Dana 31. srpnja 1959. skupina mladih baskijskih nacionalista osnovala je organizaciju Euskadi Ta Askatasuna, poznatiju po kratici ETA. Ime se najčešće prevodi kao "Baskija i sloboda", a cilj njezinih osnivača bio je borba za baskijski identitet i, u konačnici, stvaranje neovisne baskijske države.
ETA je nastala u Španjolskoj Francisca Franca, u kojoj su regionalni identiteti i politički protivnici režima bili izloženi snažnoj represiji. No organizacija koja je počela kao izraz nezadovoljstva mladih Baskijaca, tijekom sljedećih desetljeća pretvorila se u jednu od najpoznatijih terorističkih organizacija u zapadnoj Europi.
Mladi nacionalisti kojima PNV nije bio dovoljno radikalan
Korijeni ETA-e nalaze se u skupini Ekin, koju su početkom 1950-ih osnovali mladi baskijski nacionalisti. Bili su nezadovoljni djelovanjem Baskijske nacionalističke stranke (PNV), tradicionalno najvažnije političke snage baskijskog nacionalizma, smatrajući da se Francovu režimu suprotstavlja presporo i previše oprezno.
U početku je velik dio aktivnosti bio vezan uz baskijski jezik, kulturu i nacionalni identitet. Franco je nakon pobjede u Španjolskom građanskom ratu izgradio izrazito centraliziranu državu, a javna uporaba baskijskog jezika i izražavanje baskijskog nacionalizma bili su ograničeni.
ETA se s vremenom radikalizirala. Uz nacionalizam, u organizaciji su jačale revolucionarne i marksističke ideje, a politička borba postupno se pretvarala u oružanu.
Prvo ubojstvo dogodilo se 1968.
Prvom priznatom žrtvom ETA-e smatra se 25-godišnji pripadnik Guardia Civil José Antonio Pardines. Ubijen je 7. lipnja 1968. tijekom prometne kontrole u Baskiji. Jedan od dvojice pripadnika ETA-e u automobilu bio je Txabi Etxebarrieta, tada važna osoba unutar organizacije. Nekoliko sati nakon ubojstva Etxebarrieta je poginuo u sukobu s policijom.
Dva mjeseca poslije ETA je izvela prvo unaprijed planirano ubojstvo koje je privuklo veliku pozornost. Ubijen je Melitón Manzanas, šef političke policije u San Sebastiánu i čovjek povezan s represivnim aparatom Francove diktature.
Bio je to početak kampanje nasilja koja će trajati desetljećima.
Atentat koji je automobil izbacio na krov zgrade
Najpoznatiji napad ETA-e dogodio se 20. prosinca 1973. u Madridu. Meta je bio španjolski premijer Luis Carrero Blanco, jedan od najmoćnijih ljudi Francova režima i čovjek kojeg se smatralo ključnim za očuvanje političkog sustava nakon Francove smrti.
Pripadnici ETA-e unajmili su prostor u blizini ulice kojom je Carrero Blanco redovito prolazio nakon mise. Iskopali su tunel ispod ceste i postavili veliku količinu eksploziva.
Kada je premijerov automobil naišao, aktivirali su bombu. Eksplozija je bila toliko snažna da je vozilo odbačeno u zrak, preletjelo zgradu i završilo na unutarnjoj terasi. Carrero Blanco, njegov vozač i tjelohranitelj poginuli su.
Atentat je snažno odjeknuo Španjolskom jer je režim u jednom trenutku ostao bez čovjeka koji je trebao imati važnu ulogu u njegovoj budućnosti.
Franco je umro, ali ETA nije prestala ubijati
Moglo se očekivati da će nakon Francove smrti 1975. i postupnog prelaska Španjolske u demokraciju nestati i razlog za oružanu borbu. Dogodilo se suprotno.
Španjolska je dobila demokratski ustav, a Baskija široku autonomiju, vlastiti parlament i vladu. ETA je ipak nastavila tražiti potpunu neovisnost i nastavila s atentatima, bombaškim napadima, otmicama i iznudama.
Upravo su neke od najkrvavijih godina djelovanja organizacije došle nakon Francove smrti. Mete više nisu bili samo predstavnici diktature nego pripadnici policije i vojske, političari, suci, poduzetnici i civili.
Među najtežim napadima bio je bombaški napad na supermarket Hipercor u Barceloni 1987. godine, u kojem je poginula 21 osoba.
Kraj nakon pola stoljeća nasilja
ETA je tijekom desetljeća postupno gubila političku i društvenu podršku, dok su španjolske i francuske sigurnosne službe uhićenjima i razbijanjem njezinih struktura znatno smanjile sposobnost organizacije za djelovanje.
U listopadu 2011. ETA je objavila "definitivan prestanak oružane aktivnosti". Šest godina poslije predala je podatke o lokacijama svojeg preostalog arsenala, a u svibnju 2018. objavila je da je potpuno raspustila sve svoje strukture.
Iza nje je ostalo gotovo šest desetljeća povijesti i više od 850 ubijenih. Među žrtvama bili su policajci i vojnici, političari, suci, poduzetnici i brojni civili.
Organizacija nastala 1959. u okolnostima Francove diktature tako je najveći dio svojih žrtava ostavila u zemlji koja više nije bila diktatura. Upravo je to jedan od ključnih paradoksa povijesti ETA-e: represivni režim protiv kojeg je nastala nestao je 1975., ali njezino nasilje nastavilo se još desetljećima.