KINESKI kupci unaprijed su osigurali isporuke ruske nafte za listopad i studeni, zbog čega su indijske rafinerije ostale bez dijela pošiljki i morale se okrenuti skupljim dobavljačima. Prema Reutersovu izvještaju, kineski kupci unaprijed rezerviraju ruske tankere i nude fiksne cijene, pa indijskim rafinerijama ostaje manje dostupne nafte.

Očekuje se da će isporuke ruske sirove nafte u Indiju u rujnu pasti na oko 1.75 milijuna barela dnevno, dok su u kolovozu iznosile približno 2.1 milijun barela. Rafinerije koje su ostale bez tih pošiljki okreću se skupljim dobavljačima s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, piše Kyiv Post.

Takva situacija pokazuje koliko su se odnosi snaga promijenili od 2022. godine. Sankcije, ograničenja izvoza i gubitak europskih tržišta uskratili su Rusiji pristup mnogim tradicionalnim izvorima prihoda, tehnologije i industrijskih sirovina.

To nije prekinulo ruske gospodarske veze s inozemstvom, nego je prisililo Moskvu da trgovinu preusmjeri prema manjoj skupini azijskih partnera, među kojima je Kina preuzela ključnu ulogu.

Kina je postala presudna za rusko ratno gospodarstvo iz dva razloga: kupuje goleme količine ruske energije i opskrbljuje Rusiju strojevima, komponentama i materijalima potrebnima za vojnu proizvodnju.

Iako su dvije zemlje postale međuovisne, odnos snaga sve se više pomiče u korist Pekinga. Rusija raspolaže golemim prirodnim resursima, ali da bi ih pretvorila u prihode i oružje, sve više ovisi o kineskom tržištu i industrijskim proizvodima.

Kina, s druge strane, ima više mogućnosti jer može birati dobavljače energije i ima širi krug međunarodnih gospodarskih partnera. Takav neravnopravan odnos sve snažnije veže Rusiju uz Peking.

Kina kupuje polovicu ruske sirove nafte

Ruski zaokret od europskih energetskih tržišta stavio je Kinu u središte njezina ratnog gospodarstva. Ta je povezanost najizraženija u trgovini sirovom naftom.

Prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), Kina je od prosinca 2022. do kolovoza 2026. preuzela oko 50 posto ruskog izvoza sirove nafte i time postala njezin uvjerljivo najveći pojedinačni kupac.

U istom je razdoblju kupila i približno 37 posto ruskog izvoza ugljena. U kolovozu 2026. na Kinu je otpadalo oko 51 posto ruskih prihoda od izvoza fosilnih goriva među pet najvećih uvoznica, a vrijednost tog izvoza iznosila je približno 8.4 milijarde dolara.

Kina više nije samo važan kupac. Postala je jedno od glavnih inozemnih tržišta koja Moskvi omogućuju da prodajom energenata ostvaruje prihode kojima financira rat. To Pekingu daje sve veći utjecaj na cijene, količine i uvjete pod kojima Rusija prodaje svoju energiju.

Taj je utjecaj postao vidljiv u rujnu 2026., kada je kineska potražnja za ruskom sirovom naftom porasla zbog poremećaja u opskrbi s Bliskog istoka.

Kineski kupci nisu samo preuzimali višak ruske proizvodnje nego su se počeli izravno natjecati s drugim velikim azijskim kupcima, čime su utjecali na cijene koje Rusija može postići.

Rusija teško može pronaći zamjenu za kinesko tržište

Kina je Rusiji pomogla riješiti i jedan od ključnih gospodarskih problema nakon gubitka većeg dijela europskog tržišta 2022. godine: pronaći dovoljno velike kupce koji bi mogli nadomjestiti izgubljenu potražnju.

Rusija je i dalje velik proizvođač energije, ali od te proizvodnje ima koristi samo ako energente može isporučiti, prodati i pretvoriti u prihode ili druge resurse.

Kina joj nudi tržište čijoj se veličini malo koja druga država može približiti. U kolovozu je sirova nafta činila približno 70 posto kineske kupnje ruskih fosilnih goriva.

Ostatak su činili plin iz plinovoda, ukapljeni prirodni plin (LNG), ugljen i naftni derivati. Uloga Kine zato obuhvaća nekoliko ključnih dijelova ruskog energetskog izvoza, a ne samo jednu sirovinu.

Time nastaje očita neravnoteža. Rusija ima resurse, ali Kina ima dovoljno veliko tržište da ih kupuje u golemim količinama. Ako kineska potražnja oslabi, Moskva nema mnogo drugih tržišta usporedive veličine kojima se može okrenuti.

Kina, nasuprot tome, može nabavljati energente od drugih dobavljača i prilagođavati kupnju cijenama i geopolitičkim okolnostima.

Reutersov izvještaj iz rujna pokazuje kako to izgleda u praksi. Kada su kineski kupci počeli unaprijed rezervirati ruske pošiljke i nuditi fiksne cijene, indijske rafinerije morale su se okrenuti skupljim dobavljačima s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike.

Američke sankcije mogle bi dodatno ojačati Kinu

Nedavno usvojeni Zakon o sankcioniranju Rusije i Irana Lindseya O. Grahama iz 2026. omogućuje američkom predsjedniku Donaldu Trumpu uvođenje carina do 100 posto najvećim kupcima ruske nafte i plina. Takve bi mjere mogle obuhvatiti Kinu i Indiju.

Iako zakon formalno stavlja obje zemlje pod jednak pritisak, u praksi bi ga Washington mogao strože primjenjivati prema Indiji nego prema Kini.

Indija je snažno povezana s američkim tržištem i u velikoj mjeri ovisi o američkoj potražnji za svojim izvozom. Kina je, s druge strane, glavni strateški suparnik SAD-a i raspolaže znatno većim gospodarskim i geopolitičkim mogućnostima za protumjere.

Washington bi zato mogao imati veći utjecaj na Indiju, koja može više izgubiti ako joj se oteža pristup američkom tržištu.

Hoće li Sjedinjene Države doista drugačije postupati prema Kini, zasad je neizvjesno. Ako američki pritisak natjera Indiju da smanji kupnju ruske sirove nafte, dok Kina nastavi kupovati velik dio nafte koju Europa više ne uvozi, Moskva će se još snažnije oslanjati na kinesku potražnju.

Američke mjere kojima je cilj smanjiti ruske prihode od energije tako bi mogle imati neželjenu posljedicu. Ruska trgovina energentima mogla bi se još više koncentrirati na kineskom tržištu, što bi Pekingu omogućilo da dodatno utječe na uvjete prodaje ruskih resursa.

Ipak, kineski utjecaj ne treba preuveličavati. Podaci CREA-e pokazuju da je Europska unija do kolovoza 2026. i dalje kupovala znatan dio ruskog izvoza LNG-a.

Turska je također ostala važno odredište za ruske naftne derivate i plin iz plinovoda.

Kina ima najjači položaj u pojedinim dijelovima ruskog energetskog izvoza, prije svega u trgovini sirovom naftom i ugljenom, ali ne i u svim kategorijama energenata.

Kineski strojevi i čipovi ključni su za rusku proizvodnju oružja

Važnost Kine za ruske ratne napore ne očituje se toliko u isporukama gotovog oružja koliko u strojevima, materijalima i komponentama koji omogućuju njegovu proizvodnju.

Kineski proizvodi nadomještaju ono što ruskoj vojnoj industriji nedostaje zbog zapadnih sankcija i ograničenja izvoza. Taj je opskrbni lanac postao jedan od temelja funkcioniranja ruske obrambene industrije.

Razmjeri te opskrbe golemi su. Kina je isporučila oko 62 posto CNC strojeva, odnosno računalno upravljanih strojeva, njihovih komponenti i potrošnog materijala koje je Rusija uvezla između siječnja 2023. i srpnja 2024.

To nisu sporedni proizvodi. CNC strojevi neophodni su za preciznu proizvodnju projektila, dronova, topničkog oružja i drugih vojnih sustava.

Kina je krajem 2023. činila i oko 70 posto ruskog uvoza alatnih strojeva. Prema američkim procjenama koje prenosi Newsweek, približno 90 posto ruskog uvoza mikroelektronike u 2023. dolazilo je iz Kine.

Kina Rusiji isporučuje čak i gume za borbene avione

Takva ovisnost vidljiva je i u zrakoplovstvu. Kina je 2024. isporučila oko 85 posto guma za zrakoplove koje je Rusija uvezla, u vrijednosti od približno 10.3 milijuna dolara.

Iako se gume mogu činiti kao običan proizvod, njihova dostupnost može biti strateški važna jer omogućuje borbenim avionima da ostanu operativni.

Vijeće za ekonomsku sigurnost Ukrajine upozorava da rusko vojno zrakoplovstvo djeluje takvim intenzitetom da gume na avionima poput Su-34 i Su-35S zahtijevaju čestu zamjenu.

Kina također isporučuje druge industrijske materijale, među kojima su aramidna vlakna i guma.

Kineski materijal mogao bi biti dovoljan za 1300 ruskih dronova

Ruska proizvodnja dronova možda je najjasniji primjer važnosti kineskih isporuka.

Dokumenti o isporukama koje je objavio Politico pokazuju da je jedna kineska državna tvrtka isporučila 46 tona PAN prekursora, materijala koji se koristi za proizvodnju karbonskih vlakana visoke čvrstoće, ruskoj tvrtki Alabuga-Volokno.

Riječ je o proizvođaču povezanom s proizvodnjom dronova Geran.

Prema stručnjaku za oružje Davidu Albrightu, ta bi pošiljka mogla osigurati dovoljno materijala za proizvodnju do 1300 dronova.

Prema navodima iz dokumenata, materijal je bio klasificiran kao civilno sintetičko vlakno, a ne kao proizvod s dvojnom namjenom. To otvara pitanje kako takva trgovina može zaobići postojeća ograničenja izvoza.

Ti primjeri pokazuju širu promjenu u ruskom ratnom opskrbnom lancu. Kina nije samo izvor robe široke potrošnje ili trgovački partner koji podupire rusko gospodarstvo. Kineske tvrtke opskrbljuju i industriju koja Rusiji omogućuje proizvodnju i održavanje oružja te obnavljanje vojnih zaliha.

Riječ je o alatnim strojevima, mikroelektronici, sirovinama i drugoj robi s dvojnom namjenom. Takvi proizvodi mogu se koristiti u civilne svrhe, ali postaju strateški važni kada se upotrebljavaju u vojnoj proizvodnji.

To pokazuje i jednu od ključnih slabosti zapadnih sankcija. Ograničavanje izravnog izvoza tehnologije i materijala u Rusiju manje je učinkovito ako ruske tvrtke do istih proizvoda mogu doći preko trećih zemalja ili kineskih posrednika.

Rusija sve više ovisi o Kini, ali Kina ne ovisi toliko o Rusiji

Uloga Kine u održavanju ruskog ratnog gospodarstva daleko nadilazi uobičajene trgovinske odnose.

Kineska potražnja omogućuje Rusiji da prodaje velike količine sirove nafte i drugih fosilnih goriva koje više ne može izvoziti u Europu u nekadašnjem opsegu.

Istodobno, kineski strojevi, mikroelektronika, industrijski materijali i druga roba s dvojnom namjenom pomažu Rusiji da održi svoju vojnu industriju.

Kina je tako postala presudna i za prihode kojima Rusija financira rat i za industrijske kapacitete koji joj omogućuju nastavak borbi.

No taj je odnos izrazito neravnopravan. Rusija treba kinesko tržište i opskrbne lance kako bi ublažila posljedice zapadnih sankcija. Kina, s druge strane, ima pristup većem broju alternativnih dobavljača energije i može prilagođavati gospodarsku suradnju vlastitim interesima.

Izvještaj američke Komisije za ekonomsku i sigurnosnu reviziju odnosa SAD-a i Kine za 2025. godinu dodatno pokazuje tu neravnotežu.

Prema tim podacima, na Kinu otpada oko 34 posto ruske vanjske trgovine, dok na Rusiju otpada samo 4 posto kineske vanjske trgovine.

Ako zapadni pritisak dovede do toga da drugi veliki kupci, osobito Indija, smanje kupnju ruske energije, dok kineska potražnja ostane stabilna, ruska ovisnost o Kini mogla bi se dodatno produbiti. Time bi se dodatno otežalo ostvarivanje ciljeva zapadnih sankcija.