PREDSJEDNICA Udruge za prava pacijenata Jasna Karačić poslala je otvoreno pismo o stanju u hrvatskom zdravstvu, na što ju je potaknuo posljednji tragičan slučaj smrti dječaka u Metkoviću.
Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti.
"Krenimo s Pravilnikom o stručnom nadzoru liječnika koji donosi osiguranje obavljanja liječničkog zvanja sa svrhom praćenja načina ostvarivanja prava pacijenata;
Čitajući pravilnik evidentno je da nitko nikad nije angažirao stručnjaka za prava i sigurnost pacijenata. Uz to ignorira se i iskaz samih pacijenata što cijeli slučaj čini netransparentnim i pristranim.
Koliko vrijedi riječ pacijenta u ovakvom nadzoru? Koliko mu se vjeruje u odnosu na iskaze onih koji su mu nametnuli autoritet. Ignorirao se iskaz roditelja koji je nekoliko puta vodio dijete na pregled? Očito je primijetio da nešto nije kako treba.
Na to su ukazali direktno građani iz inicijative Sinovi i kćeri Metkovića. I vrijeme je da se konačno poslušaju pravi problemi pacijenata. Medicina nije Zagreb, a to dobro znaju svi pacijenti u malim mjestima i otocima."
"Kako ćemo garantirati pacijentima transparentnost nadzora kad nam korupcija raste"
"Rješenje treba odmah, jer čuti još jednog roditelja koji je izgubio dijete, a nije dobio odgovor zbog čega značio bi kraj savjesti i morala u ovoj državi. Ne može svaki pacijent biti izliječen, ali samo kad se pojavi pitanje možda je moglo nešto drugačije, treba postaviti pitanje odgovornosti.
Kako to da nadzori nisu bili javni ni glasni kada smo istraživali korupciju gdje su pacijenti mahali dokazima? Kako ćemo garantirati pacijentima transparentnost nadzora kad nam korupcija raste, raste.
Citiram slučaj dr. Šimića: Što i kako smo postigli nakon njegove smrti, jer je "izabran" za žrtveno janje koje je trebalo biti lekcija! A njegova smrt (ironija sudbine u izbjeglištvu) se medijski zaboravila, narod zaboravio, institucije misle da su riješile problem! Ali taj problem postoji! I danas još uvijek postoji! Primarni problem korupcije u zdravstvu, koji, vidimo u zadnje vrijeme, su ljudi (koji i sami sudjeluju davajući novac), ali smo često u situaciji "ili plati ili umri", i eto platimo pa možda i umremo svejedno! To nije problem vladajuće stranke! To je problem osviještenost i kulture naroda (Za kulturu stoji odgoj! A odgoj znači: kad pacijent dođe u ruke liječniku tada se treba osjetiti da je on - pacijent - najvažniji! Ne čini uslugu njemu doktor!
Zdravstvo je ogledalo socijalnog dobra - stanja jedne zemlje. Ok, kakvo je to naše ogledalo koje svi gledamo a ne vidimo ništa, ni sebe!
Vratimo se na Metković - Metković je samo jedan primjer koliko nam nedostaje strukture, osnovne organizacije, koliko se baca i troši nepovratan novac, a ništa nije napravljeno, pacijent umre dok čeka hitnu, jer nema doktora, jer ima doktora, ali nema strukture koja je neophodna za urgentne potrebe. Onda se traži veća bolnica, zove se hitna (dok se ne nađe, onda se zove bolnica koja će primiti kritičnog pacijenta, onda se dogovara, ako treba granice proći, gužve, možda helikopter, zovemo helikopter, ne može ako može nije vrijeme za letjeti pa hej! Infarkt ne čeka nikoga! A nebo prima pokojnika, jer od infarkta, ictusa, puknute aneurizme, dok god ne dozvoljava gubljenje vremena u birokraciji."
"Kultura, korupcija, ne izražavanje svojih sposobnosti liječnike tjeraju"
"A da se napravi - ne da se napraviti. Da se malo dotjera postojeća ustanova, da dođe liječnik koji ima volju, koji ima uvjete! Koji, ako se nažalost nesretan ishod i dogodi, neće "na križ", a drugi upirati prstom u njega!
Jer mladih pametnih i sposobnih liječnika je puna domovina! A "kultura"- "korupcija"- "ne izražavanje svojih sposobnosti" ih tjeraju da bježe i oni. Tko ostaje u ovom okruženju? Kakve su ankete, one anonimne?
Što se pitate kad čujete priče pacijenata? A tek kad čujete priče onih pametnih i motiviranih i sposobnih liječnika? Da, onih koji bježe vani! Zbog čega bježe?
Ne zbog manje plaće (uspoređujući s EU, ne što ne znaju i ne žele, ne što nemaju mogućnost, ne što puno toga što mladi trpe. Bježe iz ovog otrovanog socijalnog konteksta.
Dok se radikalno ne promijeni sustav i s njim svijest i savjest, dok nastavimo s uhljebima ili sa stranačkim iskaznicama, možda ostanemo i bez pacijenata, koji će umrijeti vani. Jedna država teži i traži i bori se za svoje građane. Ovdje se događa da se država bori s građanima. Do kada?
Dolazila sam tijekom prošle godine u Padovu, na seminare, i dolazila sam na odjel kod dr. Nele Sršen. Gledala sam, promatrala, raspitivala kako se radi. Imala sam priliku puno toga naučiti. Bio je jedan slučaj snimljen od jedne novinarke u ulozi pacijenta s poznatim profesorom koji je tražio mito. Tome je isti dan prestao radni odnos i optužnica će ga dokrajčiti. Eto, to su lekcije drugima. Tamo nema rekla kazala.
Kad bi kod nas bilo tako, koliko bi doktora ostalo u bolnici. Puno, jer kod nas ima divnih doktora koji isključivo misle i rade za pacijente, a gdje su? Oni su tihi, ne mogu doći do izražaja, ne mogu raditi kako žele, ne mogu biti na višim pozicijama, zašto? Znate odgovor!"