, koje je odgovorno za donošenje pravilnika, nisu se odazvali pozivu da ih detaljnije pojasne, no u priopćenju navode da novi propisi donose "jasniji i cjelovitiji okvir" za raspodjelu troškova grijanja.
"Pravilnici ne propisuju prisilnu ugradnju razdjelnika, nego povećanje energetske učinkovitosti i pošteniju raspodjelu troškova među korisnicima", navode iz Ministarstva. Dodaju da novi tehnički pravilnik prvi put propisuje jasne tehničke preduvjete za zgrade kako bi se izbjegle situacije iz prošlosti kada su razdjelnici davali netočna očitanja.
U Udruzi predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba poručuju da razdjelnici sami po sebi nisu dovoljni za značajnije uštede. "Razdjelnik je samo jedna stavka. Ako zgrada nema fasadu ni energetsku obnovu, učinak je ograničen. Važni su i prozori i toplinska ovojnica zgrade", izjavio je predsjednik udruge Zdravko Vladanović.
"Država propisuje zakone, ali vlasnici stanova moraju donijeti odluke - o zamjeni prozora, o izolaciji zgrade, o ulaganju u učinkovitost. Razdjelnik ima dva cilja: racionalizaciju potrošnje i pravednu raspodjelu troškova grijanja", nastavio je.
Dok dio stručnjaka tvrdi da razdjelnici doprinose uštedi energije, drugi ističu da se isplativost nije dovoljno dokazala. Energetski stručnjak Daniel Srb kaže da su "razdjelnici ispunili svoju svrhu jer su smanjili potrošnju energije i omogućili naplatu prema stvarnoj potrošnji".
"U mnogim zgradama potrošnja je pala i do 50 posto, ali zbog tarifnih modela građani to ne osjećaju jednako na računima", ustvrdio je Srb.
Njegov kolega Igor Grozdanić dodaje da razdjelnici imaju smisla samo ako ih ugrade svi stanari: "Čim ih netko ne ugradi, cijeli sustav gubi funkciju."
Dok je prije deset godina ugradnju razdjelnika obavljalo više od 60 tvrtki, danas ih je registrirano samo pet. Osim ugradnje, one su zadužene i za očitanje uređaja, a svakih deset godina razdjelnike treba zamijeniti.
Cijena nove ugradnje iznosi između 20 i 25 eura po uređaju. Direktor jedne od tvrtki, Julijan Šalić, kaže da novi pravilnici donose red i jasna pravila. "Pozdravljamo novi zakon jer će konačno definirati prava i obveze potrošača, ali i nas ugrađivača", poručio je.