DALI su članovima SDP-a u Zagrebu da izaberu najboljeg među sobom pa se nisu mogli odlučiti između Hrestaka i Marasa. Kao onaj Buridanov magarac koji se nije mogao odlučiti između dva stoga sijena pa je krepao od gladi, tako se ni SDP-ovci nisu mogli odlučiti koga bi izabrali da ih vodi u nove poraze. Pa će birati još jednom sljedeće nedjelje.
Dva glasa za Batmana
Buridanovo je magare barem biralo između dva hranjiva stoga, zagrebački SDP-ovci nisu se uspjeli odlučiti koji im je otrov draži pa su izbor malo odložili. Uz ova dva stoga sijena za prvog, odnosno prvu, zagrebačkog SDP-ovca natjecali su se još Aleksandra Kolarić, Alen Čičak i Rade Nesvanulica. Navedenim redom su i postigli rezultate.
Brojni stožer uspio je Aleksandru Kolarić dobaciti do trećeg mjesta, Alen Čičak dobio je nešto glasova onih koji ga poznaju, Radu su zaokružili oni koji nisu na glasačke liste dopisali Batmana. A takvih je u Donjem gradu, doznajemo, bilo dvoje.
Dva SDP-ovca ili dvije SDP-ovke od ponuđenih im kandidata izabrali su Batmana. I može se reći da su najmanje pogriješili. Od svih onih koji su hlepili za uredom u Praškoj ulici, u zgradi u kojoj je sjedište i gradskog SDP-a i Bandićeve radišno-solidarne stranke, Batman je jedini koji bi socijaldemokratima mogao dati ikakvu nadu. No ostatak stranke se pokazao blago mentalno zaostalim i politički nepismenim pa su najviše glasova dali kandidatu za kojeg im je Davor Bernardić rekao da bi ga volio vidjeti kao svog nasljednika u Zagrebu, a malo manje glasova onome za kojeg im Davor Bernardić nije rekao da bi ga želio vidjeti kao svog nasljednika. Oba ta stoga pokošena su na istoj livadi. Uzgojeni su na ledini bezidejnosti, dodvorništva, sitnih spletki i gramzivosti koja krasi još uvijek drugu najjaču političku stranku u Hrvatskoj.
Ne biraju za izbore nego za Bandića
Ne biraju SDP-ovci, pogotovo ovi zagrebački, uvjerili smo se u nekoliko izbornih ciklusa, šefa da bi za njih dobio izbore. SDP-ovci biraju onoga koji se može najbolje dogovoriti s Milanom Bandićem. Zahvaljujući tom dugogodišnjem predsjedniku zagrebačkog SDP-a, barem ih je trećina zaposlena po raznim gradskim tvrtkama i institucijama i ne žele da im itko poremeti mir tih špajzica u koje su se zavukli. Zamislite, o užasa, da izaberu nekog tko bi Bandiću pio krv na slamčicu. Pa, ovaj bi ih iz čistog kaprica najurio na cestu ili bi morali i formalno prijeći u njegovu stanku pa si više ne bi mogli tepati da su socijaldemokrati nego bi i sebi, i bračnim drugovima, i susjedima morali priznati da su najobičniji uhljebi.
Najbolji je onaj koji se ne petlja u svoj posao
Zato su im Hrestak i Maras gotovo podjednako dobri kandidati. Dobro, Hrestak je malo bolji. Jer je Bernardić rekao da je bolji. I zato što šuti uporno odbijajući baviti se politikom. Zna da to nije njegov posao pa što bi se miješao u to. Maras je, pak, malo nekontroliraniji pa bi mu moglo nešto i izletjeti protiv Bandića pa je i dobio manje glasova.
Aleksandra Kolarić pomislila je da se izbori u SDP-u mogu dobiti u javnosti, među biračima, kao da je SDP-ovcima stalo do birača, pa je ostala na trećem mjestu.
Ne možeš dvaput biti žrtva
Nije među SDP-ovcima i SDP-ovkama upalila njena žrtvoslovna kampanja kao što je upalila kad je pomagala Bernardiću da se uspne na zagrebački partijski tron. Tada je Aleksandra Kolarić sav svoj kapital zarađen na sukobu s Milanovićem uložila u Bernardića. A ovaj ju je ubrzo šutnuo pa je pokušala istu taktiku primijeniti po drugi put. I izgubila jer Bernardić je toliko impotentan da ga ljudi žale više nego one na koje se on okomi.
Nije on Zoran Milanović s kojim je bilo časno bitku biti. Na koncu ni Milanović više nije Milanović. Dobio je samo jedan glas na ovim izborima, pola od onog što je Batman osvojio. A Zagreb je sve sličniji Gothamu čemu su SDP-ovci itekako pridonijeli. Možemo se samo nadati da će kad već biraju kao Buridanov magarac, kao ta beštija i pokrepati i očistiti prostor za nekog pametnijeg i poštenijeg.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala