"OD SEDAM ujutro do četiri popodne samo 3,7 posto ljudi izašlo je na referendum. No to ništa ne znači jer pretpostavljamo da će najviše ljudi izaći na glasanje u nedjelju popodne, nakon jutarnje mise i ručka", rekao je u telefonskom razgovoru za Index jučer popodne Vlad Levente Viski iz organizacije MozaiQ koja se bavi zaštitom i promocijom LGBT prava u Rumunjskoj.
Za Levente Viskija, kao i ostale LGBT osobe, ovaj vikend vrlo je važan jer će pokazati kakvi su stavovi rumunjskog društva prema ovoj populaciji. Naime, jednako kao i u Hrvatskoj 2013. godine, u Rumunjskoj se jučer i danas održava referendum s pitanjem žele li da se ustavom brak definira kao "zajednica muškarca i žene", a ne "supružnika", kako sada stoji. Da bi referendum bio valjan, na njega treba izaći 30 posto biračkog tijela, stoga aktivisti koji se zalažu za ljudska prava bojkotiraju izlazak i nadaju se malom odazivu. No s obzirom na to da većina vjerskih zajednica, vodeće stranke i mediji podupiru referendum, šanse im nisu velike. Zemlja koja broji oko 19 milijuna stanovnika tako se našla na udaru konzervativnih snaga koje pod krinkom zaštite kršćanskih vrijednosti pokušavaju ograničiti ionako skromna prava LGBT osoba. A referendum za smanjenje prava LGBT osoba dolazi u vrijeme brojnih prosvjeda građana Rumunjske protiv korupcije te mnogi vjeruju kako vladajuća Socijaldemokratska stranka koristi ovu temu za skretanje pozornosti s bitnih problema u državi.
Rumunjska je jedna od najgorih zemalja EU po pitanju LGBT prava
Kampanja protiv LGBT osoba predvođena Koalicijom za obitelj, mrežom konzervativnih udruga, započela je 2013. godine u Rumunjskoj koja je dekriminalizirala homoseksualnost tek 2000-ih i to na zahtjev Europske unije prilikom pristupanja ovom savezu država.
"U to vrijeme mnogo ljudi bili su protiv tih izmjena zakona“, kaže za Index rumunjski sociolog Dan Sandu, dodajući kako su stavovi prema LGBT osobama dugo vremena bili neprijateljski.
"Homofobija je još uvijek jako prisutna u rumunjskom društvu, kao i neka srednjovjekovna vjerovanja da je riječ o mentalnoj bolesti i slično“, kaže Sandu. Prema malobrojnim istraživanjima na ovu temu, oko 60 do 65 posto stanovnika vjeruje da je homoseksualnost mentalna bolest. Ipak, kako naglašava Sandu, kod mlađih ljudi u dobi od 14 do 29 godina taj je postotak manji – oko 40 posto.
"Posljednjih godina u velikim gradovima koji su ekonomski prosperirali mladi ljudi su počeli više putovati, stranci su dolazili i dolaze u zemlju pa je došlo do promjena u nekim stavovima. Mladi su više europeizirani i stoga prihvaćaju LGBT osobe“, dodaje Sandu.
Tako je zemlja dobila i svoju prvu povorku ponosa koja se 2004. godine održala u Bukureštu i bila je slabo posjećen. U isto vrijeme pokret Nova desnica organizirao je protuprosvjed.
"No s godinama sve više ljudi počelo je dolaziti na prajdove i do 2018. godine povorka je imala ogroman uspjeh, što pokazuje veliku promjenu na društvenom polju. Usporedbe radi, iste godine marš Nove desnice bio je slabo posjećen“, ispričala je za Index novinarka Diana Mesesan iz Bukurešta.
Levente Viski tvrdi kako je homofobija ipak još uvijek ugrađena i široko rasprostranjena u rumunjskom društvu. Osim toga, Rumunjska je jedna od posljednjih zemalja u Europi koja nema nikakav legalni oblik partnerstva za LGBT osobe. Stoga su problemi vezani uz zdravstvo, nasljeđivanje i druge oblike prava koja imaju svi ostali građani još uvijek neriješeni. Isto tako, ni transrodne osobe ne mogu mijenjati svoje dokumente niti proći kroz tranziciju promjene spola u toj zemlji.
Prema indexu ILGE Europe, mreže LGBT udruga u Europi, Rumunjska je pozicionirana na 25. od 28. zemalja EU-a po pitanju zaštite i prava koja uživaju LGBT osobe. Iza Rumunjske tek su Litva, Poljska i Latvija.
Snažna kampanja konzervativnog pokreta
Prvi ozbiljniji udar na LGBT prava započeo je 2013., kada je mreža od 30-40-ak konzervativnih organizacija, Koalicija za obitelj, započela svoju kampanju za promjenom definicije braka u ustavu.
Pokret se godinama širio i do ožujka 2016. godine tvrdili su kako imaju 3 milijuna potpisa građana koji traže promjenu ustava putem referenduma. Od tada do danas negativna atmosfera prema LGBT osobama je rasla, a napadi postajali sve učestaliji.
Kampanja "za“ bila je ogromna i vrlo snažna. Posteri i veliki plakati polijepljeni su diljem cijele zemlje. Poruke i slogani poput "Ako ne budeš glasao, dvojica muškaraca moći će posvojiti tvoje dijete" mogu su se vidjeti na sve strane.
"Dijelile su se čak i vrećice za kruh s porukama da se glasa za“, opisuje Diana Mesesan koja kaže kako je riječ o ogromnoj mobilizaciji.
Pravoslavna crkva kao glavni faktor kampanje protiv LGBT osoba
Referendum je tako rezultat napora konzervativnih udruga koje su uz pomoć američkih i ruskih utjecaja pridobile sve veće vjerske zajednice, glavne političke stranke i podršku medija, objasnila je Mesesan.
"To je bila neoprotestantska inicijativa, no Pravoslavna crkva se uskoro priključila i postala jedno od glavnih oruđa pokreta“, kaže Mesesan.
U Rumunjskoj prevladavaju pravoslavci (81 posto), a zatim slijede rimokatolici (4,3 posto), protestanti (3 posto) i drugi, a sve vjerske zajednice stale su iza referenduma. Jedino Evangelička crkva nije se pridružila savezu protiv LGBT osoba, no ona je poprilično mala.
"Za Pravoslavnu crkvu ovo je dobar način da ponovo zadobije moć i kontrolu nad stanovništvom Rumunjske“, objašnjava Mesesan i dodaje kako se zagovaranjem tradicije i kršćanskih vrijednosti Crkva pokušava boriti s činjenicom da sve manje ljudi ide u crkvu.
I velike stranke pridružile su se inicijativi za referendum
No osim Crkve, i vodeće stranke prigrlile su rado ideju referenduma, posebice vladajuća Socijaldemokratska stranka. I to zbog korupcije u svojim redovima, prosvjeda, ali i ekonomske stagnacije i pada standarda koji se očekuje u narednim mjesecima, kako kažu svi Indexovi sugovornici. Oporbene stranke su se pak pridružile jer se žele pozicionirati kao konzervativne stranke u društvu u kojem takve vrijednosti rastu.
"Jedan od glavnih razloga zašto se referendum događa upravo sada je to što vladajuća stranka nastoji skrenuti pažnju s prosvjeda i nezadovoljstva građana zbog korupcije. Stoga želi uvesti novu temu u javni prostor“, kaže Levente Viski dodajući kako rezultati referenduma ionako ništa ne znače jer se, prema rumunjskim zakonima, dvije osobe istog spola ionako ne mogu oženiti.
Ideološka borba, a ne pitanje legislative
"Ovo je ideološka borba, a ne borba za promjenu legislative. Ako referendum prođe, stvorit će solidna osnova za nove napade na ljudska prava. Mnogi aktivisti se boje kako će ovo otvoriti put za nove teme, kao što je zabrana pobačaja“, kaže Mesesan.
Željka Markić – zvijezda neokonzervativnog pokreta u Rumunjskoj
Tijek događaja, glavni akteri, kao i metode koje konzervativne udruge koriste kako bi ostvarile svoje ciljeve uvelike podsjeća na 2013., kad je Željka Markić u Hrvatskoj uspješno provela referendum o definiciji braka. Na spomen njenog imena Levente Viski odgovara:
"O, znamo mi tko je Željka Markić“.
Željka Markić u Rumunjsku je dolazila govoriti o svom uspješnom iskustvu organiziranja referenduma o braku u Hrvatskoj.
Američki i ruski pokretači neokonzervativnih revolucija
Levente dalje objašnjava kako su rumunjski i hrvatski te ostali neokonzervativni aktivisti povezani preko desničarskih organizacija iz Amerike – Alliance for Freedom i Liberty Council. Posebno ističe Rogera Kiska koji je Hrvatskoj pružao veliku potporu i tada. Veza s Hrvatskom, Rumunjskom i drugim konzervativnim grupama, prema njegovu mišljenju, ide upravo preko tih američkih organizacija.
Utjecajne su i veze s Rusijom, što se može vidjeti na manifestacijama kao što je World Congress of Family koje pohađa i Yelena Mizulina, zastupnica u ruskoj Dumi.
I Sandu upozorava na američke i ruske utjecaje koji pokušavaju širiti tradicionalne vrijednosti u postkomunističkim zemljama poput Rumunjske, Slovačke ili Mađarske.
"Pokušavaju kapitalizirati činjenicu da su te zemlje prošle kroz brze tranzicije u liberalne demokracije, u kojima se stanovništvo nije snašlo", kaže Sandu i dodaje kako ciljaju uglavnom na ljude starije od 45 godina.
Predstavnici konzervativnih grupa tako pomalo postaju aktivni sudionici javnog života u Rumunjskoj. Kako objašnjava Levente Viski, u Rumunjskoj su nedavno uspjeli zaustaviti prijedlog novog predmeta u školama koji je uključivao seksualni odgoj i učenje o različitim seksualnim orijentacijama.
"Imaju određenu moć i sposobnost da utječu na vlast. No mislim da još uvijek nisu najveći igrač. Bit će važan faktor dokle god im političari to omogućavaju“, kaže Vlad.
Mediji također pružili potporu neokonzervativnim snagama.
No nisu samo političari i crkvene strukture ti koji su omogućili jačanje konzervativnih grupa. Glavni mediji u Rumunjskoj, objašnjava Mesesan, pružali su masovnu podršku referendumu. Najveća televizija u Rumunjskoj, Antena 3, za koju se smatra da radi glavnu propagandu za vladajuću stranku, pozivala je skoro svake večeri u goste političare koji podupiru referendum.
"Na televiziji se moglo čuti svašta, poput izjava da ako ne dopustimo referendum, uskoro će biti dozvoljen brak između ljudi i životinja, kako što je to u Kanadi. Uglavnom, mainstream mediji su širili lažne vijesti. Ipak, alternativni mediji, kao i društvene mreže, bili su nevjerojatno aktivni u bojkotu propagiranja referenduma, kao i razotkrivanju lažnih vijesti“, kaže Mesesan.
Sandu predviđa da, bez obzira na rezultate referenduma, glavno pitanje o budućnosti i jačanju neokonzervativnih snaga leži u tome hoće li se njihovi budući ciljevi podudarati s vladajućom strankom.
"Ako im se ciljevi budu podudarali, nastavit će surađivati. No to mi je teško vjerovati jer je Socijaldemokratska stranka još uvijek u velikom dijelu proeuropska“, zaključuje Sandu.