NIKITA Čibrin kaže da se još uvijek sjeća kako su njegovi kolege ruski vojnici pobjegli nakon što su silovali dvije Ukrajinke sjeverozapadno od Kijeva u ožujku.
"Vidio sam ih kako trče, a onda sam saznao da su silovatelji. Silovali su majku i kćer", rekao je u razgovoru za CNN. Njihovi su zapovjednici, rekao je Čibrin, slegnuli ramenima kad su saznali za silovanja. Navodni silovatelji su pretučeni, kaže on, ali nikada nisu u potpunosti kažnjeni za svoje zločine. "Nikada nisu bili u zatvoru. Samo otpušteni. Samo tako: ‘Idite!’ Jednostavno su otpušteni iz rata. To je to."
Čibrin je bivši vojnik iz ruskog grada Jakutska koji kaže da je služio u 64. zasebnoj gardijskoj motoriziranoj brigadi, ozloglašenoj ruskoj vojnoj jedinici optuženoj za ratne zločine u Buči, Borodjanki i drugim gradovima i selima sjeverno od Kijeva. Dezertirao je iz ruske vojske u rujnu i pobjegao u Europu preko Bjelorusije i Kazahstana.
Ukrajinsko ministarstvo obrane u travnju je vojnike iz Čibrinove brigade označilo ratnim zločincima nakon što su nakon povlačenja ruskih snaga iz Kijevske regije otkrivene masovne grobnice s ubijenim civilima i mrtva tijela koja su ležala na ulicama.
Zapovjednik mu je bio Mesar iz Buče
Čibrinovi vojni dokumenti, u koje je CNN imao uvid, pokazuju da je njegov zapovjednik bio Azatbek Omurbekov, časnik zadužen za 64. zasebnu gardijsku motostreljačku brigadu. Omurbekov, poznat kao "Mesar iz Buče", pod sankcijama je Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva. Sjedinjene Države su sankcionirale cijelu brigadu.
Kremlj je zanijekao bilo kakvu umiješanost u masovna ubojstva, ponavljajući neutemeljene tvrdnje da su slike mrtvih ukrajinskih civila lažne. U potezu koji je izazvao bijes u cijelom svijetu, ruski predsjednik Vladimir Putin dodijelio je postrojbi počasni vojni naziv i pohvalio je zbog njenog "herojstva" i "hrabrih akcija".
Govoreći za CNN u europskoj zemlji u kojoj je zatražio azil, Čibrin je detaljno opisao neke od zločina za koje kaže da im je svjedočio i o kojima je čuo priče te je rekao da bi bio spreman svjedočiti protiv svoje jedinice na međunarodnom kaznenom sudu. Tvrdi da sam nije počinio nikakav zločin.
"Nisam vidio ubojstva, ali sam vidio silovatelje kako bježe, kako ih jure (viši pripadnici jedinice) jer su počinili silovanje", rekao je. Također je rekao da je postrojba imala "izravnu zapovijed za ubojstvo" svakoga tko je dijelio informacije o položajima postrojbe, bilo vojnih ili civilnih.
"Ako je netko imao telefon - smjeli smo ga upucati"
"Ako je netko imao telefon - smjeli smo ga upucati", rekao je. Tvrdi da nema sumnje da su neki ljudi u 64. zasebnoj gardijskoj motostreljačkoj brigadi bili sposobni ubijati nenaoružane civile. "Ima manijaka koji uživaju u ubijanju čovjeka. Takvi manijaci su se tamo pojavili", rekao je.
Čibrin je također rekao da su Rusi masovno pljačkali, krali računala, nakit i sve što su htjeli.
"Oni to uopće nisu skrivali. Mnogi iz moje postrojbe, kada smo krajem ožujka otišli iz Lipovke i Andreevke, uzeli su automobile, vozila, uzeli su civilne automobile i prodali ih u Bjelorusiju", rekao je. "Mentalitet je - ako nešto ukradeš, dobar si. Ako te nitko ne uhvati, dobro! Ako vidiš nešto što je skupo i ukradeš to i ne budeš uhvaćen, dobar si."
Što se tiče zapovjednika postrojbe, rekao je da su bili dobro upoznati s navodnim silovanjima i ubojstvima i pljačkom, ali nisu bili zainteresirani za traženje pravde. "Reagirali su kao: ‘Svejedno. Dogodilo se. Pa što?’. Zapravo, nije bilo nikakve reakcije", rekao je. "Nije bilo discipline", dodao je.
CNN je od ruskog ministarstva obrane zatražio komentar na te navode, ali nije dobio odgovor.
"Rusija će izgubiti, ne sumnjam u to"
Čibrin ne sumnja da će Rusija na kraju izgubiti rat protiv Ukrajine, ali ne dok ne bude izgubljeno mnogo više života. "Jer Rusija neće stati dok se ne prolije velika krv, dok svi ne pomru. Vojnici su za njih topovsko meso. Ne poštuju ih", rekao je.
Nakon što je iz prve ruke vidio borbe rekao je da oprema koju ruski vojnici imaju nije dorasla oružju kojem Ukrajina ima pristup. Kaže da dok Ukrajina dobiva neka od najnaprednijih dostupnih oružja od svojih zapadnih saveznika, ruska vojska se oslanja na opremu iz sovjetske ere korištenu tijekom rata u Afganistanu 1980-ih.
"Naravno da će Rusija izgubiti. Jer cijeli svijet podržava Ukrajinu. Glupo je misliti da će Rusi pobijediti", rekao je. "Mislili su da će okupirati Kijev za tri dana. Koji je sada dan rata? 260.? Mislili su da će doći u Ukrajinu i dočekati ih cvijećem. Ali rečeno im je da odj*bu i gađani su Molotovljevim koktelima."
"Lagali su nam"
Ljudi u njegovoj jedinici također su bili izuzetno loše pripremljeni za borbu, prema Čibrinu. Rekao je da se obuka koju je njegova jedinica prošla sastojala od zapovjednika koji su im dali oružje, metu i 5000 metaka. "Nitko ništa nije radio. Nije bilo stvarnog treninga. Radio sam s računalom, u uredu, radio sam kao kosilica...", rekao je.
Nedostatak treninga postao je vidljiv kada su stigli u Ukrajinu. Isti ljudi koji su se hvalili da su "kao Rambo" prije nego što su raspoređeni vratili su se slomljeni, rekao je. "Oni koji su govorili da će lako pucati na Ukrajince, kad su se vratili s prve linije nisu mogli ni razgovarati sa mnom. Vidjeli su rat, vidjeli su poraz, vidjeli su kako njihovi suborci ubijaju, vidjeli su leševe. Shvatili su – ali nisu mogli pobjeći."
Rekao je da su mnogi ljudi bili loše obučeni i da većina nije imala pojma kamo idu. "Bila je to velika laž. Bila je to vojna obuka s bjeloruskom vojskom. I lagali su nam. 24. veljače samo su rekli da će svi ići u rat", rekao je Čibrin, dodajući da je u početku odbio ići.
"Prvo što sam rekao bilo je: 'Komandante, je*i se, ne želim ići u rat', a on je rekao: 'Hej ti, imat ćeš velikih problema, ići ćeš u zatvor i tvoja obitelj će imati velikih problema' ... i napao me i strpao u specijalno vozilo i zatvorio vrata. I nisam mogao otvoriti vrata iznutra. Tako sam otišao u Ukrajinu."
Prilika za bijeg
Čibrin je proveo mjesece u Ukrajini. Kada se 64. zasebna gardijska motostreljačka brigada krajem ožujka povukla iz područja sjeverozapadno od Kijeva, nakon tamošnje neuspjele ofenzive, on se sa svojom postrojbom vratio u Bjelorusiju. Rekao je da je zadobio ozljedu leđa i otišao je u vojnu bolnicu u Rusiji, ali je bio prisiljen vratiti se u Ukrajinu u svibnju. Ovaj put je poslan u Harkivsku regiju u istočnoj Ukrajini, a zatim u šume oko Izjuma.
Tada je konačno dobio priliku za bijeg, kaže. Primijetio je da zapovjednici drugih postrojbi kamionom napuštaju područje prema Rusiji i uskočio.
"Uskočio sam u kamion i vidio, vau, druge dečke, također napuštaju Ukrajinu. Rekli su da ne žele ratovati, platili smo zapovjedniku novac da vozi. I čekam i čekam, a onda smo stigli blizu ruske granice i auto se zaustavio, svi smo iskočili iz auta. Otišao sam do granice i rekao da mi treba liječnička pomoć", rekao je.
Kad se vratio u Rusiju, Čibrin je rekao da je proveo gotovo mjesec dana u bolnici, većinom ležeći u užasnim bolovima. "Rekli su da, ako želim ići u poseban sanatorij, moram potpisati papir da ću se vratiti u rat", rekao je.
Znajući da mora otići što je dalje moguće od dalekoistočnog grada Habarovska gdje je bio stacioniran, Čibrin je prvo pobjegao preko Rusije u Sankt-Peterburg, a potom vlakom otišao u Bjelorusiju. Tamo je uspio pronaći posrednika koji mu je pomogao da dođe do Kazahstana, odakle je konačno otputovao na svoju trenutnu lokaciju.